Video
“Međutim, kada dođe do nekih društvenih tenzija i napetosti na političkom, držvnom i nacionalnom planu, uvijek bude i nekakvih, rekao bih, šovinističkih ili ekstremističkih istupa, koje ne treba nikada generalizirati. Moramo svaki slučaj nekakvog govora mržnje ili vandalskog čina uvijek lokalizirati i ne bi trebalo optužiti cijelu zajednicu nekog naroda ili vjerske zajednice, već vidjeti ko je zapravo kriv“, istakao je Tonsati za Radio Crne Gore.
Kancelar Kotorske biskupije ističe da govor mržnje podsjeća na devedesete te da je zabrinjavajuće što su nosioci takvih poruka upravo mladi.
“Govor mržnje treba ograničiti, lokalizirati i pronaći odgovrne za takve istupe. I rekao bih da to nije lice Crne Gore kao multietničke države. Kako se odražava to na katoličku zajednicu? Pa stvara nelagodu. Nikome nije drago. Pogotovo ne starijim ljudima koji pamte loša vremena i vide da se nekakav mogući scenario ponavlja. S druge strane, kad vidimo ko sije takve nepristojne ili govore mržnje- to su zapravo i nažalost mladi ljudi koji nisu stupili u život kako treba, koji nisu ni formirani u potpunosti kao osobe, ali eto bave se tim nekakvim nacionalističkim, ekstremnim i šovinističkim djelatnostima, koje se ne bi trebalo događati”, smatra Tonsati.
Na pitanje da ni danas nemamo zadovoljenu pravdu za zločine počinjene devedesetih don Robert Tonsati odgovara.
“U javnom prostoru Crne Gore, u školstvu, u tim nekim ključnim institucijama, premalo je spremnosti da se razgovara i da se suočava sa tom prošlošću, jer prošlost, odnosno memorija, kolektivna prošlost se mora pročistiti, ne smije se nikada zarobiti u ideologije koje su navele da dođe do nekakvih zločina, a vi ovdje imate jednostavno ljude koji su nezreli i nespremni na takvo suočavanje”, smatra kancelar Kotorske biskupije i za dobar primjer navodi nedavnu posjetu crnogorske delegacije Dubrovinku, koja je tom prilikom odnjela maslinu mira, što predstavlja dobar korak ka pomirivanju sa prošlošću, ali i upoznavanju.
Tonsati je mišljenja da Crna Gora nije jedina država na Balkanu koja nije u stanju aktivno sprovesti pročišćenje sjećanja, ali i da nije u stanju pristupiti proučavanju svoje i recentne, ali i one malo dalje prošlosti, onako kako bi to trebalo, bez mržnje i pristrasnosti, što bi, kako kaže Tonsati, bio neki ideal pristupa u suočavanju sa bolnim i teškim temama.
Kancelara Kotorske biskupije pitali smo i koliko retorika pojedinih političkih krugova i pozivanje ratnih drugova na otkopavanje oružja, ali i veličanje ratnih zločinaca doprinosi pomirenju društva.
“To ne može doprinijeti pomirenju. Ni na koji način ne može doprinijeti nikakvo huškanje. Nikakvo poticanje, nikakvo poticanje na rat. Zapravo, u nekim drugim državam to bi bilo sankcionirano. To su stvari koje su vrlo osjetljive, pogotovo ako imate jednu situaciju koja je politički kao bure baruta… Ja bih rekao da je to neodgovorno, vrlo opasno, retrogradno i krajnje Bogu hvala nije došlo do nečega što bi moglo biti veće, imati veće ili devastirajuće posljedice, ali to je jedno sjeme zla i mržnje koje se sije pa će jednog dana i donijeti plod ako se ne zalije nečim suprotnim, nečim dobrim i pozitivnim, nečim što želi izgradnju suživota, a ne da počiva na idealima šovinizma, nacionalizma, mržnje i svega ostalog”, istakao je Tonsati.
Komentarišući to što je tokom svete arhijerejske liturgije na sahrani mitropolita SPC Amfilohija na Cetinju umirovljeni vladika Atanasije Jevtić u svojoj besjedi, između ostalog, kazao je: “…I kad je došao poslije studija u Rimu, radi jezika i nauke, a ne radi rimokatoličke lažne izvitoperene vjere, on je jednostavno učio nauke i zato je znao mnogo jezika…” kancelar Kotorske biskupije kaže: “Ja sam, istina, morao preslušati više puta tu spornu izjavu na sahrani pokojnog mitropolita Amfilohija i ostao sam duboko poražen. Poražen, jer ta izjava nije došla od bilo koga, nego od jednog vladike i crkve koju mi oduvijek nazivamo sestrinskom. Istina imali smo i mi katolici i pravoslavci kroz stoljeća različite faze trpeljivosti-netrpeljivosti, mirenja i svađa, ali mi u biti jesmo sestrinske crkve. Potpuno je ružno i sramotno da se jedan Vladika tako odnosi prema našoj crkvi i našoj vjeri. Uz to mislim da je izjava i neistinita. Izjava se tiče studijskog boravka pokojnog mitropolita Amfilohija u Rimu, a znamo da je on u Rimu bio pitomac, odnosno student, katoličkog papinskog sveučilišta- Pontifikalni orijentalni institut (papinska ustanova za istočne crkve)… Ja mislim da je to izjava, u kojoj se naša vjera naziva lažnom i izvitoperenom, jednog čovjeka i da to nije stajalište svih vladika ili svih sveštenika iz te crkve… To su izjave koje su kontradiktorne jevanđelju”, ustvrdio je don Robert Tonsati.
O odnosima crkve i države Tonsati kaže da “na generalnom planu ima ljudi koji smatraju da crkva (bilo koja) ne bi smjela imati pravo glasa-jer je ona crkva, što je potpuno izokrenuta teza. Ako živimo u demokratskom društvu, ako postoji institucija koja okuplja znatan broj vjernika i na neki način utječe na njihov moralni i duhovni rast i prosudbu, pa takva institucija treba imati svoj glas i u društvu. Pitanje je: Koliko duboko može zadirati i smije zadirati u društvo? Dužnost crkve jeste- da navješta vječne istine, da navješta ono što je moralno, vjerski i duhovno ispravno. Nije dužnost crkve da formira politiku kao takvu, niti je dužnost crkve da utječe bitno na svaki segment političkog djelovanja pojedinaca ili cijeloga društva, jer onda crkva više ne bi bila crkva već politička stranka. No, pod miješanje u politiku, smatram da crkva, kao i svaki drugi subjekt, ima pravo izreći svoje mišljenje o određenim stvarima, stanjima, situacijama, događajima i to pravo joj se ne smije oduzeti, jer onda ne živimo više u demokratiji nego u totalitarizmu”, mišljenja je kancelar Kotorske biskupije Don Robert Tonsati i dodaje da je drugo pitanje zadiranja u neke pojedinosti u koje crkva ipak ne bi trebala zadirati u tolikoj mjeri.
Preporučeno
Zakon o slobodi vjeroispovijesti, za Tonsatija, nije savršen. Bio bi bolji, ističe, da se više radilo i komuniciralo sa razumijevanjem, a to je, kako je kazao kancelar Kotorske biskupije, izostalo. Možda je, dodaje, preuranjeno donešen i možda nije bio najbolji trenutak.
