Video
On odbacuje tezu da bi najveći ponuđeni procenat koncesione naknade morao automatski da znači i najbolju ponudu za državu, navodeći da se moraju posmatrati finansijska i tehnička sposobnost ponuđača, obim proizvodnje, tržišni kapacitet, investicije, zapošljavanje i ukupni efekat projekta.
Vučinić potvrđuje i da članovi konzorcijuma, u skladu sa zakonom, mogu zajednički dokazivati finansijsku i tehničku sposobnost, što otvara jedno od ključnih pitanja cijelog sistema: može li finansijski snažniji konzorcijum na kraju biti bolje rangiran iako njegov konkurent državi i opštini direktno nudi veći procenat prihoda.
STANDARD: Ko je konkretno predložio i ko je odobrio promjenu sistema bodovanja?
VUČINIĆ: Kriterijumi za vrednovanje ponuda nijesu mijenjani proizvoljno, niti su kreirani za bilo kog konkretnog ponuđača. Predlog kriterijuma priprema nadležni Direktorat za geologiju i rudarstvo Ministarstva energetike i rudarstva, dok se konačna tenderska dokumentacija, u skladu sa zakonom i propisanom procedurom, usvaja od strane Vlade Crne Gore.
Važno je razumjeti da Ministarstvo ne primjenjuje identičan model na svako ležište i svaku koncesiju. Kriterijumi su po pravilu slični, ali njihova težina može zavisiti od karakteristika konkretnog projekta i procjene javnog interesa.
Veći značaj finansijske sposobnosti u pojedinim postupcima ima vrlo praktičan razlog. U ranijem periodu postojali su problemi sa pojedinim koncesionarima u pogledu bankarskih garancija, finansijske stabilnosti i izvršavanja preuzetih obaveza. Državi zato nije dovoljan ponuđač koji na papiru daje dobru ponudu, već koncesionar koji ima stvarni kapacitet da projekat realizuje.
Rezultati takvog pristupa su već vidljivi. U prethodnoj godini prihodi od koncesionih naknada povećani su za oko 30 odsto, dok se na gotovo svaki novi javni poziv danas javlja po tri ili četiri ponuđača.
Posebno je indikativno da je u značajnom broju ranijih postupaka konkurencija bila veoma ograničena i da se na javne pozive često javljao samo jedan ponuđač. Povećanje broja učesnika zato predstavlja pozitivan pomak: zdrava konkurencija donosi kvalitetnije ponude, veći izbor za državu i snažniju zaštitu javnog interesa.
STANDARD: Da li je prije promjene kriterijuma urađena simulacija uticaja na prihode države i opština?
VUČINIĆ: Ovu temu je važno posmatrati kroz cjelokupan ekonomski efekat koncesije, a ne samo kroz jednu stopu ili procenat.
Koncesiona naknada ima stalni i promjenljivi dio. Stalni dio može se unaprijed projektovati, dok konačan prihod od promjenljivog dijela zavisi od stvarnog obima eksploatacije i vrijednosti proizvedene mineralne sirovine.
Zato veći ponuđeni procenat sam po sebi ne znači automatski i veći konačni prihod za državu ukoliko koncesionar nema kapacitet da razvije proizvodnju i obezbijedi tržište za njen plasman.
Ono što danas možemo vrlo konkretno uporediti jeste stalna godišnja naknada. Prethodni koncesionar na lokalitetu Lješevići gajevi, Opština Kotor, imao je obavezu od 42.966 eura godišnje, dok novi koncesionar ima obavezu od 95.040 eura godišnje.
Sličan trend vidljiv je i u drugim novijim postupcima. Tako je za lokalitet Gradina, Opština Berane, minimalni godišnji stalni dio koncesione naknade iznosio 36.330 eura, dok je prvorangirani ponuđač ponudio 135.459 eura godišnje.
