Tokom ove vatrene stihije uništena su jedinstvena biljna i životinjska staništa, ali štetne posljedice požara sežu daleko van regije.

Naime, močvare poput Pantanala su najefikasniji sakupljači ugljenika – njihovi ekosistemi apsorbuju i pothranjuju više ugljenika nego što ispuštaju, držeći ga podalje od atmosfere. Kada te ekosisteme bogate ugljenikom zahvati požar, u atmosferu se ispuštaju ogromne količine gasova koji zarobljavaju toplotu, pojačavajući efekat staklene bašte.

Brazilski Nacionalni institut za svemirska istraživanja (INPE) je ove godine zabilježio više od 21.200 požara u močvari Pantanal, što je već sada za 69 odsto više od cjelogodišnjeg rekorda iz 2005. godine, kada je INPE evidentirao otprilike 12.500 požara.

Ovogodišnja sušna sezona na tom području najteža je od 1970-ih.

“Imali smo sušu kakva nikada ranije nije viđena”, rekao je Andre Luiz Sikeira, izvršni direktor ECOA-e, nevladine ekološke organizacije.

Poneki požari u Pantanalu su normalni, čak su neke biljke u regiji razvile otpornost na njih, stvorile su gustu koru ili sjeme prekrile tvrdom ljuskom. Ipak, zbog vrlo jake suše i manje količine vode, požari su se ove godine širili dalje i brže nego inače.

Požari koji haraju ovom močvarom primjer su prirodne katastrofe koja je nastala zbog klimatskih promjena, a koja će kasnije, kao dio začaranog kruga, pogoršati globalno zagrijevanje. Ekstremne vremenske nepogode, poput suše i poplava, postaju sve češće, a Pantanal nije izuzetak. Postoje naznake da je regija sve suvlja i toplija kako globalne temperature rastu.

Klimatske promjene su samo jedan dio problema. Na Pantanal utiče i masovno krčenje šuma u amazonskoj prašumi na sjeveru i savani Serado na istoku.

Kurir.rs/Index.hr