Video
“Bez većeg ulaganja u mentalno zdravlje, možemo oćekivati da će kriza u domenu mentalnog zdravlja, koja je neodvojiva od globalne zdravstvene krize, a na koju su se naslonile i nastavile i brojne druge društvene i ekonomske krize, pa i rat, trajati mnogo duže od same pandemije i svih pobrojanih kriza. Istraživanja i pokazuju da su posljedice svih kriza i katastrofa po mentalno zdravlje uvijek veće i dalekosežnije od samih kriza i katastrofa a mi smo, globalno gledano, nažalost, savremenici, učesnici i svjedoci isprepletanih kriza, radikalizacije, polarizacije i tribalizacije društva”, piše u saopštenju.
Ono što aktuelno, dakle, dodaje se, živimo je i globalna kriza mentalnog zdravlja, koja je podstaknuta i podstiče kratkoročne i dugoročne stresogene okolnosti i narušava mentalno zdravlje miliona ljudi.
“Istraživanja pokazuju da u svakom datom trenutku oko milijardu ljudi na planeti živi sa poremećajima mentalnog zdravlja, da će jedna od svake četiri osobe barem jednom u životu doživjeti neki od poremećaja mentalnog zdravlja, a tokom prošle godine bilježimo i porast incidence poremećaja iz spektra anskioznosti i depresivnosti za 25-30 odsto. Ova godina nam je donijela i porast društvene i ekonomske nejednakosti, protrahovane konflikte, nasilje, izbjeglištvo i ogoljavanje interferencija u poštovanju ljudskih prava a naročito žena. Posljedice ovih okolnosti ćemo tek bilježiti i nositi se sa njima u vremenu koje je pred nama”, navodi se u saopštenju.
Mentalno zdravlje za sve ljude je još 2015. godine, kroz ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih nacija, postavljeno kao prioritet.
“Sada se ponovo pozivamo na isti cilj, s obzirom da vrijeme prolazi, a države članice Ujedinjenih nacija do danas nijesu dovoljno učinile da se približe ostvarenju ovog cilja. I dalje je, dakle, ovo samo mrtvo slovo na papiru ako znamo da su posljedice poremećaja mentalnog zdravlja među top tri vodeća uzroka invaliditeta i godina kvalitetnog života izgubljenih zbog bolesti, a da se u mentalno zdravlje globalno ulaže svega dva odsto budžeta za zdravstvo. Disproporcija je jasna. Tome dodajte i podatak da u zemljama nižeg i srednjeg razvoja preko 80 odsto ljudi koji žive sa poremećajima mentalnog zdravlja ne dobija adekvatan tretman, a da situacija nije mnogo bolja ni u zemljama visokog razvoja”, naglašava se u saopštenju.
Didaje se da su razlozi za ovaj “terapijski jaz”, kako se to naziva, trojaki.
“S jedne strane, u brojnim državama je osnovna prepreka na nivou zdravstvenog osiguranja koje ne pokriva mentalno zdravlje. S druge strane, mnogima je psihijatrijsko-psihološka služba i zdravstena zaštita fizički nedostupna i sa treće strane, tu su stigma i diskriminacija prema poremećajima mentalnog zdravlja i ljudima koji sa njima žive”, ističe se u saopštenju.
Kakva je kod nas situacija u pogledu ovih prepreka?
“U Crnoj Gori je, na sreću, zdravstveno osiguranje univerzalno, a Centri za mentalno zdravlje postoje u većini opština u Crnoj Gori, dok psihijatrijske ustanove na sekundarnom i tercijarnom nivou takođe rade punom parom. Ipak, stigma i diskriminacija su i dalje najveće prepreke adekvatnom liječenju. Ljudi se plaše da će biti obilježeni, stigmatizovani, marginalizovani, isključeni iz društva, porodice, sa posla, diskriminisani. Odasvuda se čuju negativni komentari, zaziranje i podozrivost prema onima koji žive sa poremećajima mentalnog zdravlja, a takvi se stavovi uče, potom internalizuju, pa ljudi osim što trpe i pate osjećaju i stid i sramotu zbog svog stanja, pa ne traže ni pomoć ni podršku da se ta percipirana “sramota” ne bi prelila i na njihove porodice i druge bliske osobe”, kaže se u saopštenju.
Takvo stanje je, poručuju, neprihvatljivo.
“Nepošteno je, nefer i nedopustivo da znamo da ove prepreke postoje, da znamo koliko štete nanose i da se mirimo sa tim i održavamo status quo. Simptomi i tegobe, dakle, nijesu prepreka oporavku – društveni stavovi jesu. O tome koliko se kod nas vodi računa o i ulaže u mentalno zdravlje govori i činjenica da se nacionalne strategije za mentalno zdravlje skoro 20 godina ili ne realizuju, ili realizuju minimalno, a da nacionalna strategija za prevenciju suicida ne postoji”, stoji u saopštenju.
Činjenice imaju, dokaze o neophodnosti strategija i akcionih planova takođe imaju, samo je pitanje zašto nema volje da se nešto i uradi i mentalno zdravlje za sve unaprijedi.
“Podsjetimo se i da je bilo potrebno više decenija veoma lošeg stanja Klinike za psihijatriju, nedostojanstvenih i nebezbjednih uslova i za pacijente i za osoblje Klinike, pa da se napokon obezbijede sredstva i započne izgradnja nove Klinike za psihijatriju. To zaista jeste signifikantan iskorak, što nas posebno raduje, iako se ne smije dozvoliti da ovo bude i jedino značajnije ulaganje”, naglašava se.
Svakako, poručuju, sa nestrpljenjem isčekuju nove prostorije sa daleko boljim uslovima rada, kako bi pacijentima pružili najviši mogući standard zdravstvene njege i usluga.
“Među ostalim dobrim vijestima izdvajamo i da je sve više dokaza da je prevencija u oblasti mentalnog zdravlja moguća korištenjem opštih i ciljnih intervencija zasnovanih na dokazima, koje mogu poboljšati ishode za pojedince na svim tačkama spektra mentalnih poremećaja i značajno unaprijediti njihov kvalitet života. Moramo poboljšati društvene determinante zdravlja i eliminisati stigmu i diskriminaciju, kako bismo mogli adekvatno da se nosimo sa problemima mentalnog zdravlja i njihovim posljedicama”, naglašava se.
Moramo, kažu, težiti ka svijetu u kojem se mentalno zdravlje cijeni, promoviše i štiti, gdje svi imaju jednaku priliku da uživaju u mentalnom zdravlju i da ostvaruju svoja ljudska prava i gdje svako može pristupiti zdravstvenoj zaštiti koja mu je potrebna.
Preporučeno
“Potrebna je mobilizacija cijelog društva, od svih donosilaca odluka do svakog građanina da se protiv negativnih društvenih stavova i praksi ustane, da se predrasude razbiju, da napokon zaista širom otvorimo vrata dobrom mentalnom zdravlju i blagostanju za sve i da napokon shvatimo da se problemi mentalnog zdravlja ne događaju samo drugima. Mentalno zdravlje se tiče svih nas”, zaključuje se u saopštenju.
