Sveštenik podgoričko-dukljanske eparhije Lav Lajović postao je vladika. Povodom hirotonije, koja je obavljena u Italiji, Lajović je dao intervju za jedan italijanski medij, u kom ističe svoju ”svešteničku i vladičansku” službu.

Danas smo ovdje u Vigni di Vale, kraj Rima, prisutvovali vašoj hirotoniji u čin episkopa, koju je predvodio mitropolit Italijanske pravoslavne  crkve, gospodin Basilio i, sa svojim arhijerejima. Recite nam što ona znači za Vas i Vašu službu u Crnoj Gori i Italiji?

U životu svakog svještenika vladičanska hirotonija je izuzetna čast i privilegija  ali za mene je to odgovornost i sveta obaveza.
Stavio sam ovaj omofor, simbolički kao jaram Hristov, da bi uz Njegovu pomoć mogao orati brazdu na njivi Gospodnjoj i sijati sjeme Riječi Božje. Gospod naš, Isus Hristos, poziva da se učimo od Njega, da to breme može biti lako i slatko, ako smo kao On, smjerni i ponizini. Italijanska pravoslavna crkva ovim činom daje podršku borbi za autokefalnost Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, što je Mitropolit Basilio proljetos kada je posjetio Crnu Goru i posebno istakao, a sada ovim činom i potvrdio.

Vi ste Crnogorac, recite nam nešto o Vašoj budućoj službi u Italiji.

Na toj simboličkoj ravni, samo mjesto gdje počinje – Rim, ima naročito značenje za mene. Ja sam na ovaj čudesan grad – Rim oduvjek gledao sa divljenjem, to je jedan od 5 najvećih centara svjetske duhovnosti, sa izuzetnom istorijom.

No, Italija nije samo katolička država, u njoj živi preko milion stanovnika pravoslavne vjeroiposvjesti, o  čemu se malo govori i zna. To je više nego duplo nego u Crnoj Gori, među njima nije zanemarljiv  broj i Crnogoraca, koji žive i rade u Italiji.

Jedan moj prijatelj, Italijan, koji je naročito istraživao događaje nakon Prvog svjetskog rata i podšku Italije Kraljevskoj porodici Petrović Njegoš i Vladi Crne Gore u egzilu, rekao mi je jedan zanimljiv
podatak, da samo u Gaeti i toj regiji gdje je bila smještena crnogorska vojska, ima njihovih oko  1.100 potomaka.

Da li imate neke konkretne  planove i projekte za Italiju?

Ako se apstrahuje naša jevanđeoska služba, onda su svakako to planovi vezani za nastavak kulturnog i duhovnog povezivanja nase dvije nacije, kroz različite projekte. Dvije ličnosti meni uvjek su na umu kada govorim o našim odnosima kroz istoriju, to su Đuzepe Garibaldi i Jelena Savojska, o čijim vanvremenskim djelima je suvišno govoriti.

A konkretno, želja mi je da Ljetopis popa Dukljanina, čija se kopija nalazi u Vatikanskom arhivu, izložimo u Podgorici ili Baru. Da to najveće djelo slovenske srednjovjekovne
književnosti, kome sam posvetio svoj magistarski rad, učinimo dostupnim i građanima Crne Gore, bar na kratko.