Video
Zato najnoviji izvještaj države, čiji rok za dostavljanje je istekao 1. februara, nedvosmisleno pokazuje: Crna Gora je priznala da su glavni rizici za izuzetnu univerzalnu vrijednost Kotora sistemske prirode – upravljanje, koordinacija i neprimjena instrumenata – i najavila „lex specialis“ koji uvodi privremeni moratorijum na gradnju i suspenduje legalizaciju nelegalne gradnje dok se ne usvoje novi Plan upravljanja i Studija zaštite baštine.
O prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, koji sve to treba da omogući, Skupština Crne Gore bi trebalo da raspravlja danas.
“Država članica konstatuje da su izazovi koji utiču na Izuzetnu univerzalnu vrijednost (OUV) dobra sistemske prirode i da se odnose na pitanja upravljanja, koordinacije i nedovoljne operativne primjene instrumenata planiranja i upravljanja, a ne da su ograničeni isključivo na pojedinačne, izolovane projekte”, doslovno stoji u uvodnom dijelu izvještaja koji je ovaj put sačinila Uprava za zaštitu kulturnih dobara, za razliku od ranijih godina, kada je to radilo Ministarstvo kulture.
IMALI „SNAŽNU NAMJERU“
Kao hitan i sistemski odgovor, kako se navodi u izvještaju, Crna Gora je pripremila nacrt izmjena i dopuna Zakona o zaštiti Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Predložene izmjene uvode privremeni moratorijum i dodatnu kontrolu nad odobravanjem novih razvojnih projekata i legalizacijom nelegalne gradnje unutar dobra i njegovog zaštićenog okruženja, sve do usvajanja dva obavezujuća ključna instrumenta: novog Plana upravljanja i sveobuhvatne Studije zaštite kulturne baštine koja obuhvata cjelokupno dobro i njegovo zaštićeno okruženje.
Vlada Crne Gore je u decembru 2025. godine dala pozitivno mišljenje na Nacrt izmjena i dopuna Zakona, dok je parlamentarna rasprava o prijedlogu zakona, kao i njegovo konačno usvajanje, zakazana za danas. Iako je UNESCO očekivao da usvajanje zakona bude i prije Nove godine, država se sada opravdava tvrdnjom da je imala „snažnu namjeru“ da tako bude, ali „to nije bilo moguće usljed specifičnih unutrašnjih političkih okolnosti u zemlji“.
Predložene izmjene jačaju integrisano upravljanje tako što Plan upravljanja i Studija zaštite baštine postaju obavezujući dokumenti, uz obavezu usklađivanja svih planskih dokumenata u jasno definisanim rokovima, te uz obezbjeđivanje da se, do završetka tog usklađivanja, primjena planskih dokumenata ograniči isključivo na obim koji nadležni organ za zaštitu kulturne baštine potvrdi kao usklađen (Uprava za zaštitu kulturnih dobara – čija je direktorica Petra Zdravković ujedno imenovana i za novog nacionalnog fokalnog pointa za Konvenciju o svjetskoj baštini).
“Izmjenama se dodatno institucionalizuje procjena kumulativnog uticaja gradnje na baštinu, jača strateška primjena procjena uticaja na baštinu (HIA), suspenduje se institut „ćutanja administracije“ u ključnim postupcima odlučivanja u oblasti zaštite baštine, ograničavaju se nove koncesije za kamenolome, kao i proširenja i produženja postojećih, te se uspostavljaju stroge mjere zaštite za ključne istorijske urbane cjeline i integritet obalnog područja”, navodi se u izvještaju.
„PAŽLJIVI“ IZUZECI
U izvještaju se posebno potencira objašnjenje da će zabrana gradnje u bokokotorskom području zaobići pažljivo definisane izuzetke, tj. infrastrukturne projekte od javnog interesa, konzervatorsko-restauratorske radove, rehabilitaciju, adaptaciju i rekonstrukciju u okviru postojećih gabarita, čime se istovremeno štite univerzalne vrijednosti područja i izbjegavaju neopravdani socijalni poremećaji.
“Primjena ovih izuzetaka biće podvrgnuta strogom nadzoru Uprave za zaštitu kulturnih dobara i biće dozvoljena isključivo na osnovu prethodno sprovedenih procjena uticaja na baštinu (HIA) za sve projekte koji mogu imati potencijalni uticaj na Izuzetnu univerzalnu vrijednost (OUV) dobra. Takvi projekti biće predmet prethodnog obavještavanja Centra za svjetsku baštinu i, gdje je to primjenjivo, razmatranja u skladu sa smjernicama savjetodavnih tijela”, navodi se u izvještaju.
