Video
Skandal u susjednoj Hrvatskoj kada je novorođenče staro dva sata pronađeno u kontejneru, potresla je cijeli region. Šta treba da se dogodi da se jedna majka odluči na takav zločin, pitanje je koje se tih dana postavljalo.
U porodilištu Kliničkog centra, najveće zdravstvene ustanove u Crnoj Gori, od 1. januara do 3. juna tekuće godine nije ostavljena ni jedna beba.
“U periodu od 2018. do 2022. na godinšnjem nivou ostavljene su po dvije, dok su tokom 2023. godine ostavljene tri bebe. Sve ostavljene bebe su u saradnji sa socijalnim radicima KCCG-a zbrinute od strane nadležnog Centra za socijalni rad”, saopšteno je Portalu RTCG.
On Ministarstva rada i socijalnog staranja nijesmo uspjeli da dobijemo podatak koliko je beba napušteno i zbrinuto u Domu u Bijeloj.
U kakvom stanju može biti majka koja ostavlja bebu
Psihološkinja Marija Babić objašnjava u kakvom psihičkom stanju može biti majka nakon porođaja koja je u stanju da ostavi bebu u kontejneru.
“Postnatalni period za majku uvijek jeste stresan, čak i kada se radi o pozitivnom stresu. Novine u životu uvijek nose strepnju i anksioznost kako ćemo se sa time nositi i da li ćemo biti uspješni u tim novim ulogama. Stanja postporođajne tuge ili bluza mogu biti sasvim normalna pojava, ali nekad se mogu javiti i malo teži oblici neprilagođenosti na novu ulogu, a uključuju postporođajnu deprsiju i postporođajnu psihozu”, kaže Babićeva.
Prvi znaci postporođajne psihoze, kako objašnjava, zapažaju se u neobičnom ponašanju majke.
“Majka se povlači u sebe, odvaja se od okoline, javljaju se misli koje ukazuju da je izgubila osjećaj za realnost i nema kontakta sa spoljašnjim svijetom. Prisutne su intenzivne promjene raspoloženja: čak i u roku sat vremena izuzetno dobro raspoloženje prelazi u duboku tugu”, kaže stručnjakinja.
Majku tada muče iracionalne misli vezane za dijete, razvija se neobjašnjiva anksioznost.
“Ima nekad strah da će joj neko oteti dijete ili će mu se nešto desiti i neće moći da je spasi. Mogu se javiti i konfuzije u mišljenju, javljaju se vizuelne halucinacije kao i glasovne halucinacije. U ovom stanju može čak i da izmisli da dijete nije njeno”, objašnjava psihološkinja.
Ona naglašava da treba obratiti pažnju na razliku između postporođajne depresije i postporođajne psihoze.
“Kod postporođajne depresije ne postoji osjećaj razočaranja i naglih promjena raspoloženja od kojih dominiraju oni čudni i neprihvatljivi”, kaže ona.
Umor, stres, iscrpljenost mogu negativno uticati na ženu
Na pitanje ko i šta najviše može uticati na mentalno zdravlje novopečene majke, psihološkinja kaže da to mogu biti njena pripremljenost, hormonski status, ali i okolina.
“Dolazak bebe je nešto na što nas dosta često ne pripreme, pa su očekivanja visoka. Malo nas hoće da govori o tome kakve promjene nastupaju i u okruženju nove mame. Javlja se potreba za postavljanjem mnogih novih granica, prema partneru, prema okruženju ali i prema sebi nekada, slobodno mogu reći”, kaže Marija Babić.
Ovdje je, kako dodaje, jako važno znati da je potrebno naučiti i naše granice izdržljivosti, dokle mi možemo i napraviti pauzu i potražiti pomoć od naših bliskih ako nam je potrebno da se naspavamo ili uzmemo momenat mira.
“Umor, stres, iscrpljenost jako doprinose intenzivnijem doživljaju svih vrsta emocija i neće proći ukoliko se samo “zaposlite da ne mislite”. Vrijeme za sebe je i ovdje važno”, naglašava ona.
Smatra da je važno pomenuti da postoje očekivanja koja su ženama nakon porođaja nametnuta.
“Neka od njih uključuju i vrijeme kada “majčinski instinkt” treba da se javi. Česte su priče kako su mame osjetile neopisivo kada su prvi put ugledale svoju bebu. To se dešava naravno, ali ništa manje čest nije slučaj kada žena u nekom početnom periodu nema taj toliko očekivani i opisivani doživljaj svog djeteta već se on razvija tokom vremena”, objašnjava psihološkinja.
To nije za paniku, jer ovo su već momenti kada anksioznost “da li je sa mnom sve u redu kreće”. Dakle, ističe stručnjakinja, potrebno je najprije dati sebi vremena.
“Ukoliko se nakon nekog vremena znaci tuge, potištenosti, bezvoljnosti i demotivisanosti pojave i potraju onda je to znak da bi se možda treba obratiti za pomoć stručnom licu”, savjetuje ona.
Prevencije i edukacije nikad dovoljno
Da se okrutni slučajevi kao što je onaj s početka priče u Hrvarskoj ne bi ponavljali, jako je važno preventivno djelovati i edukovati buduće majke.
Preporučeno
“Prevencije i edukacije nikad dovoljno. Mi dosta toga imamo, situacija je u posljednje vrijeme vrlo ohrabrujuca po pitanju svjesnosti o tome sa čim se sve novopečene mame suočavaju, ali nikad nije na odmet dodatno pričati. Grupe podrške svakako su nešto što bih preporučila, kako bi sve mi znale da u ovome nijesmo same i dijelile svoja iskustva i dileme”, zaključila je Babić.
