Video
On je u razgovoru za Standard rekao da je Unija komunicirala sa zaposlenima savjetujući ih o njihovim pravima ili pokrećući određene postupke pred nadležnim institucijama. U tom pravcu, kaže on, posvećeno će raditi i u predstojećem periodu.
Pored primarne borbe za očuvanje zdravlja i života građana, svaka država je u fokus stavila i borbu za očuvanje radnih mjesta. U tom pravcu su od ključnog značaja ekonomske mjere koje ovih dana Vlada usmjerava kao pomoć privrednim subjektima u održavanju likvidnosti i očuvanju radnih mjesta.
“To je jedini efikasni mehanizam kojim zaposlene možemo zaštiti od otpuštanja, jer zakon dozvoljava poslodavcu da može iskazati tehno-ekonomski višak u slučaju ekonomskih problema, a ekonomskom problemu su izloženi mnogi poslodavci usled zabrane rada i pada prihoda. Unija slobodnih sindikata Crne Gore, kao socijalni partner, nije bila na adekvatan način uključena u kreiranje tih mjera i to smatramo neprihvatljivim. Takođe, smatramo da je drugi set mjera morao biti izdašniji, pogotovu kad je u pitanju subvencija za zarade zaposlenih na određeno vrijeme (uz obavezu poslodavca da njihove ugovore ne otkazuje u periodu od 90 dana), zaposlenih u zatvorenim djelatnostima, kao i subvencija za nadoknadu zarada zaposlenih koji su bili u izolaciji, karantinu ili su koristili pravo na plaćeno odsustvo sa rada kao roditelji djece do 12 godina“, rekao je Keković.
Jesu li radnici sadašnjim zakonskim rješenjima dovoljno zaštićni?
Uvijek može bolje i u pregovorima sa poslodavcima i Vladom borimo se da izdejstvujemo najbolja rješenja za naše članove i zaposlene koje predstavljamo u socijalnom dijalogu. Činjenica je da svuda u okruženju imamo težnju svijeta kapitala za neoliberalnim radnim zakonodavstvom. To podrazumijeva fleksibilniji radni odnos, veća ovlašćenja poslodavca i što manja osnovna prava za zaposlene, na koji način se stvara dodatni porostor za pravljenje ekstra profita na teret svijeta rada. Takav trend prisutan je i u Crnoj Gori, ali sam spreman da odbranim tezu da naš Zakon o radu ima mnogo povoljnija rješenja za zaposlene u odnosu zakone u regionu.
Dakle, slažete se da ne Zakon o radu dobro zaštitio prava radnika?
Odgovorno tvrdim da je novi Zakon o radu povećao stepen zaštite prava zaposlenih u odnosu na prethodni zakon. Ovu tvrdnju zasnivam na činjenici da imamo neka nova zakonska rješenja kojima se na većem nivou štite prava zaposlenih, pored ostalog: obračun zarade definisan je kao izvršna isprava (na koji način smo omogućili zaposlenom da u skraćenom postupku može prinudno naplatiti svoju zaradu ukoliko je poslodavac ne isplati u zakonskom roku); uvedena je obaveza ovjere sporazumnog prestanka radnog odnosa kod notara, suda ili organa lokalne uprave (na koji način štitimo zaposlenog od takozvanih blanko sporazumnih raskida radnog odnosa); ugovor o zapošljavanju preko jedne ili više agencija za privremeno ustupanje zaposlenih neće moći da traju duže od dvije godine (na koji način smo spriječili zloupotrebu da poslodavci nakon dvije godine rada preko jedne agencije istog zaposlenog angažuju preko neke druge agencije i tako u nedogled); povećan je obavezan sedmični odmor sa 24 na 36 uzastopnih sati; povećana je osnovica za godišnji odmor zaposlenima čija radna nedjelja je šestodnevna, sa 20 na 24 radna dana, itd.
Postoji li mogućnost, kako smatraju kritičari, da ipak ovaj zakon, na neki način, doprinese većem odlivu radne snage?
Preporučeno
Pravo je svakoga da ima svoje mišljenje, pa i da kritikuje, ali ja se ne mogu saglasiti sa stavom da je novi Zakon o radu, gledano sa pozicije prava zaposlenih, rigidniji u odnosu na prethodni zakon, jer to nije utemeljeno u činjenicama. Naprotiv, kao što sam to već rekao u prethodnom odgovoru, novim Zakonom o radu smo prava zaposlenih podigli na značajno veći nivo kroz uvođenje nekih novih pravnih instituta. Takođe, želim da naglasim da niti jedno rješenje u novom Zakonu o radu ne daje veću mogućnost poslodavcu da može da otpusti zaposlenog u odnosu na prethodni zakon. Odredbe zakona kojim se regulišu ta pitanja ostale su potpuno iste.