Nacrt izmjena zakona propisuje da svi planski dokumenti koji obuhvataju dobro i njegovu bafer zonu moraju biti usklađeni sa Planom upravljanja i Studijom zaštite baštine u roku od 18 mjeseci od njihovog usvajanja, uključujući i Prostorno-urbanistički plan Kotora. U međuperiodu, nakon usvajanja Studije zaštite baštine i Plana upravljanja, te ukidanja moratorijuma, takvi planski dokumenti mogu se primjenjivati isključivo u obimu koji Uprava za zaštitu kulturnih dobara potvrdi kao usklađen sa Studijom zaštite baštine, čime se obezbjeđuje primjenjivost režima osjetljivih na baštinu sve do potpunog usklađivanja planske dokumentacije.
Kada je riječ o bafer zoni, u koju spadaju Tivat, Herceg Novi i jedan manji dio Cetinja, nacrt izmjena dodatno propisuje da se svi budući postupci koji se odnose na izdavanje tehničkih uslova, izradu projektne dokumentacije i odobravanje projekata sprovode isključivo u skladu sa usvojenom Studijom zaštite baštine.
Studija će biti izrađena pod krovom Uprave za zaštitu kulturnih dobara i usvojena nakon pribavljanja prethodne saglasnosti UNESCO-a.
“Izrada Studije zaštite baštine započeće po usvajanju izmjena zakona o zaštiti Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, a u skladu sa zakonom, rok za izradu Studije iznosi jednu godinu od dana stupanja na snagu izmijenjenog dokumenta”, navodi se u izvještaju.
Posebno se apostrofira da je od usvajanja odluka Komiteta za svjetsku baštinu tokom protekle godine, Uprava za zaštitu kulturnih dobara uvela dodatne mehanizme kontrole, naročito kroz pojačanu reviziju i korekciju projektne dokumentacije. To je, uprkos velikom broju pokrenutih postupaka, rezultiralo značajnim smanjenjem broja izdatih saglasnosti, posebno u odnosu na projekte sa potencijalnim uticajem na Izuzetnu univerzalnu vrijednost (OUV) područja Boke Kotorske.
NIŠTA BEZ SAGLASNOSTI
Što se tiče Plana upravljanja, koji je već godinama jedna od „crnih tačaka“ u neodgovornom odnosu Crne Gore prema UNESCO-u, u izvještaju se objašnjava da je Opština Kotor formirala Radnu grupu i angažovala hrvatsku kompaniju Urbanex sa mandatom da revidira postojeći Plan upravljanja i pripremi novi Plan upravljanja za područje Kotora.
Novi Plan treba da objedini preporuke Savjetodavnih misija iz 2018. i 2025. godine, a njegov završetak planiran je za septembar 2026. Država navodi da je za izradu ovako složenog dokumenta potrebno vrijeme, ali istovremeno najavljuje da će se ključne interventne mjere sprovoditi odmah, kako bi se sistem zaštite i upravljanja držao pod kontrolom.
U izvještaju se navodi da su razmatranja vezana za svjetsku baštinu ugrađena u strateške planske dokumente koji utiču na Kotor i njegovu bafer zonu, uključujući Studiju zaštite baštine za Prostorni plan Crne Gore. Država ponavlja da se takvi dokumenti ubuduće neće usvajati bez prethodne revizije UNESCO-a, dok ističe da je Prostorni plan Crne Gore strateški dokument čija se primjena sprovodi isključivo kroz planove nižeg reda, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom.
U izvještaju se navodi da će novi Plan upravljanja biti ključni dugoročni instrument upravljanja Kotorom, zasnovan na integrisanom pristupu zaštiti kulturne i prirodne baštine, prostornom planiranju, upravljanju turizmom i ulozi lokalne zajednice. Plan će se temeljiti na analizama zasnovanim na dokazima, participativnom pristupu i jasno definisanim prioritetima i mjerama, uz punu usklađenost sa smjernicama UNESCO-a i principima ICOMOS-a i IUCN, kao i jasno definisan sistem monitoringa i evaluacije.
Neće biti mosta na Verigama, saobraćajnice preko Luštice, ali ni eksploatacije kamena
Crna Gora je u izvještaju potvrdila da je projekat mosta preko Veriga u potpunosti i konačno napušten, te da je ovaj koridor formalno izbrisan iz Prostornog plana Crne Gore, čime je njegova realizacija učinjena pravno i tehnički nemogućom. Kao alternativa, u Prostornom planu su razmatrani saobraćajni koridori preko poluostrva Luštica, ali su, nakon sprovedenih procjena uticaja na baštinu (HIA) i životnu sredinu (EIA), nadležni organi zaključili da bi i ovaj koridor imao negativan uticaj na Izuzetnu univerzalnu vrijednost (OUV) Kotora.
Država najavljuje da će, po okončanju ovih postupaka tokom februara, napustiti i luštičku opciju, o čemu će biti obaviješten Centar za svjetsku baštinu. Iz izvještaja proizilazi da se dugoročna saobraćajna rješenja za područje Kotora planiraju isključivo izvan dobra svjetske baštine i njegove bafer zone, kako bi se izbjegli bilo kakvi uticaji na OUV.
