Video
Sagovornici Portala RTCG, ekološki aktivisti, ocjenjuju da je vrlo opasno što nemamo adekvatne mehanizme za gašenje požara, nego se često nadamo i molimo za kišu.
Milorad Mitrović iz ekološkog pokreta Breznica ukazuje da smo izgleda zaboravili da je Crna Gora nekada raspolagala sa kanaderima za gašenje požara, istim onim kakve danas ima Slovenija i Hrvatska.
“To su kanaderi koji su ostali iz bivše nam zajedničke države. Tadašnja Vlada Crne Gore je prodala te avione i sada imamo situaciju da raspolažemo samo sa jednim avionom. Nabavljeni su avioni sumnjivog kvaliteta i jednostavno ili neko ne želi ili neće da ojača taj sistem protivpožarne zaštite da bi koristili avione koji su najefikasniji i najbolji za gašenje požara”, kaže Mitrović.
Sistem zaštite i spašavanje u Crnoj Gori bi, dodaje on, trebao da bude daleko bolji u smislu tehničke opremljenosti, ali i obučenosti.
“Treba nabaviti dovoljan broj aviona za gašenje požara, kvalitetnih aviona, a ne ovih igračaka sa kojima se sada barataja. Mora da se napravi sistem osmatračnica po planinama, neophodno je postavljanje termokamera, koja će na vrijeme otkrivati požare, pogotovo u zaštićenim područjima, kao što su nacionalni parkovi ili parkovi prirode. I unaprijediti taj sam sistem zaštite, uključiti Vojsku Crne Gore u gašenje požara jer očigledno je da je nedovoljan broj vatrogasaca, odnosno pripadnika službe zaštite i spašavanja. Ne treba tu nešto izmišljati, treba samo vidjeti kako su to susjedne zemlje i evropske zemlje regulisale i to primijeniti”, kaže sagovornik Portala Javnog servisa.
Ocjenjuje da je dosta novca do sada potrošeno, a nerijetko i na vozila koja nijesu namjenska.
“Ne mogu biti ista vozila za gašenje požara u gradskim jezgrima, naseljenim mjestima i u šumama. U šumama moraju da postoji sistem puteva, moraju da se urade bazeni sa 20-30 hiljada litara vode, koji bi bile na raspolaganju vatrogasnim jedinicama koje su udaljene po 50 ili 70 kilometara od grada jer ne mogu te cisterne, kad se isprazne, da se vraćaju 70 kilometara do prvog hidranta da bi napunile vodu. U tim sistemima moraju da postoje hidranti da bi se te cisterne punile, koje bi bile efikasnije u planinama kao što je Durmitor, kao što je Sinjajevina, kao što je Ljubišnja…”
Na pitanje da li smo u godinama za nama propustili da gradimo kapacitete i adekvatno se pripremamo za požarne sezone, ekološki aktivista kaže da posljedice toga iz godine u godinu vidimo kroz sve veći broj požara, te sve više opasnih požara gdje gore objekti, kuće…
“Šteta se ne mjeri samo u metru kubnom izgorjelog drveta, kako to radi Uprava za šume i Vlada Crne Gore. Daleko veća šteta je nanijeta prirodi i sistemu, prirodnom sistemu, jer pored drveta koja sagori, izgore i staništa divljih životinja, staništa ptica i svega ostalog. Na tim opožarenim površinama koje budu spaljene brutalno u tim šumskim požarima, izgori ljekovito-medicinsko-aromatično-začinsko bilje, izgore rijetke vrste flore koja se nađe u tom opožarenom dijelu. Sanacije skoro da nema nikakve, jer te opožarene površine zasađuju se crnim borom ili nekim četinarom i to nije adekvatna sanacija tog područja”, ističe on.
Mitrović smatra da mora daleko ozbiljnije da se radi – prvo da se napravi dobra preventiva, a onda da se kažnjavaju počinioci požara.
