“Budući da sam imao iskustvo sa virusom u onom, po svemu sudeći, blažem obliku nazvanom omikron, a da se to desilo nakon što sam primio i treću dozu vakcine, bilo je relativno lako podnijeti simptome koji su ličili na sezonski grip ili na jaču prehladu. Naravno, povišena temperatura i duži boravak u krevetu ostave posljedice; prije svega osjećao sam priličan umor i nedostatak koncentracije za duži rad ili čitanje. No, oporavak je tekao dosta brzo”, ističe u razgovoru za Standard Martinović.
Naglašava da tokom borbe sa koronom nije nailazio na nikakve prepreke u zdravstvenom sistemu, a posebno bi pohvalio zalaganja i trud zdravstvenih radnika za vrijeme pandemije.
“Svi u zdravstvenom sistemu sa kojima sam imao kontakte ponašali su se profesionalno i predano. Mislim da im dugujemo zahvalnost za teret koji su podnijeli u protekle dvije godine”, navodi on.
A u kojoj mjeri mu je i psihički i u cilju zaštite značila vakcinacija?
“Primio sam vakcinu AstraZeneca prve dvije doze, a booster, prema savjetu, proizvođača Fajzer. Sama vakcinacija značila je puno. Spadam u one ljude koji imaju povjerenja u nauku, pa tako i u savremenu medicinu. Vjerovatno niko nije srećan što je morao da se vakciniše, ali to je ipak bio najdjelotvorniji odgovor na pošast koja nas je zadesila”, ocjenjuje naš sagovornik.
Kako tvrdi, i te kako je bitno da javne ličnosti apeluju na građane i budu im uzor u ovoj zajedničkoj borbi, s akcentom na stručnjake u tom polju, ali nažalost, njihov glas ne dopire onoliko daleko koliko bi trebalo.
“Izgleda da najviše uticaja imaju one javne ličnosti koje propagiraju negativne stavove, pa i kada je vakcinacija u pitanju. Treba slušati ljude koji se dugo bave složenim istraživačkim radom u području medicine i istinski su autoriteti, poput Sare Džilbert sa Oksforda, ali vjerovatno i poznate ‘face’ mogu da utiču da broj ljudi koji se ponašaju odgovorno bude veći”, zaključuje Martinović za Standard. M.R.
Preporučeno
Video