Iz UNICEF-a za “Vijesti” kažu da uskraćivanje pristupa predškolskom obrazovanju zbog odluka roditelja dovodi do dvostrukog kažnjavanja djece i tvrde da se njihov stav o obaveznoj vakcinaciji zasniva na naučnim dokazima i međunarodnom pravu, posebno na Konvenciji o pravima djeteta. U instituciji Ombudsmana, međutim, tvrde da postoji praksa Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) u predmetu protiv Češke, iz 2021. godine, koja ocjenjuje da obavezna vakcinacija djece protiv devet zaraznih bolesti zadire u pravo na privatnost, ali ne predstavlja kršenje člana 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima kad je riječ o “pravu na poštovanje privatnog života”.

Predlog Zakona po kojem nevakcinisana djeca ne mogu da idu u vrtić podnijeli su Skupštini poslanici Albin Ćeman, Dragana Vučević, Dane Marković, Vaso Obradović, Amer Smailović i Nikola Camaj, a usvojen je po hitnom postupku svega desetak dana kasnije, posljednjeg dana decembra.

Ministarstvo zdravlja prethodno je u drugoj polovini novembra objavilo Nacrt zakona, ali se, tvrde, niko nije javio na okrugli sto, a da u vezi sa konkretnom odrebom nije stigla bilo kakva primjedba. Iz civilnog sektora, ali i institucije Ombudsmana, “Vijestima” su rekli da nijesu imali saznanja o javnoj raspravi, te da nijesu bili upoznati da je novi zakon stupio na snagu.

Iz institucije Ombudsmana, na čijem je čelu Siniša Bjeković, za “Vijesti” su rekli da u stručnoj i naučnoj javnosti postoji konsenzus da je značaj vakcina po zdravlje svjetske populacije, te razvoj čovječanstva i ljudskog roda, toliko veliki da ga je gotovo nemoguće jasno izmjeriti i da je vakcinacija najkorisnija medicinska intervencija za čovječanstvo.

Podsjećaju da je Zaštitnik krajem 2016. godine, dao mišljenje na nacrt Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, u kojem je, između ostalog, istakao značaj prava djeteta na zdravlje. U mišljenju je takođe naveo da radi ostvarivanja efikasnih ciljeva programa imunizacije, treba uspostaviti efikasnu komunikaciju sa roditeljima djece u vezi sa pitanjima koja se odnose na vakcine, te njihovu bezbjednost, podizati nivo svijesti u opštoj populaciji o rizicima koje nose vakcino-preventabilna oboljenja, te potpomaganje boljeg razumijevanja značaja kolektivnog imuniteta za ukupno društvo.

Zaštitnik je istakao da se mišljenje, između ostalog, zasnivalo i na Izvještaju o sprovedenoj imunizaciji u Crnoj Gori za 2015. godinu Instituta za javno zdravlje u kojem stoji da su “planirane sistemske vakcinacije djece (kohorta rođenih u 2014. godini) u Crnoj Gori u toku 2015. godine, izvršene sa obuhvatom od 64 odsto MMR do 89,3 odsto BCG, a revakcinacije sa obuhvatom od 70,6 odsto (polio) do 95,6 (DT polio)”.

Iz institucije Zaštitnika kazali su da se pitanjem imunizacije djece bave stalno i da su u više navrata ukazivali nadležnim institucijama sprovođenje različitih mjera i kampanja, kojima bi se zaustavio trend pada obuhvata obaveznim vakcinama.

“Podsjećamo da je Komitet za prava djeteta UN-a, u zaključnim zapažanjima datim Crnoj Gori (2018), izrazio zabrinutost zbog smanjenja stope imunizacije protiv dječjih bolesti zbog kampanja protiv vakcinacije i dao preporuku državi da podiže svijest o važnosti dojenja i vakcinacije i poboljša stopu imunizacije”, naglasili su.

Praksa Evropskog i ustavnih sudova Hrvatske i Srbije

Zaštitnik u odgovoru “Vijestima” ističe da je ESLJP u predmetu protiv Češke zaključio da je miješanje u prava aplikanata bilo u skladu sa važećim zakonima Češke, kao i da je težilo legitimnom cilju – zaštiti od bolesti koje mogu uzrokovati ozbiljne rizike po zdravlje građana. Sud je, pojasnili su, ukazao da se uprkos obaveznoj vakcinaciji ona ne može direktno nametnuti, te se sprovodi indirektno, primjenom određenih sankcija.

“Mjeru kojom se nevakcinisanoj djeci uskraćuje mogućnost pohađanja predškolskog obrazovanja i vaspitanja, Sud je smatrao posljedicom koja je jasno predviđena primarnim zakonodavstvom usljed nepridržavanja opšte zakonske dužnosti i koja ima za cilj zaštitu zdravlja male djece, te je shodno tome i njen karakter zaštitne, a ne kaznene prirode”, naglasili su iz institucije Zaštitnika.

