Video
Po objavljivanju radne verzije ugovora koju su, kako je juče kazao ministar pravde Marko Kovač, prihvatila četiri člana tima zaduženog za pregovore, Pobjeda je od ovog resora zatražila pojašnjenje člana 7 nacrta koji je objavila crnogorska Vlada.
U njemu se navodi da „u objektima i prostorima iz stava 3 ovog člana državni organi ne mogu preduzimati bezbjednosne mjere bez prethodnog odobrenja nadležnih crkvenih organa, osim u slučajevima kada to nalažu razlozi hitnosti zaštite života i zdravlja ljudi“.
„ISTOVJETNOST“
U upitu smo istakli i da pomenuti član iz radne verzije na gotovo identičan način tretira prostorije SPC, kao što to čini član 23. Bečke konvencije koji propisuje nepovredivost prostorija diplomatsko-konzularnih predstavništava.
Na naše pitanje da li se ovako koncipiranim članom ugovora ovoj vjerskoj zajednici daje eksteritorijalni status i ona uzdiže na nivo diplomatsko-konzularnih predstavništava, kao i da li bi njegovo usvajanje značilo da se naredba suda za ulazak u prostorije vjerskog objekta ne može primijeniti bez saglasnosti starješine hrama iz Ministarstva su nas obavijestili da je u ugovoru sa Svetom Stolicom članom 7 propisana gotovo istovjetna odredba.
– Odnosno da nadležne vlasti Crne Gore ne mogu preduzimati mjere bezbjednosti u mjestima bogosluženja bez prethodnog ovlašćenja nadležne crkvene vlasti, osim ako to ne nalažu hitnosti zaštite života i zdravlja ili spašavanja dobara posebne umjetničke ili istorijske vrijednosti – naveli su u odgovoru.
Ta odredba koju je pomenuo resor Kovača zaista i stoji u Ugovoru koji je naša država potpisala sa Svetom Stolicom. Međutim, prilikom pojašnjenja ovog člana Ministarstvo nije vodilo računa o tome da Sveta Stolica kao ugovorna strana nema isti status kao i Srpska pravoslavna crkva.
U međunarodnom javnom pravu Sveta Stolica ima poseban status – persona sui generis, a ujedno upravlja i državom Vatikan. Sa druge strane, SPC nema međunarodno-pravni status, ne upravlja nijednom državom, već u Crnoj Gori djeluje preko četiri eparhije koje su registrovane u jedinstvenom spisku vjerskih zajednica.
Advokat, član radne grupe Vlade koja pregovara sa ovom vjerskom zajednicom Nikola Martinović, kazao je Pobjedi da se ugovor koji je Crna Gora potpisala sa Svetom Stolicom ne može izjednačiti sa onim koji bi trebalo da se potpiše sa SPC.
(NE)UTEMELJENJE
Svaki uređen pravni sistem, istakao je, nastoji da ima unifikaciju određenih pravnih poslova – pa se tako svi zakoni nazivaju zakonima, a ne nekako drugačije.
-Tako bi trebalo i da se određeni ugovori zovu imenom kakav je uobičajen u pravnom prometu. Temeljni ugovor je uobičajen u odnosu između dvije države, dok je ugovor o regulisanju odnosa uobičajen između države i vjerske zajednice i tako to funkcioniše u svim evropskih zemljama – naglasio je Martinović.
Međutim, dodao je, u Crnoj Gori se bez ikakvog pravno utemeljenog razloga insistira na tome da sa se sa SPC potpiše Temeljni ugovor.
-Tako se bez pravnog razloga i utemeljenja u teoriji i međunarodnoj praksi SPC želi prikazati kao entitet koji predstavlja državu, a ako to dopušti država bi pokazala da nema konzistentan pravni sistem – smatra Martinović.
Navodeći da je član Ugovora koji je potpisan sa Svetom Stolicom identičan članu iz nacrta dokumenta o kojem se pregovara sa SPC, iz Ministarstva su naveli da objekti za bogosluženje kojima raspolaže Sveta Stolica „nijesu, niti treba da budu, izdignuti na rang diplomatskih predstavništava, niti u odnosu na njih postoji bilo kakav oblik eksteritorijalnosti“.
– Sljedstveno tome, ukoliko radni dokument temeljnog ugovora bude zaključen, ni Srpska pravoslavna crkva kao vjerska zajednica, a ne i subjekt međunarodnog prava, ne može imati bilo kakav oblik eksteritorijalnosti u odnosu na bilo koji dio Crne Gore ili objekata koji se nalaze pod jurisdikcijom Crne Gore – naveli su iz Ministarstva.
Podsjetili su da se prava i obaveze koje proističu u odnosu na sva pitanja iz opsega slobode vjeroispovijesti mogu uživati samo u odnosu na ono što propisuju Ustav Crne Gore, međunarodni ugovori, zakoni države Crne Gore i „eventualno zaključeni temeljni ugovor sa SPC“.
Ukazali su i na član 9 stav 2 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koji propisuje da sloboda ispovijedanja vjere ili uvjerenja može podlijegati ograničenjima koja su predviđena zakonom.
– I koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu javne bezbjednosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih. Gotovo istovjetnu odredbu sadrži i naš Ustav (čl. 46 st. 3) – istakli su.
Preporučeno
To znači, pojasnili su, da ni po Ustavu, ni po zakonima i međunarodnim ugovorima, nema prostora, a ni bojazni da se, shodno zaključenim ugovorom sa bilo kojom vjerskom zajednicom, može sprovoditi princip eksteritorijalnosti.
