Video
Globalno, procjene Ujedinjenih nacija pokazuju da je oko 736 miliona žena – skoro svaka treća – bila izložena fizičkom i/ili seksualnom nasilju intimnog partnera, nepartnerskom seksualnom nasilju ili oboje, barem jednom u životu. Skoro svakih sat vremena više od pet žena ili djevojčica biva ubijeno od strane člana porodice. Stope depresije, anksioznih poremećaja, neplaniranih trudnoća, polno prenosivih infekcija i HIV-a su veće kod žena koje su doživjele nasilje u odnosu na žene koje nisu, kao i mnogih drugih zdravstvenih problema koji mogu potrajati nakon prestanka nasilja.
Osim u porodici, ova pošast se intenzivirala u različitim okruženjima, uključujući i radno mjesto i online prostor, a znatno je pogoršana u postpandemijskim efektima, globalnim sukobima, klimatskim promjenama i ekonomskim nestabilnostima.
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se 25. novembra čime počinje globalna „Narandžasta kampanja“ ili „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“, sa ciljem informisanja javnosti o problemu nasilja nad ženama i djevojčicama, kao i posljedicama zdravstvenim, socijalnim i ekonomskim na žrtve, porodice i društvo u cjelini. Kampanja se simbolično završava 10. decembra „Međunarodnim danom ljudskih prava“.
Globalna tema ove godine nosi naziv „UJEDINITE SE! Investirajte u prevenciju nasilja nad ženama i djevojčicama” (#Nema opravdanja) predstavlja inicijativu kojom se pozivaju vlade, civilno društvo, ženske organizacije, mladi ljudi, privatni sektor, mediji i sistem UN-a da udruže snage u rješavanju globalne pandemije nasilja nad ženama i djevojčicama.
Obaveza svakog društva je da promoviše kulturu nulte tolerancije na sve oblike nasilja nad ženama i djevojčicama. Nasilje nad ženama i djevojčicama proističe iz negativnih društvenih stavova u vezi sa ulogom žene i visokog nivoa rodne nejednakosti. Nasilje se može dogoditi bilo gdje i bilo kome, ali postoje posebno ranjive kategorije kao što su mlade djevojke i starije žene, žene i djevojčice koje žive sa HIV-om ili imaju neki oblik invaliditeta, pripadnice romske populacije, žene iz LGBTQ zajednice, izbjeglice, migrantkinje, kao i one koje žive u ruralnim područjima kao i u predjelima zahvaćenih humanitarnom krizom i ratom.
Problem rodno zasnovanog nasilja odnosi se i na sklapanje dječijih brakova, a podaci Ujedinjenih nacija pokazuju da je jedna od pet mladih žena starosti od 20 do 24 godine bila udata prije svoje 18. godine u 2022. godini. Rodno zasnovano nasilje u školi je glavna prepreka univerzalnom školovanju i pravu na obrazovanje za djevojčice. Na globalnom nivou, svaki treći učenik starosti od 11 do 15 godina bio je maltretiran od strane svojih vršnjaka u školi barem jednom u posljednjih mjesec dana, pri čemu je podjednaka vjerovatnoća da će djevojčice i dječaci doživjeti maltretiranje.
Dječaci češće doživljavaju fizičko, a djevojčice psihičko nasilje. U Crnoj Gori rodno zasnovano nasilje spada u skrivene i visoko stigmatizovane teme jer je nasilje duboko ukorijenjeno u patrijarhalnoj kulturi podržano kulturom nekažnjivosti i normalizacije nasilja. Savjesno prijavljivanje nasilja i efikasno procesuiranje činilaca nasilja ključni su korak za uspješan odgovor društva prema nasilju nad ženama, koje je prema svim pokazateljima i dalje zabrinjavajuće prisutno u Crnoj Gori.
Nasilje u porodici, kao i drugi oblici nasilja se obično prećutkuje i rijetko prijavljuje. Nedostatak informacija o tome kome žena ili djevojčica treba da se obrati kada doživi nasilje, nedostatak podrške, strah od oduzimanja djece i gubitka finansija, stid i ucjene fotografijama neki su od razloga zbog kojih se odustaje od prijavljivanja nasilne osobe.
Svaki novi slučaj nasilja otvara ozbiljna pitanja odgovornosti svake karike u sistemu (policija, zdravstveni sistem, tužilaštvo, centri za socijalni rad, prosveta) i spremnosti da se prepozna nasilje, a prije svega spriječi i zaštite životi žena i djevojčica.
Preporuke Ujedinjenih nacija državama odnose se na davanje podrške i ulaganje u organizacije za zaštitu ženskih prava, koje igraju vitalnu ulogu u pružanju usluga na lokalnom nivou, jačajući glas žena i dopirući do onih koje su u riziku od nasilja. Njihove aktivnosti su ključne za okončanje nasilja nad ženama i djevojčicama, kako na lokalnom tako i na globalnom nivou.
Uloga zdravstvenog sistema je veoma važna kako u prevenciji tako i u pružanju pomoći osobama koje su preživjele nasilje. Zdravstveni radnici imaju obavezu da prijavljuju nasilje nadležnim službama uz obavezno dokumetovanje fizičkih i psihičkih povreda i upućuju ka specijalizovanim servisima za podršku, kao što su socijalne službe i organizacije za zaštitu žrtava nasilja, koje im omogućavaju boravak, tretman i besplatnu pravnu pomoć.
Veoma važno je i jačanje uspostavljenih servisa psihosocijalnog tretmana za počinioce nasilja na primarnom nivou zdravstvene zaštite. Cilj tih servisa je da pomognu počiniocima da promijene ponašanje, uz usvajanje pravilnih stavova o rodnim ulogama u porodici, ili partnerskom odnosu i da prihvate odgovornost za svoje ponašanje.
Preporučeno
Veoma važno je da pružaoci zdravstvenih usluga posjeduju informacije i vještine prepoznavanja nasilja, način pružanja pomoći, prijavljivanja nasilja i savjetovanja, poštujući Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici“. Međutim, u praksi je pokazano da se postojeći protokol nedovoljno poštuje i bilo bi značajno ispitati razloge te pojave.