Tvrde i da su u saznanju da su pojedine države u okruženju, zbog pada obuhvata obaveznom imunizacijom, izmijenile zakonske regulative, pa tako Republika Hrvatska uslovljava boravak u vrtićima vakcinacijom, Republika Srbija uslovljava pohađanje, boravak u predškolskim i školskim ustanovama, kao i ustanovama za smještaj djece bez roditeljskog staranja.

Takođe, Zaštitnik podsjeća da je najveći obuhvat imunizacijom u zemljama koje čak nemaju obaveznu, već preporučenu vakcinaciju.

Ovim pitanjem, tvrde, takođe su se bavili i ustavni sudovi država u okruženju.

“Ustavni sud Hrvatske utvrđuje da načelo zabrane diskriminacije u konkretnom slučaju nije relevantno, te da se ne može smatrati da je djeci predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta neopravdano uskraćeno pravo na obrazovanje usljed odbijanja vakcinacije”, kazali su.

Zaštitnik podsjeća da je i Ustavni sud Srbije utvrdio da se činjenica da je pohađanje obrazovnih ustanova djece bilo uslovljeno vakcinacijom ne može tumačiti kao relevantna u ustavnom smislu za bilo koji oblik diskriminacije u pogledu prava na obrazovanje.

Iz institucije Zaštitnika su zaključili da imajući u vidu da je veoma nizak obuhvat vakcinacije djece, država treba da preduzme sve raspoložive mehanizme, kako bi se zaštitilo pravo djece na život, opstanak i razvoj, koje se smatra osnovnim principom prava djeteta, a mnogi su stava da su ta prava značajnija ne samo od ostalih prava djeteta, već i od ostalih principa.

“Takođe, ovo pravo se smatra imperativnom normom, te proizvodi obaveze i za države koje nijesu ratifikovale međunarodne ugovore kojima se ono štiti. Stoga, cijenimo da država treba da osim normativnih aktivnosti, preduzima i druge raspoložive aktivnosti da bi se zaštitilo zdravlje djece, te otklonile nedoumice koje prate ovo pitanje”, poručili su.

Sarvadei: Dvostruko kažnjavanje djece

UNICEF ne podržava zakonska rješenja koja uslovljavaju pristup djeteta obrazovanju njegovim vakcinalnim statusom, jer takav pristup nosi rizik dvostrukog kažnjavanja male djece koja ne mogu biti odgovorna za odluke odraslih, ocijenio je za “Vijesti” šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Mikele Sarvadei.

On je istakao da djeca ne odlučuju da li će i kada biti vakcinisana i da uskraćivanje pristupa predškolskom obrazovanju zbog odluka roditelja dovodi do dvostrukog kažnjavanja djece.

“S jedne strane ih ostavlja nezaštićenim od bolesti koje se mogu spriječiti, a s druge ograničava njihovo pravo na rani razvoj i obrazovanje, koji su od ključnog značaja za njihov dalji razvoj i kasnije rezultate u životu”, kazao je Sarvadei.

On je naglasio da se stav UNICEF-a o obaveznoj vakcinaciji zasniva na naučnim dokazima i međunarodnom pravu, posebno na Konvenciji o pravima djeteta.

“Iako se obavezna vakcinacija može razmatrati u strogo ograničenim okolnostima, takve mjere moraju biti zasnovane na dokazima da će upravo obaveznost uticati na povećanje obuhvata vakcinama, a da pritom neće narušiti prava djece i njihove razvojne mogućnosti. Uslovljavanje pristupa obrazovanju vakcinacijom ne ispunjava ove kriterijume”, rekao je Sarvadei i poručio da zaštita zdravlja djece ne bi smjela da podrazumijeva ograničavanje njihovog pristupa predškolskom obrazovanju, niti je u najboljem interesu djeteta da se jedno pravo unapređuje ograničavanjem drugog, naročito u uzrastu kada rano učenje ima presudnu ulogu u smanjenju nejednakosti.

On je rekao da su vakcine iz redovnog kalendara imunizacije u Crnoj Gori bezbjedne, efikasne, besplatne i široko dostupne.

“Kada su vakcinalni obuhvati nedovoljni, prioritet treba da bude izgradnja povjerenja, unapređenje komunikacije s roditeljima i uklanjanje prepreka u pristupu uslugama, a ne uvođenje kaznenih mjera koje nesrazmjerno pogađaju djecu. Istovremeno, UNICEF naglašava značaj profesionalne odgovornosti u zdravstvenom sistemu. Pedijatri i zdravstveni radnici imaju ključnu ulogu u pružanju tačnih, naučno utemeljenih informacija roditeljima. Zbog toga je važno razmotriti odgovarajuće mehanizme profesionalne odgovornosti i disciplinske mjere u slučajevima kada zdravstveni radnici aktivno promovišu neopravdana odlaganja, šire dezinformacije ili odvraćaju od vakcinacije suprotno nacionalnim smjernicama”, kazao je, pored ostalog, Sarvadei.