Kod lokaliteta Šuplja stijena, Opština Pljevlja, minimalni iznos bio je 580.000 eura, a prvorangirani ponuđač ponudio je 652.500 eura, dok po postojećem ugovoru stalni dio koncesione naknade iznosi oko 286.000 eura.
Ovi primjeri pokazuju da veća konkurencija može rezultirati ponudama koje značajno premašuju minimalno utvrđene iznose i stvaraju neposrednu dodatnu vrijednost za državu.
Kada stvarni obim eksploatacije premaši projektovani minimum, primjenjuje se promjenljivi dio naknade, pa ukupni prihod države i lokalne samouprave može biti značajno veći od početno projektovanog iznosa.
Pritom, korist od koncesije ne završava se na samoj naknadi. Javni interes ostvaruje se i kroz nova radna mjesta, poreske prihode, investicije, razvoj lokalne ekonomije i ukupnu dodatnu vrijednost koju projekat stvara. Zbog toga vrijednost koncesije nije moguće ozbiljno procijeniti posmatranjem samo jednog procenta.
STANDARD: Kako se tretira zbirna finansijska snaga članova konzorcijuma?
VUČINIĆ: Mogućnost da članovi konzorcijuma zajednički dokazuju finansijsku i tehničku sposobnost propisana je zakonom. To nije posebnost konkretnog postupka, već mogućnost koja postoji upravo zato da više kompanija može zajednički nastupiti i objediniti svoje kapacitete za realizaciju jednog projekta.
Ključno je da su pravila unaprijed poznata i jednaka za sve učesnike. Svaki ponuđač može nastupiti samostalno ili kroz konzorcijum, a svaka ponuda se ocjenjuje prema istim unaprijed utvrđenim kriterijumima.
Suština takvog pristupa jeste da iza ponude mora stajati stvarna finansijska, tehnička i organizaciona sposobnost da se projekat realizuje. Ako više kompanija zajednički raspolaže potrebnim kapacitetima, zakon im omogućava da ih objedine i stave u funkciju realizacije koncesionog projekta.
STANDARD: Može li, dakle, finansijski snažniji konzorcijum pobijediti iako nudi manji direktni prihod državi i opštini?
VUČINIĆ: Takvu ocjenu treba posmatrati šire, kroz sve unaprijed utvrđene kriterijume i ukupnu vrijednost ponude, jer se javni interes kod koncesije ne iscrpljuje u jednom procentu ili jednom finansijskom pokazatelju, već u ukupnom ekonomskom i razvojnom efektu projekta.
U javnoj analizi ove teme, međutim, preveliki fokus stavlja se gotovo isključivo na procenat ponuđene koncesione naknade. Koncesija nije aukcija u kojoj automatski pobjeđuje onaj ko ponudi najveću stopu.
Ocjena vrijednosti koncesije mora obuhvatiti i obim proizvodnje, finansijsku i tehničku sposobnost, tržišni kapacitet, nova radna mjesta, poreske prihode i ukupnu dodatnu vrijednost koju projekat stvara.
Veći ponuđeni procenat naknade ne znači nužno i veći konačni prihod za državu. Konačan iznos zavisi od stvarno ostvarene proizvodnje i vrijednosti eksploatisane sirovine. Ako koncesionar ima kapacitet da razvije projekat, poveća obim proizvodnje i obezbijedi tržište, raste i promjenljivi dio koncesione naknade, a sa njim i ukupan prihod države.
Preporučeno
Zato cilj nije izabrati ponuđača koji će samo ponuditi najveći procenat, već onoga koji ima kapacitet da preuzete obaveze zaista realizuje i da kroz cijeli period koncesije stvori najveću ukupnu vrijednost za državu i lokalnu zajednicu.Država prirodni resurs ne treba da posmatra samo kroz trenutni procenat naknade, već kroz njegov dugoročni razvojni efekat. Dobar koncesionar mora da investira, proizvodi, zapošljava, uredno izvršava obaveze i stvara vrijednost. Tek tada koncesija ostvaruje svoj puni javni interes.
