Na pitanja Pobjede upućena Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti oko angažmana u aktuelnoj krizi, i generalno u krizama u našoj zemlji, nema odgovora. Nema odgovora ni iz Univerziteta Crne Gore.

“Intelektualci, i svi misleći ljudi bi u ovim krizama trebalo da budu u emotivnom tonusu, u naponu stvaralačkih mogućnosti, da misle, da rade i da se angažuju. Posebno naučnici u svojim oblastima”, rekao je prof dr Vukić Pulević, član CANU.

Na pitanje da li se njegove kolege angažuju dovoljno u aktuelnom trenutku krize, odgovorio je – „ne u onoj mjeri koliko bi se očekivalo“

“Previše su stavili maske na nos i na usta”, kazao je profesor Pulević, jedan od rijetkih intelektualaca koji je pristao bude sagovornik na ovu temu.

Osim njega, na razgovor je pristao i dr Vojislav Pejović, neurobiolog i pisac, koji živi u SAD.

“Hajde da prvo definišemo pojmove. U Evropi, intelektualke i intelektualci su osobe koje, osim znanja, posjeduju (a) sposobnost kritičkog razmišljanja, (b) radoznalost, i (c) potrebu za javnim angažmanom: naučnim, umjetničkim, aktivističkim, vjerskim… To znači da Rambo Amadeus, uprkos svom poznatom hitu, jeste intelektualac, a Amfilohije Radović nije. S tog aspekta, mislim da je i uloga jasna: oni koji znaju, mogu i imaju potrebu da u vremenima krize budu od pomoći, potrudiće se da pomognu”, rekao je Pejović, uz dodatak da ukoliko se trude da ih nigdje nema, „onda su nešto drugo, što mislim da nije nikakva sramota“.

“Intelektualni angažman, kao i medicina, nije za svakoga”, pojasnio je on.

Sindrom nezamjeranja i sporost

U Njemačkoj su naučnici, članovi akademije nauka Leopoldina, zbog pandemije sastavili osnovni dokument na 20-ak strana i dostavili ga tamošnjoj Vladi.

Njemačka kancelarka Angela Merkel je kazala početkom mjeseca da mnogo nade polaže u savjete Nacionalne akademije nauka „Leopoldina“ i na osnovu toga će donositi zaključak o tome kako i kada ukidati mjere izolacije.

“Moramo po svaku cijenu da izbjegnemo drugi talas zaraze”, rekao je Herald Haug, predsjednik Akademije, za Špigel.

“Želimo da u živoj političkoj debati zauzmemo miran i odmjeren stav koji građanima ipak ukazuje na pozitivne izglede”, prenosi Dojče Vele.

U statutu CANU piše da “daje inicijative, prijedloge i mišljenja državnim organima i drugim nosiocima ekonomskog, obrazovnog, kulturnog i javnog života radi što uspješnijeg rješavanja pojedinih dugoročnih i aktuelnih problema društvenog razvitka“.

Zbog čega crnogorski intelektualci ćute u vremenima kada je neophodan njihov puni društveni i naučni angažman, Pejović, koji radi u SAD kaže da o tome može samo da špekuliše jer godinama o Crnoj Gori uglavnom saznaje preko interneta.

“Možda “oni koje zovemo intelektualcima“ to jednostavno nijesu (recimo, imaju znanje ali ih društveni angažman ne zanima), ili su ignorisani od strane političkih struktura”, kazao je on. 

Pulević, koji je godinama bio profesor na UCG, a svjetski je priznat naučnik smatra da su nezamjeranje i sporost dvije velike boljke od kojih pati crnogorska naučna scena.

“Ima nekoliko intelektualaca koji istupaju u vremenima krize. Ali sada, nijesu se javili oni iz oblasti ekonomije ili drugih društveih problema. Treba zamjeriti Univezitetu i akademiji nauka na tromosti i inerciji koja traje duže vrijeme i nije to samo sada. Uopšte, u Crnoj Gori su naučnici dosta pasivni. Rijetki su ti solistički istupi, ali to da se javi usaglašeni projekat, toga u Crnoj Gori nema”, smatra Pulević.

I Pejović tvrdi da bi bilo osvježavajuće vidjeti tim sastavljen od ljekara, ekonomista, ekologa, pravnika, pedagoga, koji bi sastavio listu prijedloga za prevazilaženje krize.

“To svakako nije posao NKT-a. Sam njegov naziv podrazumijeva taktičku ulogu (u ovoj situaciji, izuzetno važnu), a ne stratešku. Ukoliko se ljudi u posjedu intelektualnog kapitala ne angažuju, strateška rješenja će u potpunosti biti prepuštena političkim partijama i s njima povezanim specijalnim interesima”, kazao je Pejović.

Pandemija za nauk

Kao primjer dobre reakcije, profesor Pulević je izdvojio organizovanje nastave, što ima ogroman praktični značaj ne samo za djecu da ne propuštaju obrazovanje, već se iz toga može izvući korist za sve oblasti.

“Moramo iz ove epidemije da izvučemo određena iskustva. Mi smo siromašna zemlja i za mobilizaciju društva su često neophodna i finansijska sredstva i treba nam dobra materijalna osnova”, kazao je Pulević.

