Takav je slučaj bio sa premijerom Milojkom Spajićem, svim ministrima u Vladi osim Damirom Gutićem koji dolazi iz redova Bošnjačke stranke, kao i predsjednikom Skupštine Crne Gore Andrijom Mandićem. 

Javnosti se ovim povodom, iz državnog vrha, obratili predsjednik Crne Gore Jakov Milatović i potpredsjednik Skupštine Nikola Camaj.

Moramo priznati greške

On je konstatovao da porodice žrtava više od tri decenije nose teret bola i neizvjesnosti, dok posmrtni ostaci nekih od žrtava još nijesu pronađeni. Poručio je da bi jedan od važnih koraka ka toj pravdi bio jedinstven stav svih poslanika u Skupštini Crne Gore i njihova podrška izmjenama Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti.

“Kako bi se prvi put sistemski priznao status civilnih žrtava rata i obezbijedila njihova socijalna zaštita, kao i ispunjenje obećanja Vlade koja je javno preuzela obavezu regulisanja jednokratnog obeštećenja porodicama civilnih žrtava rata. Time bi se ispravila višedecenijska nepravda prema porodicama koje su predugo čekale da država prepozna njihovu patnju i omogući im prava koja su im uskraćena”, naveo je juče Milatović.

32 godine od ovog stravičnog zločina juče je obilježeno polaganjem cvijeća na spomen obilježjima u Podgorici i Bijelom Polju. Tom prilikom je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, Damir Gutić kazao je da su se okupili da ukažu na propuste države koje je svojim činjenjem, ili nečinjenjem dozvolila da nedužni građani stradaju.

“Moramo priznati svoje greške iz prošlosti i ne smijemo dozvoliti da se one ikada više ponove”, poručio je on.

Rekao da Vlada ima podršku parlamentarne većine za usvajanje izmjena Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti, koji bi, kako je naveo, konačno zaštititio prava članova porodica i pružio im određenu satisfakciju.

On je objasnio da je izmjenama Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti predviđeno uvođenje novog instituta civilne žrtve rata, preko kojeg će država, konačno prepoznati svoje greške iz prošlosti.

“Tako, makar malo, nakon više od 30 godina želimo ispraviti nepravdu koja je učinjena porodicama žrtava”, naveo je ministar Gutić.

Otvoreno zasjedanje Skupštine Crne Gore

Potpredsjednik Skupštine Crne Gore, Nikola Camaj, otvorio je zasjedanje Skupštine Crne Gore s komentarom o stravičnom zločinu u Štrpcima, pozivajući na priznanje odgovornosti i nastavak borbe za pravdu za žrtve i njihove porodice.

Camaj je istakao važnost svih državnih institucija u obnavljanju obaveza prema civilnim žrtvama rata, apelujući na jedinstven stav Skupštine u ispravljanju dugotrajnih nepravdi.

Zaborav i ćutanje su saučesnici zločina

I potpredsjednik Skupštine Mirsad Nurković obratio se juče javnosti poručujući da ne smijemo dozvoliti da se ikada više ponovi takav voz smrti.

“Neka ovaj dan bude podsjetnik da su zaborav i ćutanje saučesnici zločina, a da je sjećanje most prema boljoj i sigurnijoj budućnosti”, naveo je Nurković.

Od crnogorske opozicije juče je na Pobrežju bila samo delegacija Evropskog saveza.

Zločin u Štrpcima izvršili su pripadnici Vojske Republike Srpske (RS), koji su na željezničkoj stanici Štrpci, na teritoriji Bosne i Hercegovine, zaustavili voz koji je saobraćao na redovnoj liniji Beograd-Bar.

I iz njega su izveli, a zatim opljačkali i ubili 20 putnika. Najstariji je imao 59 godina, a najmlađi samo 16. 

Ubijeni su Esad Kapetanović, Ilijaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice.

Krivični postupci za počinjene zločine vođeni su u tri države – Crnoj Gori, Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Zbog ovog zločina na kazne zatvora u trajanju od deset do 15 godina osuđeno je više od deset pripadnika grupe koja je izvršila otmicu, među kojima je i Nebojša Ranisavljević, koji je prvi iz te grupe osuđen 2002. godine, i to pred Višim sudom u Bijelom Polju.

Za otmicu u Štrpcima nikada nije suđeno Lukiću, koji je pred Haškim tribunalom osuđen na doživotni zatvor zbog drugih zločina počinjenih u Višegradu.