Ističe da smanjenje subvencija poslodavcima koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom je potez koji može imati ozbiljne posljedice – ne samo po zaposlene, već i po cjelokupno tržište rada.
“Umjesto da se pronađu održiva rješenja koja bi osigurala efikasnost sistema subvencija, ovakvim pristupom postoji rizik da se obeshrabre poslodavci koji žele da pruže šansu ovoj ranjivoj grupi.Zar je toliko teško shvatiti koliko je osobama sa invaliditetom važno imati priliku da rade, budu samostalni i dostojanstveni? Dodatno, država uporno ignoriše i druge hitne probleme – posebno katastrofalne uslove u sektoru socijalne i stručne podrške. Djeca sa autizmom, njihovi roditelji i stručnjaci koji rade s njima prepušteni su sami sebi. Asistenti, defektolozi, specijalni pedagozi i dječiji psihijatri rade u nehumanim uslovima, preopterećeni i bez adekvatnih resursa”, smatara Leković.
Dodaje da je potrebna hitna revizija predloženog zakona kako bi se osigurala pravična rješenja i zaštitila stečena prava osoba sa invaliditetom.
Preporučeno
“Takođe, neophodno je ulaganje u sektor socijalne i stručne pomoći – povećanje broja asistenata, defektologa, specijalnih pedagoga i dječijih psihijatara, kao i osiguravanje boljih uslova rada za njih. Ne smijemo dozvoliti da se pod izgovorom budžetske štednje urušavaju osnovna ljudska prava. Vrijeme je da se osvrnemo na one kojima je pomoć najpotrebnija i osiguramo da dostojanstvo i prava svakog građanina budu iznad svih političkih kalkulacija. Društvo vrijedi onoliko koliko je spremno da podrži one kojima je pomoć najpotrebnija, zaključila je Leković.