Inicijativa albanskog premijera Edija Rame, da se sve kladionice i kockarnice izmjeste iz gradskih centara u toj zemlji, naišla bi, ukoliko se pokrene u našoj zemlji i na odobravanje Podgoričana. Međutim, iako se u Crnoj Gori 70 odsto mladih kocka, stručnjaci smatraju da takve mjere ne bi imale efekata, jer za kockanje oni podršku dobijaju u porodici.

Od prvog januara 2019. godine, odlukom Vlade u Albaniji, zatvaraju se sve sportske kladionice i kockarnice u ovoj zemlji. Naime, albanski premijer Edi Rama uputio je ranije poruku članovima Parlamentarnog odbora za ekonomiju, gdje je naveo da će kladionice biti zatvorene 31. decembra 2018. godine i da, pritom, neće biti “online monopola”. Prema usvojenim odredbama u dopunama Zakona o igrama na sreću, zatvaraju se sva elektronska kazina, kojih sada ima u glavnim ulicama u gradovima u Albaniji, a biće dostupna samo u hotelima sa pet zvjezdica, koji se nalaze izvan urbanih područja. Imajući u vidu da se, prema podacima ADP Zid iz Podgorice 70 odsto mladih u Crnoj Gori kocka, Vikend novine su pitale sugrađane kako komentarišu ovu odluku albanske vlade, a mišljenja su bila podijeljena.

Tako, Munevera Rujović smatra da je to odlična ideja s obzirom da kladionice, smatra ona, loše utiču na omladinu.

“Ima dosta kladionica i kazina u Podgorici. Mislim da bi ih trebalo izmjestiti jer to nije dobro za našu omladinu. I ovako nema para, a oni ih mnogo troše na kocku”, kaže Rujović.

Sličnog je mišljenja i Ljubica Đurašković koja primjećuje da mladi danas zavise od odraslih.

“Ima mnogo kladionica i to je loše za mlade. Ne rade i što će bez u kladionice da idu. Previše troše para, a onda babi ili majki traže 2,5 ili euro. Evo šta je to donijelo, ne radi niko, ne prima niko bez penzioneri mrčeni. Slobodno izmjestite kladionice iz grada, niko se neće od toga osiromašiti u Podgorici. Mladi danas žive na račun porodice, na račun đeda i babe”, poručila je Đurašković.

Da u Podgorci ima kladionica “na svakom ćošku”, primjećuje i Radoje. Ipak on ne smatra da bi mjera koja je primjenjena u Albaniji bila djelotvorna.

“Ima dosta kladionica, ali mladi jednostavno biraju hoće li da idu u njih ili neće. Možda bi samo trebalo uvesti malo veću kontrolu tih kladionica. Nije problem što u kladionice ulaze punoljetna lica, već što ulaze i maloljetna i to se zloupotrebljava. Izmještanje mislim da nije potrebno jer onaj koji želi da se kladi, kladi će se i na periferiji i u gradu. Tako da mislim da se takvom mjerom neće mnogo promijeniti”, smatra Radoje.

Predsjednik Odbora za ekonomiju, finansije i budžet Predrag Sekulić kaže da slične inicijative nijesu stizale na razmatranje ovog odbora, ali i on vjeruje da izmještanje kladionica iz gradskih centara ne bi riješilo problem zavisnosti od kockanja.

“Onaj ko hoće da se kladi naći će način da se kladi, bez obzira da li je kladionica u centru ili na periferiji. Osim toga, najveći dio klađenja danas se odigrava u virtuelnom svijetu, odnosno putem interneta. Apsolutno sam protiv i klađenja i kocke, jer smatram da je to društveni problem, ali smatram da teško da može zabranama da se utiče na to da ovog poroka bude manje”, smatra Sekulić.

Komenatišući primjedbu građana da u Podgorici ima mnogo kladionica, on kaže da bi određenu kontrolu trebalo uvesti.

“Zakonom su predviđena ograničenja koja se tiču blizine škole itd. i ta zakonska ograničenja treba u potpunosti poštovati. Treba apsolutno poštovati zakonske zabrane koje se tiču udaljenosti kladionica od škola. Takođe smatram da je nedozvoljeno da u kladionicu ulaze maloljetna lica da se klade. To treba kontrolisati kroz primjenu zakona, s jedne strane, a sa druge strane protiv sam klađenja i kocke kao društvenog poroka. Svaku dobru praksu treba prihvatiti, ali teško je to suzbiti na način na koji to rade kolege iz Albanije”, smatra Sekulić.

Takođe, član Odbora Filip Vuković vjeruje da mjere koje su preduzete u Albaniji ne bi imale efekata u Crnoj Gori.

“Neko ko želi da kocka on će to raditi i na periferiji i u centru grada. Mislim da takve mjere ne bi imale efekata ni na ekonomiju ni na rješavanje problema zavisnosti od kockanja. Što se tiče “online monopola, mislim da je to srazmjerno informatičkoj pismenosti društva. U svakom slučaju mislim da nije potrebno tako nešto uvoditi u Crnoj Gori, jer se time ništa ne bi postiglo, kazao je Vuković.

Međutim, alarmantni podaci organizacije ADP Zid, koja se suzbijanjem bolesti zavisnosti od kockanja bavi od 2009. godine, ukazuju na to da bi određene mjere ipak trebalo preduzeti.

Naime, psihološkinja u savjetovalištu Entera, koja radi u sklopu ADP ZID, Maja Lješnjak ističe da se u Crnoj Gori kladi većina mladih, a oni koji im se obrate za pomoć, najčešće navode da su prvi put sa kockom stupile u kontakt sa sedam ili osam godina.

Psiholog Radmila Stupar Đurišić, pak, napominje da pažnju treba usmjeriti ka porodici, jer ona, u našem društvu, najčešće podržava kockanje.

“Kockanje kao ponašanje dolazi uz odobrenje porodice. To je u našem narodu podržavajuće ponašanje. Razumljivo je da ljudi ne podržavaju svoju djecu kada se oni kockaju i kada u tome gube, jer najveći dio ljudi koji kocka gubi. Ali podržavanje u okviru kockanja vidite po tome da porodica podržava kada on dobija. Porodica koja ne podržava kockanje i klađenje, neće podržati ni kada je osoba na dobitku. Kada dijete, mlada osoba ili otac donesu kući novac koji su dobili na kockanju, porodica koja ne podržava, neće prihvatiti taj novac. Insistiraće da taj novac ili vrati ili čak baci. To znači nepodržavanje kockanja”, objašnjava Stupar-Đurišić.