Dio odgovora može se pronaći u novim studijama raznih mjera koje su na tu temu sprovedene do danas.

Mjere sprječavanja i suzbijanja

U okolnostima kad nema vakcina niti antivirusnih ljekova jedine mjere koje se mogu preduzimati su mjere sprječavanja i suzbijanja, a u drugoj fazi, kada se u nekoj zemlji virus počne autohtono širiti i počne četvrta generacija širenja, mjere ublažavanja.

Mjere sprječavanja i suzbijanja uobičajeno podrazumijevaju:

1. promociju i zdravstveni rad o prevenciji zaraznih bolesti;

2. rano otkrivanje izvora zaraze i puteva prenošenja zaraze;

3. laboratorijsku izolaciju i identifikaciju uzročnika;

4. prijavljivanje slučajeva oboljelih;

5. prevoz, izolaciju, hospitalizaciju i tretman oboljelih;

6. sprovođenje mjera dezinfekcije i higijene;

7. zdravstveni nadzor, kućnu izolaciju i karantin nad mogućim bolesnicima;

8. zdravstveni nadzor nad medicinskim osobljem.

Problematični primjeri azijskih gradova

Očekivano, virus se najuspješnije širi u velikim gradovima u kojima je puno ljudi zbijeno u relativno malim prostorima, u javnom prevozu, u školama, kancelarijskim prostorima, kafićima i sl.

Zbog toga se u analizama uspjeha u sprječavanju i suzbijanju upoređuju metode i rezultati pojedinih gradova.

Koneski Vuhan je u tom smislu primjer loše reakcije jer su vlasti u početku sprječavale objavljivanje informacija o oboljelima pa su rigorozne mjere stigle sa zakašnjenjem. Ipak, treba imati na umu da je taj grad po samoj prirodi stvari imao neuporedivo manje vremena i informacija od drugih za kvalitetno pripremanje za suzbijanje Covida-19 jer je bolest iz njega krenula i to usred sezone prehlade i gripe.

Međutim, ni mjere koje su sproveli neki drugi gradovi u Kini i izvan nje nisu sve jednako dobre. Hong Kong se, među ostalima, navodi kao ne baš sjajan primjer, a ključnim razlogom smatra se nepovjerenje građana u gradske vlasti i političare.

Neki stručnjaci takođe smatraju da ni primjer Tokija, koji je s jedne strane otkazao održavanje maratona, dok s druge nije ograničio javni prevoz, nije najbolji.

Dobar primjer Singapura koji ima odlično zdravstvo

Uglavnom svi stručnjaci i zdravstvene organizacije u svijetu slažu se da je ponajbolji primjer Singapur koji je bio vrlo uspješan tijekom epidemije SARS-a.

Jedna nova studija naučnika saUniverziteta Harvard pokazala je da je Singapur i trenutno najbolji primjer uspješnog nošenja s Covidom-19.

Prema tom istraživanju, broj oboljelih u svijetu bio bi oko 2,8 puta veći kada bi sve zemlje imale iste kapacitete za otkrivanje koronavirusa kakve ima Singapur. Ono je utvrdilo da je nivo otkrivanja izvezenih slučajeva drugdje u svijetu negdje na oko 38 odsto singapurske. U državama s visokim nivoima nadzora ona se kreće oko 40 odsto, a u zemljama s niskim oko 11 odsto. Pritom se u zemlje s visokim nivoima ubrajaju one koje imaju najviše ocjene na Global Health Security Index (GHSI) u kategorijama kao što su prevencija bolesti, otkrivanje, prijavljivanje, sposobnosti odgovora i sl.

Treba imati na umu da se Singapur može pohvaliti jednim od najkvalitetnijih zdravstvenih sistema u svijetu, zahvaljujući velikim javnim sredstvima, niskim troškovima liječenja te obilju ljekara, medicinskih sestara i ostalih zdravstvenih radnika.

U Singapuru je do utorka potvrđeno 90 slučajeva Covida-19, međutim taj broj dobrim je dijelom rezultat vrlo uspješne detekcije i praćenja njihovih kontakata.

U svom istraživanjunaučnici s Harvarda koristili su istorijske podatke o međunarodnim avinskim putovanjima kako bi saznali broj građana koji su svakodnevno putovali iz Vuhana u razne gradove izvan Kine.

“Među zemljama sa značajnim količinama putovanja, Singapur je pokazao najveći broj otkrivenih uvezenih slučajeva u odnosu na ukupnu količinu dnevnih putovanja, a to je broj od jednog slučaja na pet putnika”, napisali su autori studije.

“Singapur je istorijski poznat po izuzetno osjetljivom sistemu otkrivanja slučajeva zaraznih bolesti, na primjer, u epidemiji SARS-a, a imao je izuzetno detaljno izvještavanje o slučajevima tokom izbijanja Covida-19”, dodali su.

Autori ističu da je jedna od implikacija njihove studije da je virus mogao ostati neotkriven nakon što je izvezen iz Vuhana na različita mjesta širom svijeta prije nego što je grad stavljen u karantin 23. januara.

Ozbiljan angažman singapurskih vlasti

Dobar primjer Singapura pohvalili su brojni medicinski stručnjaci i organizacije, među kojima i Svjetska zdravstvena organizacija.

Profesor Eng Eong Ooi, zamjenik direktora programa za zarazne bolesti Medicinske škole Duke-NUS u Singapuru, kaže da je reakcija grada na epidemiju Covida-19 bila lalša i koordiniranija u poređenju s njegovim odgovorom na prethodne velike epidemije.

“Glavno poboljšanje je to što Singapur prihvata vrlo sveobuhvatan pristup koji uključuje koordinirano djelovanje više dijelova vlasti”, kaže Ooi.

