U Izvještaju o stanju ljudskih prava u Crnoj Gori, koji je objavljen preksinoć, veliki dio je posvećen diskriminaciji i društvenim zloupotrebama žena.

U dijelu koji se bavi silovanjima i porodičnim nasiljem navedeno je da su, iako je silovanje krivično djelo, uključujući silovanje od strane bračnog ili intimnog partnera, određene kazne blage, ali se navodi da su vlasti uglavno sprovodile zakon.

U većini slučajeva kazna predviđena zakonom za silovanje, uključujući silovanje u braku, je jedna do 10 godina zatvora, a sudije su u prosjeku dodjeljivale kazne do tri godine za takva djela.

– Sudije su često korstile upitne metode, uključujući prisiljavanje na suočavanje između žrtve i navodnih počinilaca, kako bi procijenili vjerodostojnost iskaza – piše Stejt department u svom izvještaju.

Povezani članci

Društvo

IJZCG: Obaveza svakog društva je da promoviše kulturu nulte tolerancije na sve oblike nasilja nad ženama i djevojčicama

Društvo

Zajedničkim naporima svih društvenih činilaca uloga porodice može biti značajnije promijenjena

Hronika

Sistem ne vjeruje ženama, žrtvama porodičnog nasilja: Vrtimo se u krug – od slučaja do slučaja

Ističu i da se nasilje u porodici generalno kažnjava novčanom kaznom ili kaznom zatvora od jedne godine.

Naveli su i podatke iz sudova, do kojih je došla NVO Centar za ženska prava, da je tokom 2021. godine bilo 2.176 prekršajnih slučajeva porodičnog nasilja i 282 kaznena djela. Evidentno je, prema statistici, da su se tužioci najčešće odlučivali za blaže optužbe kada su kaznena djela u pitanju. Nevladine organizacije izrazile su zabrinutost za sigurnost sudnica u kojima su žrtve često bile prisiljene da se sretnu sa navodnim zlostavljačima.

Dugotrajna suđenja

Ukazano je i da nema adekvatne zaštite žrtava, nedostatak specijalizovanih usluga za žrtve seksualnog nasilja, žene s invaliditetom i žrtve dječijih brakova u romskim zajednicama.

– Prema izvještajima NVO, osobe koje su preživjele porodično nasilje i dalje imaju poteškoća sa procesuiranjem njihovih slučajeva u pravosudnom sistemu, čime se pravi olakšavajuća atmosfera za zlostavljače. Dugotrajna suđenja, ekonomska zavisnost, društvene norme i nedostatak alternativnog smještaja često su prisiljavali da žrtve i nasilnici nastave da žive zajedno – piše u dokumentu.

Navodi se da je reakcija policije na porodično nasilje takođe bila ispod standarda, s policajcima koji su često savjetovali žene da „oproste“ svojim napadačima ili da „ne štete svojim (napadačima) prilikama za posao“.

Naveden je primjer kada je trudnica, stara 27 godina, umrla nakon što ju je dva dana suprug tukao u porodičnoj kući. Navodi se da je Nerda i prije tražila zaštitu za sebe i svoje troje djece. Operativni tim za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama je zaključio da su Centar za socijalni rad Bar, CB, Osnovno državno tužilaštvo Bar i Sud za prekršaje u Budvi kolektivno bili „neoprezni“ i „neadekvatni“ u rješavanju Nerdinog slučaja. Njen suprug je uhapšen i kasnije optužen za ubistvo.

NASILJE U PORODICI

Nasilje u porodici ostaje trajan i ozbiljan problem, navodi Stejt department, i dodaje da Vlada nije pokušala da na ozbiljan način tretira i riješi problem.

– Zakon dopušta žrtvama da zlostavljači dobiju zabranu prilaska. Kada zlostavljač i žrtva žive zajedno, vlasti mogu da mu oduzmu prava na imovinu, bez obzira na vlasnička prava. To se rijetko dešavalo, a nevladine organizacije su saopštile da su kao rezultat restriktivnih mjera Ministarstva zdravlja u vezi s kovidom-19, žene provodile više vremena sa zlostavljačima – piše u Izvještaju.

Navodi se da su se Romkinje i balkansko-egipatske žene često suočavale sa sve većim preprekama u bijegu od porodičnog nasilja, uključujući potencijalnu osudu i napuštanje od strane šire porodice, kao i onemogućavanje kontakta sa svojom djecom.

– Osim skloništa za žrtve nasilja u porodici „SOS telefon Nikšić“, koje je nudilo usluge savjetovanja na albanskom i romskom jeziku, nedostajali su resursi za podršku žrtvama na oba jezika – piše u Izvještaju.

– Prema navodima NVO i advokata, žene koje su preživjele porodično nasilje često su se žalile da državni centri za socijalnu pomoć ne reaguju adekvatno na njihove pozive za pomoć – piše u dokumentu o ljudskim pravima i dodaje se da su organizacije saopštile da državne institucije nijesu osigurale fizičku zaštitu žrtvama.

Kada je riječ o seksualnom uznemiravanju, istaknuto je da nije definisano kao zločin prema zakonu i da Vlada nije ozbiljno pristupila rješavanju tog problema.

– Prema Centru za ženska prava, seksualno uznemiravanje, uključujući i uznemiravanje žena na ulici, događalo se često, no malo ih je žena prijavilo. Javna svijest o problemu i dalje je niska. Žrtve su oklijevale da prijave uznemiravanje na radnom mjestu zbog straha od odmazde poslodavaca i nedostatka informacija o pravnim ljekovima. Uhođenje ili predatorsko ponašanje sa fizičkim zastrašivanjem kažnjivo je novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine – piše u Izvještaju.

Navodi se primjer od februara 2022. godine kada je zaposlena u jednoj osnovnoj školi u Podgorici podnijela službenu prijavu tadašnjem Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta, Osnovnom državnom tužilaštvu i policiji, optuživši direktora za seksualno uznemiravanje koje je trajalo nekoliko mjeseci.

Sud za prekršaje je osudio direktora za „drsko ponašanje“, a osnovni državni tužilac je otvorio istragu. Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta navodno nije odgovorilo na pritužbu zaposlene.