Video
To su neki od ključnih nalaza Brze procjene socijalnog uticaja epidemije koju su tokom drugog kvartala 2020. zajednički sprovele agencije Ujedinjenih nacija, pod vođstvom UNDP i UNICEF, u saradnji sa UNHCR, IOM i Savjetnicom UN za ljudska prava i uz doprinos UNOPS i ILO.
“Kriza je produbila postojeće ranjivosti u društvu, ali i dovela do nastanka novih”, kazala je v.d. rezidentne koordinatorke UN u Crnoj Gori Daniela Gašparikova.
Kako ističu u saopštenju, procjena je ukazala da su se žrtve rodno zasnovanog nasilja posebno našle na udaru tokom epidemije. Telefonske linije za pomoć zabilježile su porast broja SOS poziva za 32 procenta u odnosu na isti period prošle godine. Djeca u takvim porodicama, koja su najčešće “nevidljive“ žrtve i svjedoci, bila su, prema nalazima analize, suočena sa nedostatkom adekvatne podrške, što je situacija koja može ostaviti dugoročne posljedice na njihov razvoj.
“U dijelu opšte populacije, trećina crnogorskih porodica sa djecom uzrasta 6 do 18 godina prijavila je poteškoće u kupovini odjeće i obuće za djecu. Istraživanje je pokazalo da 16 % domaćinstava sa djecom do 18 godina ne posjeduje laptop ili kompjuter sa pristupom internetu, što ozbiljno otežava njihovo učenje na daljinu. Prema nalazima, 14 % ispitanika potvrdilo je da su ostali bez posla u posmatranom periodu, a jedna petina (20%) da su im prihodi smanjeni. Istraživanje je pokazalo i da su najteže pogođeni zaposleni nižeg obrazovnog statusa. Kada je riječ o otpornosti domaćinstava, gotovo tri četvrtine ispitanika izjasnilo se da njihovo raspolaže zalihama i novcem dovoljnim za period do mjesec dana. Prema nalazima, epidemija i povezane mjere uslovile su da domaćinstva mogu da priušte manje osnovnih potreba poput hrane i ljekova nego ranije, a najteže se pokrivaju troškovi kao štu su rate za kredit, računi za komunalije, zakup stana i troškovi školovanja. Posebno ranjive grupe poput starijih osoba i lica sa invaliditetom imale su urgentne potrebe poput hrane, higijenskih proizvoda, namirnica i ljekova, dok je pristup zdravstvenim uslugama nekima od njih bio otežan.
Djeca su se borila sa strahovima vezanim za zdravlje svojih roditelja, ali i negativnim posljedicama smanjenog kretanja. Mladi i adolescenti uglavnom su ukazali na potrebu za psiho-socijalnom podrškom zbog rasta anksioznosti usljed ograničenog kretanja i socijalne interakcije”, ističće se u saopštenju UN.
Nalazi su, kako se naglašava, pokazali da je posebno pogođena domicilna romska populacija iz koje je većina ispitanika ostvarila značajno umanjene prihode, ili ih je potpuno izgubila. Oni su ukazali na hitnu potrebu za obezbjeđivanjem hrane, higijenskih proizvoda, ljekova, odjeće i smještaja, takođe i za podrškom za plaćanje računa i pronalaženje posla, kao i pomoć kod učenja na daljinu.
Istraživanje je ukazalo i na uvećanu ranjivost izbjeglica, tražilaca azila i osoba u riziku od apatridije od kojih je čak 77 % ispitanika potvrdilo da su ostali bez posla, dok se sa smanjenjem ili gubitkom prihoda suočava i sve veći broj migranata koji žive u Crnoj Gori.
“Procjena socijalnog uticaja epidemije nudi vrijedne podatke koji mogu da posluže za kreiranje politika i strategija koje će adresirati potrebe najugroženijih grupa. Analizom su sugerisane i preporuke za ublažavanje najtežih posljedica epidemije na ranjive segmente društva, koje će nama u UN, a vjerujem i našim partnerima, poslužiti za sistemske srednjoročne i dugoročne odgovore. Odgovor na krizu treba da bude inkluzivan”, kazala je Gašparikova.
Preporučeno
Set preporuka, između ostalog, uključuje: neophodnost praćenja stanja najpogođenijih grupa; inkluziju pripadnika tih grupa u razvoj socio-ekonomskih mjera; prioritizaciju usluga od kojih zavisi dostojanstven život pripadnika najpogođenijih grupa; razmatranje obezbjeđivanja namirnica i higijenskih paketa, te neophodne odjeće i obuće za najugroženije; obezbjeđenje kontinuiteta i dostupnosti zdravstvenih usluga i psihološke podrške; podršku djeci u učenju na daljinu i nastavak subvencija ugroženim porodicama, posebno onima sa djecom školskog uzrasta; unapređenje politika zapošljavanja kroz ciljane intervencije usmjerene na uvećanje zaposlenja onih koji su ostali bez posla zbog posljedica epidemije, sa posebnim akcentom na mlade i sezonske radnike; kao i podršku u pogledu prevoza i mobilnosti.
