Video
Zbog izuzetnog interesovanja javnosti, kao i činjenice da je riječ o slučaju nasilja u ustanovi u kojoj su smješteni i najranjiviji članovi društva, Index objavljuje sve ključne podatke iz rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 8. novembra, u kojem se opisuju do sada prikupljeni dokazi, iskazi osoblja i sadržaj snimka nadzorne kamere, uključujući i imena osumnjičenih i njihovih kolega koji se pominju u istrazi.
Važno je naglasiti da se osobe u rješenju ne pominju sve u istom svojstvu. Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za teško ubistvo posebno ranjive osobe.
Ostali zaposleni navode se u dokumentu jer su bili prisutni na mjestu događaja ili su dali pisana izjašnjenja. Njihova imena objavljujemo jer je riječ o zaposlenima u javnoj zdravstvenoj ustanovi kojoj je Kristian Josip Periš bio povjeren na brigu, a njihova saznanja i uloge važni su za rasvjetljavanje okolnosti njegove smrti i mogućih propusta sistema. Pritom treba naglasiti da samo pominjanje njihovih imena u rješenju o istrazi ne znači da su bilo za šta osumnjičeni.
Ko su četvorica osumnjičenih?
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu donijelo je 8. novembra rješenje o sprovođenju istrage protiv četvorice medicinskih tehničara. Riječ je o Matiji Vragoviću (1994.), Noi Hrenaru (2004.), Mladenu Lončaru (1974.) i Ivanu Brliću (1998.). Njih četvorica sumnjiče se da su 21. oktobra, tokom sputavanja Periša na bolničkom krevetu, primijenili nasilje koje je dovelo do njegove smrti.
Kako se navodi u rješenju DORH-a, Periš je bio djelimično vezan kaiševima za krevet, a osumnjičeni su tokom njegovog sputavanja primjenjivali silu. U formalnom opisu osnovane sumnje dvojica se terete da su mu jastuk pritiskali preko lica i vrata, onemogućavajući mu nesmetano disanje. Trojica se terete za udarce pesnicama i laktom u glavu, a dvojica za držanje ruku i pritiskanje u predjelu stomaka. U dokumentu se navodi i pritiskanje Periševog vrata koljenima.
Državno odvjetništvo smatra da postoji osnovana sumnja da su svojim postupanjem počinili teško ubistvo posebno ranjive osobe.
Šta se vidi na snimku?
Ključni dokaz u istrazi je video-snimak bolničke nadzorne kamere u sobi 11A, u kojoj se nalazio Kristian Josip Periš.
Na snimku, koji je u međuvremenu javno objavljen i koji prikazuje približno osam i po minuta postupanja prema Perišu, ukupno se pojavljuje devet osoba iz medicinskog osoblja. Snimak ukazuje na to da je jedna od njih ljekarka, ali se iz dokumenta DORH-a ne može zaključiti o kome je riječ.
Većina osoba koje se vide na snimku nalazi se u prostoriji tokom gotovo cijelog zabilježenog događaja, neke su u prostoriji prisutne samo dio vremena, dok se jedna žena zadržava veoma kratko, barem tokom dijela događaja obuhvaćenog snimkom.
Snimak prikazuje Periša na bolničkom krevetu, okruženog zaposlenima u bolnici. U jednom trenutku čini se da viče, nakon čega mu osoblje stavlja jastuk preko glave.
Trenutak stavljanja jastuka na Periševu glavu
Prema analizi snimka, jastuk se na njegovoj glavi nalazi oko sedam i po minuta od ukupno približno osam i po minuta zabilježenog materijala. Nema ga tokom početnih manje od 30 sekundi, kao ni tokom završnog dijela snimka, dužeg od 30 sekundi, kada osoblje primjećuje da Periš više ne daje znake života i započinje reanimaciju.
Na snimku su vidljivi i udarci pesnicom i laktom, kao i pritisak koljenom na predjelu vrata tokom završnog dijela primjene sile.
Periš se tokom trajanja snimka trza, a otprilike na sedmom minutu i 15. sekundi video-zapisa, koliko se može vidjeti, potpuno se umiruje. Medicinsko osoblje i dalje mu pritiska tijelo, od glave do nogu.
Nakon osmog minuta shvataju da je bez svijesti i manje od deset sekundi kasnije počinju sa reanimacijom.
