Video
Po dolasku u Crnu Goru uslijedili su brojni prijemi, čestitke i obećanja da će atletika konačno dobiti status kakav zaslužuje kraljica sportova.
Marija Vuković najavljuje još bolje rezultate već od naredne godine kada je očekuje dvoransko svetsko prvenstvo u Beogradu i nada se da će kruna njenog sportskog rada doći u Parizu na Olimpijskim igrama za 3 godine.
Ističe da tokom svih ovih godina nije odustajala te da je zahvalna što je uz svoju vjeru i ljude koji su bili oko nje, uspjela da dođe do finala Olimpijskih igara, što je na jedan način usrećilo naše ljude i pronelo ime Crne Gore. Ipak, iako je znala da će se finale pratiti, nije očekivala ovoliku pažnju, ljubav i radost u Crnoj Gori zbog njenog rezultata.
“Lijep je osjećaj iako nisam navikla na toliku pažnju s obzirom da sam dosta puta ispraćena uz neko nepovjerenje i otpisivanje od strane mnogih. Ali lijepo je što sam pokazala da mogu i što rezultat od 2010. godine nije slučajnost. Bog je veliki i uvijek pošalje ono što treba u pravom trenutku, a očigledno je da je taj pravi trenutak sad i ova godina koja je bila odlična”, kazala je naša atletičarka sumirajući utiske iz japanske prestonice.
Sa slušaocima Radio Svetigore je podjelila radost koju je osjetila u Tokiju: “Tog dana je bilo sve onako kako treba. Bog je sklopio svoje kockice da ja uz neki mir i spokoj u duši skočim i napravim tako veliki rezultat, da moja sestra bude tu, trenerica takođe… Stvarno veliki dan i veliki rezultat i veliki uspjeh naći se u finalu Olimpijskih igara.”
Naglašava da je sve to jedna lijepa uvertira za sve što je očekuje, ako Bog da zdravlja da nastavi da skače visoko.
“Bilo bi lijepo da sam skočila lični rekord, od 198 cm, u finale Olimpijskih igara, ali nije bilo suđeno očigledno. I 196 cm je bio dovoljan rezultat. Sve u svemu jedno divno iskustvo i jedno veliko takmičenje.”
Iako je Marija Vuković sa svojom roditeljima izbjegla iz Knina, kada je imala tri godine, a njena sestra dvije, kaže da ne osjeća mržnju ni prema kome jer su je njeni roditelji učili da voli i ne djeli i ne osuđuje ljude:
“Samim tim što smo se ovdje podigli i učili, ovdje je naše društvo, ovo je naša država. To da li će mene neko osuđivati što idem u manastir i vjerujem u Boga, neka bude tim ljudima na obraz. Iskreno se nadam da smo svi jedno i da za sve ovo što se dešava u Crnoj Gori nema razloga. Neko ko ide protiv Boga, ide protiv sebe prije svega. Ovaj moj rezultat nije za neko djeljenje, pominjanje bilo kakvih partija i svega ostalog. Ovo je nešto što sam ja napravila i sa čim sam predstavljala Crnu Goru kao jednu državu.”
Sve svoje uspjehe Marija doživljava kao Božiju nagradu.
“Ja sam dokazala da sa vjerom i pozitivom čovjek može da napravi sve, ne samo u sportu već generalno u životu. Proteklih par godina sam se učvrstila u vjeri, što je možda još uvijek nedovoljno, ali dajem onoliko koliko mogu”, poručila je Marija, spominjući o. Nikolu Gačevića koji je u Atini, oca Gojka Perovića sa Cetinja, kao i druge divne ljude koje voli i poštuje, koji su joj pomogli na ovome putu.
Na kraju razgovora kazala je da je njena porodica uvijek uz nju i da joj daje veliku podršku te da je ponosna na sve članove porodice, posebno na roditelje.
Preporučeno
Nakon gostovanja na Radio Svetigori, atletičarka Marija Vuković je u pratnji glavnog i odgovornog urednika Nikole Pejovića posjetila grob blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja.