U izvještaju se navodi da nacrt izmjena Zakona o zaštiti Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora uvodi trajnu zabranu dodjele novih koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina unutar dobra svjetske baštine i njegove bafer zone. Izmjenama se zabranjuje i produženje postojećih koncesija, kao i svako proširenje koncesionih područja, čime se uspostavlja jasan pravni okvir za sprečavanje eksploatacionih pritisaka na Izuzetnu univerzalnu vrijednost dobra. Dodatno, Godišnji plan davanja koncesija za 2026. godinu, koji je sačinilo Ministarstvo energetike, ne predviđa nove ni produžene koncesije u ovom području, što se u izvještaju navodi kao usklađivanje sektorskih politika sa ciljevima zaštite baštine.
Stav novinara: Optužnica protiv dosadašnjeg upravljanja prostorom
Izvještaj o stanju očuvanosti Prirodno i kulturno-istorijskog područja Kotora nije dokument samopohvale, već – htjeli to njegovi autori ili ne – optužnica protiv dosadašnjeg upravljanja prostorom. Prvi put Crna Gora pred UNESCO-om priznaje ono što je javnosti odavno jasno: Kotor nije ugrožen pojedinačnim projektima, već državnom praksom. To priznanje je važno. Ali dolazi kasno. I dolazi u trenutku kada je prostor prilično degradiran i potrošen.
Moratorijum na gradnju, zabrana kamenoloma, suspendovanje legalizacije i ukidanje „ćutanja administracije“ predstavljaju najradikalniji paket mjera u oblasti zaštite baštine u savremenoj Crnoj Gori. Ali te mjere nijesu plod dugoročne vizije, već bukvalno reakcija pred ivicom ambisa. One nijesu uvedene zato što je država sazrela, već zato što je bila pritisnuta, osramoćena i dovedena pred ultimatum – ili ili. I to se mora jasno reći. Jer, da su bile donesene prije pet, deset ili petnaest godina, Kotor danas ne bi bio predmet kriznih izvještaja, savjetodavnih misija i prijetnje gubitka reputacije. One su sada vatrogasna mjera, ne planska politika.
Posebni zakon za Kotor implicitno priznaje neuspjeh cjelokupnog sistema prostornog planiranja i zaštite baštine u državi. Ako vam treba lex specialis da biste spriječili devastaciju jednog jedinog prostora, onda je problem duboko ukorijenjen, a mreža odgovornosti prostire se od vrha do dna. Još problematičnije je to što se država i dalje ponaša kao da je taj zakon privremen – kao pauza u razvoju, a ne kao signal da se dosadašnji model mora trajno napustiti. Nigdje se ne postavlja ključno pitanje: da li je razvojni model koji se decenijama primjenjivao uopšte kompatibilan sa statusom svjetske baštine.
Studija zaštite baštine proglašena je „centralnim instrumentom“ budućeg sistema. U teoriji – tačno. U praksi – krajnje rizično. Jer ako ta studija bude pisana pod političkim pritiscima, investitorskim interesima ili logikom „da se svi nekako zadovolje“, ona će biti najskuplji alibi u istoriji Kotora. Ako, pak, bude urađena profesionalno, ona će neminovno: oboriti pojedine planove, zaustaviti projekte i proizvesti političke krize i konflikte. Drugim riječima, ili će studija biti nepopularna, ili će biti besmislena. Treće opcije nema.
Odustajanje od mosta na Verigama i, po svemu sudeći, od luštičkog koridora, predstavlja simboličan kraj jedne epohe infrastrukturne megalomanije. Ali to nije trijumf razuma – to je priznanje poraza. Godine su potrošene na razvijanje rješenja koja su bila nespojiva sa međunarodnim obavezama države. Niko za to neće snositi odgovornost. Nema političke cijene, nema institucionalne lekcije. Samo tiho povlačenje i novo obećanje da će se „naći rješenje“. A rješenje se ne vidi.
Za sada se sve svodi na nove HIA, dodatne analize i revizije. Nigdje se ne povlači crvena linija koja kaže: ovdje se više ne gradi, bez obzira na kvalitet projekata. A upravo takve „linije“ UNESCO očekuje da vidi. Sa druge strane, kada predsjednik Vlade preuzima predsjedavanje Nacionalnom komisijom za UNESCO, to više nije tehničko pitanje. To je politički rizik. Od tog trenutka: nema skrivanja iza lokalnih vlasti, nema prebacivanja odgovornosti na uprave, opštine, ministarstva, nema izgovora da „institucije nijesu koordinisane“.
Preporučeno
Ako se ovaj paket mjera raspadne pod prvim ozbiljnim pritiskom, biće jasno da problem nije bio u zakonima – već u volji, pa bila ona politička ili istinska, ljudska, koja ima obzira i saosjećanja prema vjekovnoj zaostavštini ovog prostora što je bahati i gladni investitori vide samo kao „kasicu prasicu“ čiji sadržaj hitno treba razgrabiti. I unovčiti. Sve do novih kvadrata betona, stakla i željeza.
