“Hiljadama puta je Crna Gora bila pred nasrtajem onih koji su od Crnogoraca htjeli praviti robove, raju, sluge pokorne i nikada im to nije uspjelo. Neće ni sada.

Branila se ova zemlja od mnogo jačih neprijatelja, od velikih imperija koje su pokoravale Evropu, prvi ustanak u porobljenoj Evropi u vrijeme fašističke najezde podignut je u Crnoj Gori. O tome su ode ispjevane”, navodi on. 

Dodaje da su brojni putopisci opisivali taj kod koji nije trpio ničiji jaram, okove, zadivljeni hrabrošću i spremnošću Crnogoraca da, bez obzira na veličinu agresora i bez obzira na cijenu, odbrane svoj prag.

“”Ne bojim se od vražjega kota, Neka ga je ka na gori lista, No se bojim od zla domaćega” – pjevao je Njegoš. Velika istina!

Užasavajuća je činjenica da danas jedan dio Crne Gore sa ushićenjem i sa ekstremnom posvećenošću radi protiv svoje zemlje u kojoj su im generacije i generacije predaka ostavile kosti.

Već godinu dana se, promjenom vlasti uz pomoć SPC, po Crnoj Gori sprovodi tiha okupacija Crne Gore i njena srbizacija, sprovodi etnički inžinjering, vrši klasično etničko čišćenje institucija, sve sa ciljem da se istrijebe Crnogorci, poništi njihovo istorijsko trajanje i sve ono što što je činilo crnogorski habitus zahvaljući kojem je opstala Crna Gora kroz milenijum. Nije prvi put da sluge stranih interesa pokušavaju pripodobiti Crnu Goru njihovim interesima i od Crne Gore napraviti političku, kulturnu i ekonomsku koloniju. Hoće li im uspjeti zavisi od nas samih, današnje generacije Crnogoraca, od toga jesmo li dostojni slobodarstva svojih predaka. Ili ćemo pognuti glavu i dozvoliti da nas jedna primitivna i od istorije prezrena ideologija učini građanima drugog reda u sopstvenoj zemlji.

Namjera da se Joanikije Mićović ustoliči 4. septembra ove godine na vjekovnom crnogorskom Cetinju za mitropolita eparhije SPC, u manastiru koji je simbol crnogorske državnosti i u prisustvu nedobrodošlog srpskog patrijarha, nije ništa drugo do simbolički čin pokoravanja Crne Gore od strane velikosrpskog nacionalizma i klerofašizma i potiranje njenog subjektiviteta i subjektiviteta naroda zahvaljujući kojem je danas jedna od 193 suverene zemlje, članice UN.

Imamo li pravo, Crnogorci i svi oni kojima je Crna Gora na srcu, da ćutke, pognutih glava gledamo na čin ponižavanja svoje države, svih nas i svih naših predaka i budemo na bilo kojem drugom mjestu sem na Cetinju tog dana?

Samo mi svojim prisustvom možemo pokazati domaćim potuđenicima, onima za koje rade i čitavom svijetu da Crna Gora nije dio “srpskog sveta”, da je Crna Gora suverena, nezavisna, država svih naroda, antifašistička, evropska, multikonfesionalna i da su Crnogorci zaloga očuvanja svih tih atributa. Onima koji su ideološki nasljedici fašističkih kolaboranata, ratnih zločinaca, sljedbenicima srpskog klerofašizma i ideologije jeretičkog svetosavlja, srpskim šovinistima, nije mjesto u slobodarskom Cetinju”, naveo je Mugoša. 

U najboljoj namjeri pozivam sadašnje vlasti Crne Gore, bez obzira što ih ne doživljavam kao svoje, da se manu ćorava posla i odustanu od namjere ponižavanja Crnogoraca i Crne Gore ustoličenjem na Cetinju i taj čin obave u nakom drugom mjestu, recimo, u hramu SPC u Podgorici, ili u hramu u Baru, kazao je on. 

“Inače će ONI biti odgovorni za sve posljedice koje mogu proizaći iz bezočne namjere da se Joanikije ustoliči u gradu u kojem SPC plebiscitarno nije dobrodošla. Tim činom produbljujute dalje nacionalne raskole i netrpeljivosti, a i primoravanjem Crnogoraca na pobunu ubrzavate sebi svoj politički kraj.

Nema izgovora! Nema opravdanja! Svi na Cetinje 4. septembra! Pokažimo od kakvog smo kova i da nas ne može niko gaziti, ponižavati i praviti građanima drugog reda u sopstvenoj državi. Vidimo se na Cetinju!”, zaključio je.