“Čelni ljudi iz različitih ministarstava prisutni su na terenu kako bi odgovorili na pitanja i rješavali probleme koji se odnose na zdravlje, kontrolu bolesti, planove poslovanja u vanrednim situacijama, sprečavanje infekcije u školama itd. Osim toga, neki od tih odgovora su proaktivni, a ne reaktivni: na primjer, objekti karantina bili su određeni mnogo prije izbijanja epidemije”, dodao je.

Restrikcije putovanja

Karantini i zatvaranja granica imaju dugu istoriju. Prvi zvanični karantin uređen je u Dubrovniku ponajviše zbog epidemije kuge.

Prema analizi BBC-ja, zatvaranje granice zaštitilo je neka španska sela tokom pandemije španske gripe 1918. i 1919. godine.

Takođe, neke ruralne zajednice i gradići u SAD-u koji su zatvorili svoja vrata za sve izlaske i ulaske ostali su pošteđeni. Jedan od takvih je Gunnison, gradić u Koloradu koji je tokom epidemije na sve pristupne puteve postavio barikade i stražu te organizovao karantene za putnike željeznicom.

S druge strane, Španija je zatvaranjem svojih granica onemogućila Portugalu da dobije neophodne medicinske resurse iz ostatka Evrope. Neki istoričari su zaključili da je ta blokada granice bila više političke prirode nego zdravstvene.

Naravno, u to vrijeme mehanizmi širenja gripe još uvijek nisu bili dobro poznati. Danas naučnici mogu neuporedivo bolje identifikovati žarišta, puteve prenosa i kritične tačke.

SARS-CoV-2 lako se širi i prima na ljude

Jedno novo istraživanje objavljeno u časopisu Science pokazalo je da SARS-CoV-2 ima 10 do 20 puta veći afinitet za ulazak u ljudske ćelije od drugih koronavirusa. To znači da se može lakše širiti kašljanjem i kijanjem, a to takođe može objasniti zašto neki ljudi postaju zarazni čak i prije nego što pokažu simptome. Takođe se pokazalo da je u ovoj epidemiji bilo više slučajeva pojave superširilaca koji su zarazili neočekivano velik broj ljudi. Konačno to omogućava da se utvrdi koliko korisne mogu biti zabrane putovanja i snimanja na aerodromima.

Matteo Chinazzi, naulnik s Northeastern Universityja, sa svojim je saradnicima razvio algoritam koji na osnovu dosad poznatih podataka otkriva koliko su neke zabrane putovanja efikasne. Njegov model otkriva kako su se ljudi kretali prije i nakon uvođenja karantina i zabrane putovanja 23. januara.

Model je dao pomiješane rezultate. S jedne strane, karantin u Vuhanu uspostavljen je prekasno. Do tada je virus već bio prenesen u glavne kineske gradove poput Šangaja i Pekinga. To pak znači da je Kina preko tih gradova u svijet izvozila bolest uprkos zabranama letova iz Vuhana.

Model pokazuje da je karantin u Vuhanu odgodio globalno širenje epidemije za najviše pet dana. To je važno, međutim ne treba se čuditi što karantin nije bio efikasan koliko bi se očekivalo.

Zabrane putovanja efikasne su na kratke staze

Jedno drugo istraživanje, predstavljeno u časopisu Journal of Emergency Management, pokazalo je da su zabrane putovanja uglavnom efikasne na kratke staze.

Za slučaj gripe, one mogu odgoditi širenje epidemije za nedjelju do dva mjeseca. No ukupan broj oboljelih smanjuju za samo tri odsto.

Ipak, ovdje treba imati na umu da svako odgađanje širenja kupuje vrijeme na dva važna načina:

1) ona omogućuje više vremena za razvoj vakcina i ljekova kojih nema za koronavirus kao što ima za gripu i

2) ako se potvrdi da virus jenjava s toplijim dijelom godine, dobar dio čovječanstva na sjevernoj polulopti mogao bi biti pošteđen već s dolaskom proljeća.

Koliko je efikasna kontrola na aerodromima?

Proces detekcije bolesti na aerodromima takođe nije 100 odsto učinkovit. Na primjer, uređaji za mjerenje temperature u prosjeku uspijevaju identifikovati osobu s temperaturom u oko 70 odsto slučajeva. To ipak znači da će svaka četvrta osoba s temperaturom proći neprimijećena. Istovremeno oni stvaraju velike gužve.

Zanimljivo je da je upravo jedna singapurska kompanijaobjavila da je razvila sistem vještačke inteligencije za provjeru temperature s udaljenosti od više metara koji omogućava da se mjerenja odvijaju bez stvaranja zastoja i redova na aerodromima.

Jedno istraživanje naučnika s London School of Hygiene and Tropical Medicinea pokazalo je da će oko 45 odsto oboljelih biti otkriveno prilikom odlaska, a oko devet odsto prilikom dolaska na cilj, dok će oko 46 odsto proći neotkriveno.

Malo ljudi priznaće da ima simptome bolesti

Prema jednom novom istraživanju, tek svaka četvrta osoba reći će istinu o svom zdravstvenom stanju ili posjeti kritičnom mjestu. To je za očekivati ako se uzmu u obzir mjere karantina i sve druge komplikacije kojima bi osoba mogla biti izložena ako prizna da je njen status sporan.

Iz svega navedenog proizlazi da nijedna metoda sama po sebi nije 100 odsto efikasna, međutim više njih zajedno, ako se sprovode kombinovano i kvalitetno, kako se to čini u Singapuru, može dati dobre rezultate i sačuvati mnoge živote.