Kako se navodi, zajedno sa predmetima prenešenim iz prethodne godine u radu su evidentirane ukupno 231 pritužba.

Konstatovano je da je u 2023. godini okončano 209 predmeta, dok su 22 predmeta postupci bili u toku na kraju godine.

Najveći broj pritužbi upućen je na rad Ministarstva unutrašnjih poslova ukupno 20, privrednih društava (AD, DD i slično) njih 12, te na rad Kliničkog centra Crne Gore ukupno sedam.

U izvještaju se navodi da su konstatovani određeni problemi i to nedovoljno upoznavanje građana sa njihovim pravima i načinima njihove zaštite, neadekvatna komunikacija nadležnih organa sa građanima što se prvenstveno odnosi na izostanak odgovora ili sporo dostavljanje odgovora, kao i pretjerano formalističke odgovore, nezadovoljstvo dugim trajanjem postupaka, ali i neprimjenjivanje načela pomoći stranci, međusobno prebacivanje odgovornosti sa jednog organa na drugi organ, nedovoljna (međuresorna) razmjena informacija i saradnja.

“Sve navedeno može da utiče na nizak stepen povjerenja u institucije, zbog čega se građani upravo, u cilju zaštite svojih prava, najprije obrate Zaštitniku. Njihov status u postupcima pred Zaštitnikom objašnjava visok stepen njihovog povjerenja u rad Institucije Zaštitnika”, stoji u izvještaju.

Iako Zaštitnika prepoznaju kao instituciju kojoj mogu da se obrate u slučajevima kada ne mogu da ostvare neka od svojih prava, navode da građani još uvijek nijesu u dovoljnoj mjeri upoznati sa nadležnostima ove institucije, o čemu govori i broj pritužbi (38) po kojima Zaštitnik nije postupao zbog nenadležnosti.

„Međutim, i u tim slučajevima Zaštitnik je često pružao građanima savjetodavnu, odnosno besplatnu pravnu pomoć, upućujući ih na nadležne organe na pravna sredstva koja bi trebali da upotrijebe u cilju zaštite svojih prava. U nekim slučajevima spisi predmeta dostavljani su nadležnim organima na dalje postupanje”, navodi se u izvještaju.

U izvještaju se navodi da praksa neposrednog prijema građana u instituciji ili tokom Dana Zaštitnika u lokalnim sredinama, se pokazala, kako navode, kao dobra, budući da su građani lično željeli da Zaštitniku izlože svoje probleme sa kojima se susrijeću.

„Razgovore koje je obavljao Zaštitnik i njegovi savjetnici omogućili su jasniji uvid, ne samo u iznijete probleme, nego i u rad državnih organa i njihove eventualne propuste. U skladu sa nadležnostima Zaštitnika u nekim slučajevima razgovaralo se sa predstavnicima državnih organa i organa lokalne uprave, na čije propuste su podnosioci pritužbe ukazivali, sve u cilju otklanjanja tih nepravilnosti”, stoji u izvještaju.

U izvještaju se dodaje da se jedan broj građana obraćao radi dobijanja pravnih savjeta kako da ostvare svoja prava u određenom postupku i kojoj se instituciji trebaju povodom toga obratiti, s obzirom na ponekad, kako je navedeno, nejasne ili neprecizno definisane nadležnosti organa, te složene procedure i nepoznavanje propisa koji regulišu određenu oblast.

“Ukazujemo da nam i tokom izvještajne godine u više navrata pojedini organi javne vlasti, nijesu dostavljali tražene informacije potrebne za postupanje po pritužbama građana, zbog čega smo bili prinuđeni slati više urgencija ili zatražiti od neposredno višeg organa da izvrši nadzor nad zakonitošću i cjelishodnošću rada organa uprave, te da u okviru svojih ovlašćenja, preduzme odgovarajuće mjere kako bi organ postupio po zahtjevu Zaštitnika i dostavio mu traženo izjašnjenje i relevantnu dokumentaciju”, navodi se u izvještaju.

Na kraju se navodi da u nekim slučajevima u kojima je izostala saradnja sa Zaštitnikom, odnosno nije dostavljeno izjašnjenje, Zaštitnik je zauzimao svoj stav i dao mišljenje na osnovu činjenica sa kojima je raspolagao.