“Te opožarene površine je skoro nemoguće vratiti u prvobitno stanje jer neke biljne vrste i nestanu sa tog opožarenog područja, proći će možda i hiljade godina da se ta vrsta nekih biljaka neće pojaviti, naravno divljač u tim požarima migrira, odlazi u susjedne države i to su ogromne štete koje se nanose ekosistemu i za to niko nikad ne odgovara”, priča on.
Ukazuje da zakonska regulativa nije adekvatna, te da se mora drastično mijenjati.
“Po mom mišljenju, 99,9 odsto požara koji su se desili u Crnoj Gori izazove ljudski faktor. Zakonska regulativa mora da bude mnogo rigoroznija i mora zakonski da se odgovori na ovakve pojave. Ne znam nijedan slučaj da je rezultirao nekom presudom gdje je izrečena zatvorska kazna za podmetanje požara. I mislim da se u tom pravcu moraju napraviti neki daleko drugačiji i složeniji sistemi, da onaj ko izaziva požar dobije adekvatnu zatvorsku kaznu, višegodišnju”, kaže on.
Ekološki aktivista ističe da ne postoji adekvatan sistem civilne zaštite, kao ni obučeni volonter za gašenje požara u Crnoj Gori. Smatra da je danas vrlo teško naći volontere, obučiti i formirati civilnu zaštitu koja bi dala odgovor na izazove kada su požari u pitanju.
“Kada je prošle godine gorjelo brdo iznad Perasta i Risna, kao i granica sa Hrvatskom, da nije bilo hrvatskih kanadera koji su ušli na našu teritoriju, naš vazdušni prostor, gasili te naše požare, mi bismo imali daleko veće posljedice. Mi nemamo bukvalno ništa, stanemo i možemo samo da se molimo Bogu da padne kiša i da te požare ugasi kiša”, dodaje Mitrović.
Država zakazala, šteta na desetine miliona
Ekološki aktivista i novinar Vuk Vujisić ističe da klimatske promjene dovode do toga da će požari biti sve češći iako je glavni uzročnik istih čovjek.
“Nije se računalo na period suše koji je sve više prisutan, a kamo li da na vrijeme sagledamo posljedice ovih požara i podvučemo liniju i cijenu istih. Da smo to uradili shvatili bi da se višestruko isplati ulagati u sistem zaštite. Zbog požara stradaju šume i cjelokupni ekosistemi, pa će to usloviti spiranje tla pri prvim obolnim padavinama,a nakon stradanja šuma u mjestima većeg nagiba terena imaćemo klizišta. Nakon svega toga imaćemo poplave, uništenje infrastrukture, kuća i imanja naših građana što je sekundarna i osjetna šteta koje često nijesmo svjesni”, kaže Vujisić za Portal RTCG.
Ocjenjuje da, nažalost, Crna Gora nije iskoristila fondove i diplomatiju da izgradi efikasan sistem zaštite od požara niti da izgradi mehanizam sprječavanja istih, od kaznene politike do stvaranja mogućnosti poljoprivrednicima da na održiv način i bez vatre čiste svoja imanja.
“Država je zakazala i šteta je na desetine miliona eura, a nakon ovih požara prisustvovaćemo obimnoj sječi oštećenih šuma koje će kao po običaju završiti većinom u dzepovima pojedinaca. Porazno je da Crna Gora kao ekološka država nema održivi sistem zaštite od požara. Treba poraditi na tome da se ova sredstva pribave jer imamo tu mogućnost, kao mali sistem lako ćemo doći do podrške i donacija, ali pitanje je da li postoji politička volja za to ili će se na požare gledati kao na priliku da pojedinci dođu do ekstremno jeftine drvne građe”, dodaje ekološki aktivista.
Preporučeno
Zaključuje da je tužno gledati slike požara širom Crne Gore i borbu službenika zaštite koji, maltene, u tehnološkom smislu goloruki pokušavaju da obuzdaju kilometre vatrene linije.
