Video
Naša država i dalje nema adekvatno odlagalište ili postrojenje za bezbjedno uništavanje ostataka uginulih životinja, iako je Svjetska banka prije četiri godine odobrila kredit od 15 miliona eura za njegovu izgradnju.
Čak 50 eutanaziranih krava, oboljelih od kju groznice neadekvatno je zakopano u okolini Opštine Nikšić, na sjeveru Crne Gore 4. septembra, a zatim, nakon protesta mještana, nadležni su otkopali leševe životinja i prevezli ih šleperom na drugu lokaciju. Najprije su životinje bile tajno zakopane u mjestu Bunići u Župi nikšićkoj, dvadesetak metara od saobraćajnice koja vodi do okolnih sela i stotinak metara od jezera Liverovići, a onda su 5. septembra premještene na privatno imanje, uz dozvolu vlasnika, u ruralnom dijelu Opštine. Kju groznica je, kažu nadležni, prijavljena na osam farmi, a eutanazirano je oko 100 krava.
Čuvati zdravlje građana
Iković navodi da su leševi usmrćenih krava otpad koji se uništava spaljivanjem ili se zbrinjava preradom jer se od takve vrste otpada može proizvoditi hrana za kućne ljubimce.
“Ova vrsta otpada se ne odlaže na stočnm grobljima, zakon to ne dozvoljava. Sve što piše u zakonu je obavezno, samim tim i spalionica za uništavanje leševa usmrćenih krava. To ne treba da radimo zbog evropskih direktiva već prvo zbog zdravlja građana. Kako Crna Gora nema spalionice niti preradu otpada živtinjskog porijekla prisiljeni smo na stočna groblja, ali mi nemamo ni stočno groblje. Zato ovih dana se leševi zakopavaju, a onda otkopavaju jer su nepropisno zakopani”, navodi Iković.
Ako je obaveza Vlade i opština da urade spalionicu još od 2020. godine, pita se naš sagovornik zašto je inspekcija dozvolila da ove institucije ne završe propisane obaveze?
“Svaki otpad ukoliko se pravilno odloži nije problem, čak ako se pravilno koristi on postaje resurs. Tako se od otpada životnjkog porijekla može proizvodi hrana za pse i mačke. Kada se otpad životinjskog porijekla baci bilo gdje i bilo kad on postaje problem, odatle kreće širenje neprijatnih mirisa i širenje zaraznih bolesti jer taj otpad lako postaje žarište brojnih bakterija i virusa. Po podacima koje je objavilo Ministarstvo poljoprivrede 2018. godine u Crnoj Gori se godišnje zakolje u odobrenim objektima za klanje oko 30.000 krava, bikova, teladi i junadi. Istom analizom je procijenjeno da godišnje imamo oko 20.000 tona nusproizvoda životinjskog porijekla. Samo ovaj podatak je obavezivao funkcionere da naprave spalionicu”, ukazao je Iković.
Odbacivanje odgovornosti
Kaže da je opravdanje da nije urađena u Mojkovcu zapravo loš pokušaj odbacivanja odgovornosti.
“Uvijek kada se traži lokacija za takav projekat traže se minimum tri lokacije koje ispunjavaju uslove i onda se izabere najpovoljnija. Po pravilu leševi se odvoze u nepropusnim vrećama, vozilo se dezinfikuje nakon istovara. Radnici moraju biti u zaštitnoj odjeći. Mjesto gdje se ukopavaju leševi mora biti 500 metara udaljeno od naselja i najmanje 200 metara od glavnih saobraćajnica. Krovna ploča jame je od armiranog betona. Jama grobnica ili stočno groblje je zaštićeno ogradom visine 1,8 metara”, pojasnio je Iković.
Kaže da većina ovih zaštitnih mjera nije ispoštovana ni zakopavanjem usmrćenih krava u Veljem Polju u Danilovgradu.
“Zabrinjava da na ovoj lokaciji nije dozvoljena gradnja novog groblja za ljude jer se parcela nalazi u blizini gradskog izvorišta. Na osnovu čega je dozvoljeno da se u neposrednoj blizini zakopaju leševi usmrćenih krava i zašto nije postavljena zaštitna ograda ako na toj lokaciji često borave divlje i domaće životinje? Bakterije koje izazivaju kju groznicu mogu opstati u zemljištu po nekoliko mjeseci što zavisi od sastava zemljišta. Kako možemo biti sigurni da bakterije neće završiti u gradsko izvorište?”, upitao je Iković.
Od ove bolesti obolio je za kratko vrijeme veliki broj krava, a naš sagovornik navodi da je razlog za to i to što se čekalo više od 20 dana da se zaražena grla usmrte i pravilno zakopaju jer Crna Gora i dalje nema ni spalionicu ni stočno groblje.
“Ovakva neorganizovanost je uzrokovala nepropisno zakopavanje leševa, dodatno širenje zaraze jer su leševi nepropisno transportovani i zakopavani”, istakao je Iković.
Pojašnjava da se bakterija koja izaziva kju groznicu prenosi domaćim i divljim životinjama između kojih se može prenositi vrstama poput krpelja ili miševa.
“U čovjekov organizam se unosi hranom – nepasterizovanim mliječnim proizvodima ili direktno preko povrijeđene kože ili ujedom krpelja. Najčešći izvor zaraze za čovjeka je mlijeko, vuna, meso, a najviše su pogođeni stočari i veterinari. Zato sam urgirao ka predsjednicima opština Nikšići Danilovgrad i ministru poljoprivrede da redovno informišu građane jer sakrivanjem istine panika i strah rastu i da pod hitno odrede mjesto za bezbjedno zbrinjavanja leševa”, ističe Iković.
Neinformisanost dovodi do grešaka
Jedan od ključnih razloga zašto se kju groznica ovako širila kod nas, kako smatra, je loše informisanje stočara i odsustvo biosigurnosnih mjera poput postojanja karantina, ograničen ulaz ljudi na gazdinstvo, zaštita od insekata i glodara…
“Da bi se smanjila zaraza savjetodavne poljoprivredne službe treba da informišu i edukuju stočare kako se greške i zaraza ne bi širila zbog neznanja i zato što se ne primjenjuju zaštitne mjere”, zaključuje Iković.
On je sinoć uhapšen, nakon što je sa građanima protestovao i branio da se krave zakopaju na Studenom u sjevernom dijelu opštine Danilovgrad.
Izgradnju postrojenja za uklanjanje nusproizvoda životinjskog porijekla komentarisao je nedavno za Portal RTCG i bivši ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Aleksandar Stijović koji smatra da je to isključivo političko pitanje i da time treba da se bavi Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove.
On je naveo da je izgradnja takvog postrojenja važna evropska odluka.
Preporučeno
“Ako želite da uđete u klub razvijenih zemalja, i ako želite da budete jedna od zemalja koja ima uslov za Evropsku uniju, onda je gradnja postrojenja za uklanjanje nuspojava životinjskog porijekla nešto što morate da obezbijedite. Ovdje je uvijek bila sporna politička odluka za dobijanje lokacije koja bi zadovoljila potrebe i na koju bi se najmanje bunili nevladin sektor, ekolozi i svi ostali”, kazao je Stijović.