Na pitanje što sprečava ljude koji bi trebalo da vuku društvo naprijed da ako nema novca volonterski naprave strategiju ili ponude pomoć u trenucima krize on odgovara:

“Inertnost i sporost, te nezamjeranje. Takođe i neznanje jer brane svoj uski profesionalni okvir i ne razmišljaju izvan toga i Crna Gora je u tome dosta zaostala”, kazao je Pulević.

Mladi pokazali kako treba

Mladi ljudi su nam očitali lekciju tokom trajanja epidemije u smislu organizovanja humanitarnih akcija. Sve je izgleda gore kako je čovjek stariji i odlično je što je ova situacija izvela mlade ljude na površinu. Evo sada znamo kakve mlade i sposobne ljekare imamo koji su pokazali svoju stručnost i zalaganje.

Budućnost Crne Gore strateški osmišljavaju ljudi velikog obrazovanja i životnog iskustva. Takve institucije sistema su uglavnom veoma spore i svoj rad baziraju radije na naučnim radovima, monografijama, rječnicima, encikopedijama, što je takođe veoma važno za mapiranje i pozicioniranje društva i kreiranje njegovog identiteta.

Profesor Pulević smatra da akademja ima brojne dobre projekte, lijepe, neophodne ali spore koji tako i treba da se rade zbog kvaliteta.

“Ipak u ovim situacijama bi trebalo da iskoče iz toga. Crna Gora plaća ceh raznim tranzicijama ne samo sada, već 100 godina. Ona treba da se posveti konstituisanju institucija i posveti pažnju administraciji, da se osnaže, jer će se sve promijeniti, ne samo kod nas nego u svijetu. Moramo da budemo spremni za nove koncepte i platforme”, kazao je Pulević.

Kriza traži akciju

Pejović je, opisujući intelektualce kazao da ih razvrstava isključivo prema društvenom angažmanu te da je zbog toga izdvojio Ramba Amadeusa.

“Zato što već 30 godina lucidno secira ostatke Jugoslavije i zalaže se za perifernu problematiku, poput mira i očuvanja životne sredine. Zato što je napravio pjesmu Intelektualac. I zato što je, kao prolog pjesmi Prijatelju, prijatelju, sa “predratnog“ albuma Psihološko-propagandni komplet M-91, upotrijebio klip iz serije Opstanak, u kom se, glasom Dejana Đurovića, doslovce kaže: ,,Ali na plantaži ne teče sve glatko. Gde god ima palminih plodova, ima i pacova, koji se njima hrane. Ova berba je bogata, ali ima dosta plodova koje su pacovi uništili, a one koje nisu oglodali, zagadili su otrovnom pljuvačkom. Koja je uloga sove?“, opisuje Pejović primjer društvene angažovanosti, odnosno kako ponijeti epitet intelektualac.

U kriznim trenucima je potreban hitan odgovor, a prema Pulevićevim riječima, Crna Gora je pokazala da ima nevjerovatan smisao za organizaciju.

„Mislim da možemo da budemo udžbenički primjer kako se neke stvari rade. Evo, zahvaljujući tome imamo korona fri oznaku. Moramo da shvatimo da je to simptom jedne naše mogućnosti koja je zaključana. Isto kao kada nas je pogodio zemljotres nijesmo ništa znali ni o istoriji i kulturi… Pa smo o tome počeli da saznajemo kada je krenula restauracija spomenika. Naša su osnova mladi ljudi koji znaju jezike i poznaju nove tehnologije. Crnogorska inertnost je uzdrmana. Strah je ono što koči većinu”.

Na pitanje kako se strah prevazilazi, Pulević je odgovorio:

“Čovjek samo jednom treba da načini taj korak, da pređe liniju sopstvenog straha. Poslije toga mu niko ništa više ne može”.

Intelektualci i rijalitiji imaju publiku

Odgovor intelektualaca i sistema je u svakoj zemlji različit. U Kini su i pored represija tražili da se transparentnije obrađuju podaci o zarazi, afrički intelektualci su pisali vladama kako bi te zemlje iz ovoga mogle da izvuku pouku.

U SAD je, prema Pejovićevim riječima, odgovor na pandemiju od strane savezne vlade i predsjednika Trampa „otužni rijaliti šou pred čijim vratima umiru desetine hiljada ljudi i desetine miliona ostaju bez posla“.

“Broj vrhunskih eksperata iz praktično bilo koje oblasti je ovdje najveći na svijetu, ali Tramp i Republikanska partija se takvih ljudi klone kao pacovi svjetla. U takvoj klimi, intelektualni angažman vezan za pandemiju se odvija u okviru univerziteta i raznih ekspertskih grupa, uključujući one pri vladama pojedinih saveznih država, ili putem medijskih nastupa. Postoji akademija nauka, ali ona se tradicionalno bavi akademskim poslovima, na vrlo visokom nivou, i u tome prvenstveno vidi svoju javnu ulogu. Recimo, ako želite da pročitate sintezu praktično svih studija o bezbjednosti vakcina, potražite je na sajtu američke Nacionalne akademije nauka i preuzmite je besplatno”.

Pejović napominje da veliki broj Amerikanaca na intelektualce gleda s podozrenjem, tako da se oni refleksno obraćaju obrazovanom stanovništvu koje živi u velikim gradovima i bogatim predgrađima i čita The Atlantic ili New York Times.

“To takođe znači da se pojam ,,intelektualac“ u SAD rijetko koristi u smislu javnog angažmana. Mislim da i oni koji se uklapaju u evropsku definiciju tog pojma prvenstveno sebe vide kao eksperte”.