Obuhvat prvom dozom MMR najniži u Evropi

Iz Ministarstva zdravlja, kojim rukovodi Vojislav Šimun, juče su ocijenili za “Vijesti” da je predloženo rješenje rezultat jasnih i jednoglasnih preporuka medicinske struke, utemeljenih na epidemiološkim podacima, regionalnoj praksi i principima zaštite ljudskih prava.

Kazali su da se Crna Gora suočava sa ogromnim izazovima u prihvatanju imunizacije koji su detektovani od 2014. godine, ali su izrazito naglašeni nakon početka pandemije kovid-19. Ti izazovi se, tvrde, najbolje vide u obuhvatima vakcinacije, gdje je došlo do pada obuhvata skoro svim vakcinama i revakcinama iz redovnog Programa imunizacije, iako je jedanaest vakcina obavezno.

Obuhvat prvom dozom MMR vakcine posljednjih godina, prema zvaničnim podacima sa sajta SZO, najniži je u Evropi i među najnižim u svijetu i pored niza sprovedenih mjera.

“Trend pada obuhvata MMR vakcinom sve više zahvata i druge vakcine. Posebno je izražen pad obuhvata DTaP revakcinacijom u drugoj godini života, što je izuzetno zabrinjavajuće. Dodatno, padaju i obuhvati revakcinacije pri polasku u osnovnu školu, revakcinacije na kraju osnovne i revakcinacije na kraju srednje škole. Ipak, najviše zabrinjava pad obuhvata u predškolskom uzrastu, i to pad obuhvata DTaP trećom dozom, izrazit pad obuhvata DTaP prvom revakcinacijom u drugoj godini života i veoma nizak obuhvat MMR1 u drugoj godini života. S obzirom na visok rizik od širenja infektivnih bolesti u kolektivima predškolske djece, epidemiološki rizik je upravo tu najveći i treba biti prioritet u popravljanju situacije”, piše u odgovoru.

Navodi se da upravo zbog regionalnog kretanja stanovništva i činjenice da se epidemije zaraznih bolesti lako “prelivaju” preko granica, značajno je što su slična zakonska rješenja već uvedena u državama regiona, uključujući Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, Sjevernu Makedoniju i Albaniju, gdje je dokaz o urednoj imunizaciji uslov za boravak djece u kolektivima.

“Posebno ističemo da je Nacionalno savjetodavno tijelo za imunizaciju (NITAG) u julu 2025. razmatralo stanje obuhvata vakcinacijom i epidemiološke rizike, te je jednoglasno usvojilo predlog izmjena i dopuna Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti u dijelu koji se odnosi na imunoprofilaksu, uključujući i mjeru uvođenja potvrde o urednom vakcinalnom statusu kao uslova za boravak djece u predškolskim ustanovama”, naglasili su.

Ističu i da su predstavnici Ministarstva zdravlja o predloženim rješenjima razgovarali i sa Zaštitnikom ljudskih prava i sloboda Crne Gore, koji je ovu mjeru podržao sa aspekta zaštite najboljeg interesa djeteta, prava na zdravlje i obaveze države da obezbijedi bezbjedno okruženje za svu djecu u kolektivima.

“Sve navedeno potvrđuje da je predloženo rješenje rezultat jasnih i jednoglasnih preporuka medicinske struke, utemeljenih na epidemiološkim podacima, regionalnoj praksi i principima zaštite ljudskih prava”, zaključili su iz Ministarstva zdravlja.

Dodatni rizik za djecu iz ranjivih grupa

Iz UNICEF-a su ocijenili da je još rano procjenjivati puni uticaj ovih zakonskih rješenja, ali ukazuju na značajan rizik od nenamjernih negativnih posljedica, naročito po djecu iz ranjivih grupa.

“Obuhvat djece predškolskim obrazovanjem u Crnoj Gori iznosi oko 73 odsto, što predstavlja značajan napredak u odnosu na oko 40 odsto iz 2013. godine. Ovaj napredak je rezultat dugogodišnjih ulaganja i zajedničkih napora porodica, zajednica, institucija i međunarodnih partnera. Ipak, obuhvat je i dalje niži u sjevernom regionu, ruralnim područjima, kao i među romskom i egipćanskom djecom”, pojasnio je Sarvadei.

Ocijenio je da u uslovima trajnih nejednakosti, uz javna ulaganja u predškolsko obrazovanje od oko 1,4 odsto BDP-a, što je ispod preporučenih dva do tri odsto za zemlje srednjeg dohotka, sistem ostaje veoma ranjiv.

“Uvođenje dodatnih uslova za upis, uključujući ograničenja vezana za vakcinaciju, nosi rizik da nesrazmjerno pogodi djecu koja već imaju najmanje šanse da pohađaju vrtić i da dodatno ugrozi teško ostvarene pomake”.