Zaposleni tvrde da je Periš pokušavao da ih ugrize. To se na snimku ne vidi
Index je ranije objavio djelove iskaza medicinskog osoblja o kobnoj intervenciji. Prema tim iskazima, Periš je vikao, otimao se, pljuvao i pokušavao da ugrize zaposlene u bolnici. Međutim, na dostupnom snimku nije vidljivo da pokušava da ugrize nekoga od njih neposredno prije nego što mu stavljaju jastuk na glavu.
Jedna od medicinskih sestara ispričala je da je pomagala kolegama pridržavajući Periševe noge kako bi mogli da ga vežu. Navela je i da je druga medicinska sestra ušla u prostoriju i dala mu injekciju sa ljekovima. Potvrdila je da su kolege tokom postupanja udarale Periša i pritiskale mu jastuk na glavu, nakon čega je izgubio svijest i počeli su pokušaji reanimacije.
Jedan od medicinskih tehničara izjavio je da se Periš cijelo vrijeme trzao i da je pokušavao da mu umiri noge. Drugi je opisivao Periševo vikanje, prijetnje i pljuvanje, tvrdeći da je pokušavao da ugrize osoblje. Stavljanje jastuka na pacijentovu glavu opisao je kao „nepisanu proceduru“ kojom se, prema njegovim riječima, pokušavalo spriječiti povređivanje pacijenta i osoblja. Međutim, nije jasno kako bi se postupanje koje može ugroziti disanje pacijenta moglo smatrati prihvatljivom procedurom.
Petoro zaposlenih neposredno je policiji opisalo događaj
U rješenju DORH-a navodi se da je policija, osim sa četvoricom osumnjičenih, obavila informativne razgovore sa još petoro zaposlenih u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan koji su bili prisutni na mjestu događaja.
Riječ je o Ani Mariji Čustić, Josipi Lukić, Mirjani Živčnjak, Ivanu Škornjaku i Iliji Ešegoviću.
Prema zajedničkom sažetku njihovih informativnih razgovora, zaposleni su opisivali kako je Matija Vragović stavio jastuk na Periševu glavu i kako su ostali osumnjičeni učestvovali u nasilnom postupanju, uključujući udarce i pritiskanje jastuka.
Rješenje ne sadrži zasebne iskaze svakog od petoro zaposlenih, zbog čega nije moguće pouzdano povezati pojedine izjave sa konkretnim imenima. Takođe, iz navoda da su bili prisutni na mjestu događaja ne proizlazi da je svih petoro bilo u sobi tokom čitave intervencije niti da je svako od njih lično vidio sve opisane radnje.
Policija pribavila i izjašnjenja četvoro ljekara
U rješenju se navodi da je policija od direktorice bolnice Majde Grah pribavila protokol o stalnom praćenju Periševog stanja, kao i pisana izjašnjenja tri ljekarke i jednog ljekara: Mirele Čelić Ružić, Silvane Jelavić, Lucije Mance Šenjug i Darjana Svetinovića.
Jelavić i Mance Šenjug pominju se u dokumentu u vezi sa ranijim policijskim intervencijama tog dana, nekoliko sati prije Periševe smrti.
Prema policijskim zabilješkama, Silvana Jelavić bila je dežurna ljekarka hitnog prijema sa kojom su policajci razgovarali tokom prve intervencije 21. oktobra, oko 15:23. Periša su tada zatekli kako sjedi na klupi, bez agresivnog ponašanja ili pružanja otpora. Rekao im je da se plaši povratka u bolnicu jer su ga, prema njegovim tvrdnjama, ranije gušili i vezivali za krevet. Nakon razgovora i primjene terapije situacija se smirila.
Tokom druge intervencije, oko 17 časova, policija je razgovarala sa Lucijom Mance Šenjug, koja je navela da je Periš smiren, vezan za krevet i da ne prijeti osoblju. Policajci su ga zatekli ošamućenog i dezorijentisanog.
Za preostalu ljekarku i ljekara, Mirelu Čelić Ružić i Darjana Svetinovića, iz rješenja nije jasno kakvu su ulogu imali u Periševom liječenju. Nije naveden ni sadržaj njihovih pisanih izjašnjenja.
