Video
U Crnoj Gori moramo biti spremni na mogućnost da ostanemo bez kvalitenog zdravstvenog kadra jer je to slučaj i u razvijenim zemljama Evrope, kazao je za Dnevne novine dekan Medicinskog fakulteta Miodrag Radunović. Prema njegovim riječima, trebalo bi osnažiti ulogu izabranog ljekara, a kako bi se Klinički centar rasteretio, neophodno je osnivanje regionalnih centara.
Preporučeno
Komentarišući nedavno iznijete podatke Sindikata doktora medicine da je od 2014. godine javni zdravstveni sistem Crne Gore napustilo više od 120 ljekara, Radunović je kazao da je, prema njegovom saznanju, jedan dio njih radno angažovan u privatnom sektoru.
“Uglavnom, radi se o već dokazanim profesionalcima sa iskustvom, koji su procijenili da mogu na kvalitetniji način valorizovati svoj rad. Mlađe kolege, ili jedan dio njih, odlazak u veće inostrane centre, doživljava kao lični i profesionalni izazov, da se oproba u nekom drugom sistemu, gdje postoji mogućnost savladavanja novih tehnologija i znanja. Razgovarao sam sa nekim od njih i to im je bio osnovni motiv”, kazao je Radunović.
Odlukom Ministarstva zdravlja, podsjeća on, u Mrežu zdravstvenih ustanova uključene su i privatne zdravstvene ustanove, za dio usluga koje nedostaju u javnom sistemu ili se na njih čeka.
“Upravo realizacijom te odluke građani nijesu zakinuti za kvalitetne usluge tih naših kolega, samo što ih ostvaruju u privatnim ustanovama koje imaju potpisan ugovor sa FZO. Mobilnosti ljekara i zdravstvenih radnika je bilo i biće. I danas u medijima imate plaćeni oglas Doma zdravlja u Ljubljani za prijem ljekara. Znam da je, nakon ulaska i Hrvatske u EU, dio specijalističkog kadra potražio uhljebljenje širom Evrope. Njima fali hirurga, kardiologa, internista, anesteziologa”, napominje Radunović.
Kao neko, ko je do prije pet godina imao ulogu u kreiranju politika u zdravstvenom sistemu Crne Gore, a sada kao hirurg u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG), Radunović ocjenjuje da crnogorski zdravstveni sistem napreduje iz godine u godinu.
“Očekivano trajanje života u posljednjoj dekadi produženo je za 12 mjeseci, procenat vakcinisane djece je u referentnim granicama. Skoro 100 odsto trudnica se porodi uz prisustvo ginekologa, perinatalna smrtnost beba i majki svedena je na subpromilne vrijednosti. Uvedene su savremene zdravstvene tehnologije u dijagnostici i liječenju. Ne zaostajemo za mnogo razvijenijim svjetskim centrima u primjeni citostatika, biološke terapije itd. za šta se izdvajaju ozbiljna sredstva”, predočio je Radunović.
Ipak, on ističe da je ono što je najvažnije i što predstavlja bogatstvo Crne Gore jesu humani resursi u zdravstvu.
“Shodno standardima danas u Crnoj Gori imamo 3,2 doktora na 1.000 stanovnika (tu su i kolege iz regiona koji imaju licencu Ljekarske komore Crne Gore). Imamo zavidan broj i kvalitet sestrinskog i fizioterapeutskog kadra. Danas svaka apoteka ima farmaceuta koji je za pultom u apoteci, na usluzi građanima, za razliku od jednog perioda kada je u Crnoj Gori bila samo njihova dokumentacija. Preko 350 mladih ljekara je na specijalizacijama. Apsorbcija i transfer znanja je moguć jedino učenjem, a uči se od najboljih. U okviru kontinuirane medicinske edukacije mnoge kolege se nalaze na prestižnim klinikama Evrope i regiona”, naveo je Radunović.
Ono što bi, pak, trebalo osnažiti je, prema njegovom mišljenju, uloga izabranog doktora, onako kako je bilo zamišljeno u startu reformi.
“Ne smijemo limitirati njihove mogućnosti i kreativnost. Oni treba da riješe 70 odsto problema pacijenata, da budu na dispoziciji građanima od 0 do 24 časa, ali to košta i pojedinca i društvo u cijelom svijetu pa i kod nas. Zato treba promijeniti model valorizacije njihovog rada”, kazao je Radunović.
Rješenje je, smatra, u ozbiljnoj analizi visine primanja shodno vremenu trajanja edukacije ljekara, specijalista i subspecijalista u odnosu na druge djelatnosti u društvu, kao i značaj njihove uloge za društvo u cjelini.
On vjeruje da bi se reorganizacijom zdravstvenih ustanova, formiranjem regionalnih centara na sjeveru i jugu, rasteretio KCCG, koji bi nastavio da pruža najsloženije usluge građanima, a time bi postigli bolju dostupnost i viši kvalitet zdravstvene zaštite.
“Turistički resursi su u razvoju, broj turista raste, razvijaju se turistički centri. Stranac hoće, pored ostalog, sigurnu, brzu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu u zlatnom intervalu od jednog sata. Da bismo bili prijemčivi za turiste i zdravstvena zaštita mora biti na višem nivou, što je važan segment u ponudi”, napominje Radunović.
Prema njegovim riječima, izgradnja novog savremenog Urgentnog centra sa svim sadržajima trebalo bi da bude prioritet u zdravstvenom sistemu Crne Gore.
“S obzirom na to, da kroz KCCG od 15 časova poslije podne do ujutro, na nivou godine sa uputom ili bez, prođe 80.000 ljudi, možete pretpostaviti kako je teško organizovati rad u takvom metežu, gdje fizički nije izvodljivo na kvalitetan način, dovoljno brzo pregledati, dijagnostikovati i liječiti tog bolesnika”, zaključuje Radunović.
Sumirajući rezultate polugodišnjeg vršenja funkcije dekana Medicinskog fakulteta, Radunović ističe da su svih pet studijskih programa, nakon adekvatne prezentacije, naišla na povoljan ambijent kod rektora i rektorskog kolegijuma, te da su oni dali punu podršku organizaciji rada. On podsjeća da je studijska 2018/2019 godina tek druga godina implementacije novo akreditovanih reformisanih studijskih programa.
“S obzirom na to, sve aktivnosti tokom godine su usmjerene na unapređenje kvaliteta nastavnih programa, sa prioritetom intenziviranja praktičnog rada sa studentima u malim grupama. Kvalitet praktičnog rada studenata nije bio na zadovoljavajućem nivou, pa smo modelom takozvanih kliničkih rotacija saradnika i studenata omogućili raznovrsnost upoznavanja studenata sa različitim segmentima u okviru praktične obuke na jednoj klinici”, kazao je Radunović.
Takođe, on navodi da je pri kraju formiranje kataloga praktičnih vještina koji će biti u primjeni naredne studijske godine.
“Osim prisustva nastavi, saradnik u nastavi je u obavezi da evidentira svaku kliničku vještinu kojom je student tokom nastave ovladao. Cilj nam je da studenti budu uz pacijenta, da ovladaju praktičnim vještinama uz razvijanje empatije prema bolesniku”, poručuje Radunović.
