Kako kaže Marković, mladi u svijet droga najčešće ulaze iz radoznalosti ali i zato što u njima vide izlaz iz svijeta u kojem nijesu srećni, pa su nekad za njih baš onaj gram, dim ili sličica koja će njihovu realnost kakva god da je, premjestiti u neku drugu dimenziju, ublažiti je, pojačati, ali svakako učiniti da pobjegnu od onoga sa čim žive i sta vjeruju da žive.

“Nekada i to ne toliko često uzimanje droge i konzumiranje alkohola kreće kao ”inicijacija” u društvo kojem žele da propadaju ili čiji dio žele da postanu”, kaže psiholog Marković i dodaje je adolescencija buran period, to je period razlicitih bura kojima nije lako ploviti.

“Mladi nisu ni djeca, a ni odrasli, dok se od njih najčesce očekuje da budu jedno od to dvoje, pa im je da bi dokazali kako nijesu djeca nekad potrebno opijanje kako bi pokazali svoju „odraslost“ nepokazujući zrelost i najčešće neshvatajući odgovornost ovog ponašanja objašnjava on.

Sa druge strane, kako kaže, od njih se često očekuje da probleme razumiju i da na njih gledaju kao odrasli i zreli kao oni koji su već prošli faze različitih preispitivanja, pa im nekada upravo opijati „pomazu“ da prevaziđu ljubavne drame, porodične konflikte , socijalne probleme izazvane nesigurnošću i anksioznošću.

Zavisnost od psihoaktivne supstance obhašnjava Marković, podrazumjeva postojanje bar tri od navedenih simptoma: žudnja za uzimanjem supstance, fizički apstinencijalni sindrom kada se upotreba supstance prekine, tolerancija na dejstvo ranije efikasnih doza supstance, zaokupljenost supstancom, zapostavljanje drugih interesovanja, veliki utrošak vremena za nabavljanje i uzimanje supstance, kao i nastavljanje uzimanja supstance i pored znanja o njenom štetnom dejstvu.

Medicinski kriterijumi za dijagnozu zavisnosti

Osoba, prema njegovim riječima, koja ima najmanje 3 od 6 navedenih tegoba u posljednjih godinu dana ispunjava medicinske kriterijume za dijagnozu zavisnosti.

“Koliko će brzo nastupiti i kakva će biti priroda i jačina zavisnosti zavisi od mnogih činilaca: vrste droge i njenih farmakoloških svojstava, od načina, učestalosti, količine i dužine konzumiranja, od ličnosti zavisnika i njegovih potreba, njegove/ njene porodične i društvene sredine itd”, obhašnjava master psihologije i dodaje da je zavisnik osoba koja je usljed česte i nekontrolisane zloupotrebe psihoaktivnih supstanci stekla psihičku ili fizičku a najčešće obije.

Zavisnik, kako kaže Marković, kao što i u samom pojmu stoji, je ona osoba koja zavisi od nekog ili nečeg, najčešće u njemu ili njoj dominira nezajažljiva žudnja za nečim sto na kraju postane psihoaktivna supstanca.

“Postoje razliciti faktori rizika za ovakvo ponašanje, a jedan od njih je upravo period o kojem govorimo – Adolescencija koja kod osoba sa poteškoćama u sazrijevanju biva često prelomni momenat kada se uočavaju prve ozbiljnije teškoće u prilagodjavanju zahtjevima sredine, kaže Marković.

Ispit zrelosti, kako pojašnjava, teško polažu oni mladi koji imaju problema sa prihvatanjem autoriteta roditelja, profesora i institucija, oni često biraju tzv. “negativni identitet”, a delinkvencija, promiskuitet, eksperimentisanje sa drogama su samo dio ponašanja kome su skloni oni mladi koji kroz rizik vide svoju snagu i potvrdu živosti.

Porodica i društvo snose veliku odgovornost

Marković objašnjava da porodica kao i društvo imaju veliku odgovornost kada je ova vrsta bolesti u pitanju.

“Društvo ne može samo svojim restriktivnim sta­vom pre­ma uzimanju droga i zakonskim propisima suzbiti ovu pojavu, kaže on i dodaje da se mo­ra preduzimati neka “prijateljska aktivnost” ali ne i neopravdano popustlji­va, prema mladim ljudima.

“Kao odgovor na dilemu u kom pravcu treba tu aktivnost kanalisati, može poslužiti i Frojdova klasična definicija dušev­nog zdravlja: ono što karakteriše zrelu, duševno zdravu osobu je kapa­citet za ljubav i kapacitet za rad, kaže Marković i dodaje da je potrebno da školski programi obuh­va­te mlade prije nego što se određeni oblici ponašanja uspostave.

Neophodna je prevencija,tvrdi master psiholoije, neophodan je rad sa roditeljima i neophodno je mijenjati sistemsko obrazovanje.

“Kultura ,prosvijeta i zdravstvo bi trebalo da mladima upravo ponude ono za cim“zude“ a ne da ih „guraju“ u svijet pshiaktivnih supstanciPAS nedovoljnom angazovanošću i nedovoljnim osluškivanjem potreba naših mladih sa jedne strane da bi zadovoljili standarde koje im nameće zapada, za koje nijesmo spremni, a sa druge strane nedovoljno truda da se pozabavimo time da djecu ali i odrasle ucinimo spremnim da prihvate nove metode učenja, znanja i obrazovanja, objašnjava pshilog Marković.

Zavisnost se često liječi nekom drugom manje štetnom zavisnošću

Zavisnost se ne liječi lako,kaže on, i dodaje se čak se najcešće liječi nekom drugom manje štetnom zavisnošću, te da je nam zbog toga neophodna prevencija.

“Locirajući prevenciju narkomanije u široke okvire promocije i očuvanja zdrav­lja mladih i oslanjajući se na brojne istraživačke studije, potrebno je da škol­ski pro­gra­mi obuhvate mlade prije nego što se određeni oblici ponašanja us­po­stave, objašnjava Marković i dodaje kako rizično po­našanje ne postoji kao izolovano, pojedinačno, već, naj­češće postoji povezanost iz­među nekoliko oblika, to programe za zdrave sti­lo­ve života mladih treba započeti jos u vrtiću, te nastaviti kroz osnovnu sve do sred­nje škole.