Iz dostupne dokumentacije ne može se utvrditi da li je bilo ko od četvoro ljekara bio prisutan tokom kobnog sputavanja. Njihova pisana izjašnjenja zato ne treba poistovjećivati sa iskazima zaposlenih koji su neposredno opisivali postupanje medicinskih tehničara.
Šta je utvrđeno o povredama i uzroku smrti?
U rješenju državnog odvjetništva navode se i preliminarni nalazi obdukcije.
Prema dokumentu, na Periševom tijelu uočeni su krvni podlivi, oguljotine i druge povrede. Utvrđeni su i prelomi rebara, kao i edem pluća i mozga.
U trenutku donošenja rješenja konačan uzrok smrti još nije bio utvrđen jer su bila potrebna dodatna vještačenja.
Zbog toga ni opis vidljivog nasilja ni činjenica da je Periš prestao da reaguje tokom postupanja medicinskog osoblja sami po sebi nijesu dovoljni za konačan medicinski zaključak o mehanizmu smrti. To će morati da utvrde sudskomedicinski vještaci.
Nadzor u bolnici pokrenut dan nakon smrti, snimak pregledan tek dvije sedmice kasnije
Prema zvaničnom dopisu koji je direktorica bolnice Majda Grah uputila Ministarstvu zdravlja, za Periševu smrt saznala je već 21. oktobra oko 22:25, kada ju je o tome obavijestila dežurna ljekarka. Sljedećeg dana pokrenula je unutrašnji nadzor i zatražila pisane izvještaje zaposlenih.
Predsjednik Upravnog vijeća i bivši ministar iz redova SDP-a Mirando Mrsić rekao je da su izvještaji ljekara i medicinskih sestara pristizali tokom narednih pet do šest dana, ali da četvorica medicinskih tehničara nijesu dostavila izjašnjenja i da su otišla na bolovanje. To je, prema njegovim riječima, izazvalo sumnju da se nešto prikriva.
Ipak, direktorica je snimak nadzorne kamere pregledala tek 4. novembra, 14 dana nakon smrti. Nije razjašnjeno zašto. Postupanje osoblja opisala je kao nepravilno, neetično i nasilno. Policiju je kontaktirala 5. novembra, a snimak je izuzet narednog dana.
Advokat porodice podnio prijavu 23. oktobra. DORH ćuti, ministarka tvrdi da ništa nije znala do 9. novembra
Advokat porodice Leon Zrnić rekao je za Index da je već 23. oktobra, dva dana nakon Periševe smrti, podnio krivičnu prijavu zbog sumnje na nesavjesno liječenje, Ministarstvu zdravlja uputio zahtjev za inspekcijski nadzor i od bolnice zatražio očuvanje snimaka nadzornih kamera.
Index je u više navrata pitao DORH šta je preduzimao nakon podnošenja krivične prijave i zašto snimak nadzorne kamere nije ranije izuzet. DORH uporno ne odgovara na ta pitanja.
Ministarka zdravlja Irena Hrstić danas je potvrdila da je zdravstvena inspekcija pritužbu porodice primila 26. oktobra, ali tvrdi da je ona za slučaj saznala tek 9. novembra. Objasnila je da inspekcija djeluje samostalno i da nije dužna da izvještava ministarku. Za zakašnjelo obavještavanje prozvala je bolnicu, koja je Ministarstvo obavijestila tek 7. novembra, više od dvije sedmice nakon Periševe smrti.
Zdravstvena inspekcija je u međuvremenu završila vanredni nadzor, a njegovi rezultati još nijesu objavljeni.
Šta istraga još mora da razjasni?
Rješenje o sprovođenju istrage otkriva imena osoba sa kojima je policija razgovarala, sadržaj dijela prikupljenih saznanja i način na koji državno odvjetništvo za sada opisuje postupanje četvorice osumnjičenih.
Ipak, dokument ne daje odgovore na sva važna pitanja.
Na osnovu njegovog sadržaja nije moguće utvrditi gdje se tačno nalazio svaki od petoro drugih zaposlenih, koje je radnje pojedinačno vidio i šta je svako od njih zasebno rekao policiji.
Preporučeno
Bez odgovora ostaje i pitanje zašto niko od zaposlenih u bolnici koji su svjedočili događaju nije, barem prema onome što se vidi na snimku, reagovao i pokušao da zaustavi ono što se dešavalo u sobi 11A. Kako smo pisali još juče, nije isključeno da će istraga biti proširena.
