“Negiranje i opravdavanje ratnih zločina nije patriotizam, već vrijeđanje žrtava, ignorisanje činjenica i podrivanje mira. Kada se takve poruke šalju s javnih skupova, normalizuje se opasna ideja da je negiranje zločina prihvatljivo. Takav odnos prema prošlosti šteti budućim generacijama i usporava evropski put Crne Gore, stvarajući dodatne podjele.  

CGO i HRA ukazuju da je na ovoj tribini osporavan karakter logora Morinj, uz tvrdnje da „zločin postoji samo ako ima mrtvih ili trajno osakaćenih“, uz zaključak da „boravak u logoru nije bio prijatan, ali nije zločin“. Istorijske i sudski utvrđene činjenice to opovrgavaju. Logor Morinj, nazvan u optužnici Sabirni centar Morinj, osnovan od strane JNA kod Kotora, funkcionisao je od oktobra 1991. do avgusta 1992. godine, a u njemu je bilo zatočeno i zlostavljano oko 270 hrvatskih državljana, od čega polovina civila. Viši sud u Podgorici zaključio je da je „u Sabirnom centru Morinj vladala atmosfera terora i straha za goli život kojoj su oštećeni bili neprestano izloženi”, kao i da su zatvorenici, kako civili, tako i ratni zarobljenici, sistematski mučeni i ponižavani. Četiri osobe su pravosnažno osuđene za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, a Crna Gora je, pored krivičnog gonjenja, odgovornost priznala i isplatom odštete – ukupno 1.430.000 EUR za oko 200 žrtava od 2017. godine”, navode u saopštenju. 

Kako dodaju, prema međunarodnom humanitarnom pravu, nezakonito pritvaranje, zlostavljanje i mučenje civila i zarobljenika predstavljaju ratne zločine, bez obzira na to da li je neko ubijen.

“Treća i Četvrta Ženevska konvencija propisuju da se zatvorenici moraju humano tretirati i štititi od nasilja. U logoru Morinj je jedan zatvorenik izvršio samoubistvo, dok je više njih umrlo od posljedica zlostavljanja nakon izlaska. 

Na tribini se tvrdilo i da se 1991. „nije išlo na Dubrovnik, već da se gasila oružana pobuna nelegalnih jedinica“, te da to „nije bio rat Crne Gore i nekakve hrvatske, imaginarne, samoproglašene, nelegalne tvorevine, već rat suverene države koja se zvala SFRJ“, uz ocjene da Hrvatska “nije bila žrtva agresije” jer “oni nisu bili država”. Međutim, u decembru 1990. građani Slovenije su se izjasnili za nezavisnost, a u maju 1991. i građani Hrvatske. Obje države su uskoro postale međunarodno priznate, nezavisne i suverene. Za angažovanje JNA u Hrvatskoj nije bilo odluke legitimnog Predsjedništva SFRJ – jedinog ustavnog organa nadležnog za vojsku – jer ono nije moglo funkcionisati zbog blokade. Polovina članova nije učestvovala u radu, pa nije bilo ni legitimiteta ni pravne osnove za obavezujuće odluke. U vrijeme napada na Hrvatsku, SFRJ de facto više nije postojala, a JNA se već bila povukla iz Slovenije nakon desetodnevnog, takođe, besmislenog i neopravdanog ratovanja. Logika opravdanja tih napada identična je onoj kojom bi se zagovarao napad na Crnu Goru nakon referenduma o nezavisnosti”, kažu iz ovih NVO. 

Na skupu je, dodaju, izrečena i tvrdnja da se pokojni Zoran Džimi Gopčević, proslavljeni vaterpolista, ali i šef straže u logoru Morinj, našao na stubu srama “samo zato što je radio svoj posao časno i pošteno“. 

“Međutim, branitelji Gopčevićevog lika i djela zanemaruju da njegova uloga u logoru Morinj baca sjenku na sve njegove sportske ili druge uspjehe. Dok su neki stražari, poput Mladena Proročića, javno pohvaljeni od strane bivših zatočenika zbog čovječnog odnosa, Gopčević nije ostao upamćen po takvom postupanju. Žalimo što je preminuo bez mogućnosti da se njegova odgovornost sudski preispita. 

Preporučeno

Veselin PAVLIČIĆ i Ivan DELIĆ završili na optužnici iako ih francuske vlasti nikada nijesu istraživale

ODBIJEN ZAHTJEV SDT-A: Apelacioni sud potvrdio da nema razloga za izuzeće vijeća u slučaju Mijajlovića

VUJAČIĆ ZA STANDARD O NOVIM PRAVILIMA ZA VRTIĆE: Vakcinacija nije prisila, već zaštita djece

OD SEUTE DO PODGORICE: Da li je odluka španskog suda otvorila vrata novim migrantskim centrima i zašto se u toj priči pominje Crna Gora?

U barskom naselju Sustaš pronađeno tijelo dvadesetjednogodišnjeg madića

Nova pravila od 7. avgusta: KAZNE zbog trotineta i nepropisnog prevoženja djece, ograničenja za mlade vozače

Posebno zabrinjava činjenica da je javna ustanova Kulturni centar „Nikola Đurković“, pod čijom je nadležnošću i kino „Boka“, ustupila prostor za događaj očigledno revizionističkog karaktera, što je bilo jasno već iz samog njegovog naslova. Dodatno uznemirava prisustvo na spornom događaju predsjednice Skupštine opštine Kotor, Maje Mršulje, i sekretara za investicije, Ognjena Vukasovića, koji je iz Demokrata, partije koja ima potpredsjednike i ministre u Vladi Crne Gore. Time se, nažalost, istorijski revizionizam i institucionalno afirmiše, što ozbiljno ugrožava proces potrebnog objektivnog suočavanja s prošlošću”, zaključuju u saopštenju.