Video
Ovo su, kako je objavio PR centar, neki od rezultata istraživanja, koji su predstavljeni na konferenciji o unapređenju položaja, poštovanju prava i zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom, u okviru projekta „Stvaranje uslova za eliminaciju diskriminacije i društvene isključenosti sa kojima se suočavaju djeca i mladi sa smetnjama u razvoju i lica sa invaliditetom kroz obezbjeđivanje adekvatnih usluga i aktivnosti na lokalnom nivou“, koji sprovode NVU Zračak nade i Oaza, a finansira Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.
Predstavnica NVU Zračak nade Sanela Žiga kazala je da je tokom projekta petnaestoro djece sa smetnjama u razvoju dobilo adekvatnu dodatnu stručnu pomoć na period od šest mjeseci, a 15 učesnika je pohađalo dvodnevnu akreditovanu obuku za primjenu konkretnih postupaka u radu sa osobama iz autističnog spektra i sa kombinovanim smetnjama.
U okviru projekta, kako je istakla, urađeno je istraživanje o položaju osoba s invaliditetom i stepenu diskriminacije u pristupu uslugama zdravstvene zaštite u Pljevljima.
“Došli smo, nažalost, do zaključaka da su djeca sa smetnjama u razvoju i osobe s invaliditetom diskriminisane u pristupu uslugama zdravstvene zaštite. Ovo je vrlo težak zaključak. Ostali rezultati istraživanja pokazuju da 97 odsto djece sa smetnjama u razvoju ima potrebe za individualnim tretmanom kod defektologa, 55 odsto djece od onih koji imaju potrebu nema individualne tretmane kod defektologa. Nijedno dijete nema tretmane jednom sedmično ili više puta sedmično, 31 odsto djece ima tretmane jednom mjesečno, a 10 odsto djece dva puta mjesečno”, kazala je Žiga.
Predstavnica Ministarstva za ljudska i manjinska prava Milica Rajković kazala je da se lica s invaliditetom suočavaju sa brojnim preprekama u svakodnevnom životu, koje nijesu samo fizičke prirode, već su često društvene, institucionalne i ekonomske.
“Naša obaveza je da kao zajednica radimo na prevazilaženju prepreka i stvaramo okruženje u kojem će svaka osoba bez obzira na invaliditet imati jednake mogućnosti za ostvarenje svojih potencijala. Pravo na obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu, učestvovanje u društvenom životu mora biti jednako dostupno svima. Zakonske promjene su samo prvi korak i naš zadatak je da mijenjamo svijest društva, edukujemo ljude o važnosti jednakosti i inkluzije, kao i da podržimo sve inicijative koje vode ka većoj ravnopravnosti”, naglasila je Rajković.
Predstavnica partnerske organizacije NVU Oaza Rasema Hekalo kazala je da u Bijelom Polju imaju dobru saradnju sa lokalnom zajednicom, ali je istakla da u posljednje četiri godine roditeljska udruženja i organizacije osoba s invaliditetom ne dobijaju podršku od ministarstava.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković smatra da je donošenjem Zakona o zabrani diskriminacije osoba s invaliditetom počinjena sistemska greška, jer je diskriminacija samo jedno od načela UN Konvencije o pravima o osoba s invaliditetom.
“Što ćemo sa ostalim? Zar ne bi bilo pravilnije da se taj zakon nazvao zakon o pravima osoba s invaliditetom. Da bismo prepoznali položaj svih osoba s invaliditetom, trebalo bi da znamo sve principe UN Konvencije, ne samo zabranu diskriminacije”, pojasnio je Bjeković.
Generalna direktorica Direktorata za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Irena Rakočević vjeruje da ako se ljudska prava samovoljno odobravaju ili odriču ljudima, zakoni nemaju značenje i ne duguje im se poslušnost.
Preporučeno
“Moramo imati sistemski odgovoran i koherentan pristup prilikom izrade propisa koji će da obavežu naš sistem. Međutim, to je samo početak. Čemu zakoni ako ih nijesmo adekvatno primijenili”, pojasnila je i upitala Rakočević.
