Istoriju religije kao izborni predmet prošle godine odabrala su da izučavaju 423 učenika u trinaest osnovnih škola u Crnoj Gori, dok je njih 552 isto učinilo u šesnaest srednjih škola. Taj predmet može da se odabere u devetom razredu osnovne i prvom ili drugom, te trećem ili četvrtom razredu srednje škole, piše Pobjeda.

Istorija religije postoji u školama od 2009. godine i statistička baza Zavoda za školstvo pokazuje da je otprilike sličan broj đaka i ranijih godina bio zainteresovan za izučavanje ove oblasti.

U državi imamo 163 osnovne i 51 srednju školu, ukazali su pojedini sagovornici iz ustanova obrazovanja. Tačnije, po razredu u osnovnim školama imamo oko 7.800 đaka, dok ih je u srednjim oko 7.500.

Ideja o vjeronauci odbačena 2003. godine

U dijelu javnosti se svakodnevno mogu čuti ocjene da treba uvesti vjeronauku u škole, ali u Zavodu za školstvo nijesu takvog stava. Sudeći prema njihovim riječima, sasvim su zadovoljni načinom na koji je pitanje religije trenutno uređeno u sistemu obrazovanja.

“Smatramo da nije potrebno niti svrsishodno uvođenje vjeronauke u obrazovni sistem”, kažu oni.

O tome se polemisalo još 2003. godine na naučnim skupovima i javnim raspravama, a na inicijativu Srpske pravoslavne crkve. Tadašnja naučna i stručna pedagoška javnost zaključila je da je potrebno omogućiti izučavanje vjeronauke kroz istoriju religije kako bi se, podsjećaju iz Zavoda, sačuvao multikonfesionalni sklad u Crnoj Gori.

“Uvođenje vjeronauke u obrazovni sistem izazvalo bi promjenu fonda svih časova ostalih predmeta, odnosno smanjenje normi nastavnicima. Takođe, upitan bi bio i način finansiranja i zapošljavanja nastavnog kadra koji bi izvodio ovu nastavu. Uz to, postavlja se i pitanje dječjih prava za učenike koji su ateisti ili čiji su roditelji ateisti”, precizirali su iz ove ustanove, dodajući da u evropskom okruženju, sa izuzetkom balkanskih država, vjeronauka se ne izučava osim kao fakultativna nastava.

Koje teme se obrađuju u školama

Osnovci koji izaberu ovu oblast da izučavaju stiču znanja u okviru četiri glavne teme: osnovni koncepti i pojmovi religije i predmonoteistička vjerovanja; judaizam; hrišćanstvo; islam.

Učenici gimnazije, mimo toga, proučavaju i vjerovanja i rituale u Evropi do prodora hrišćanstva; religijske sisteme starih civilizacija; budizam; religiju i savremeni svijet.

“Poznavanje istorije religije i vjerovanja je neophodno za razumijevanje svijeta punog različitosti, za život u takvom svijetu i za bolje razumijevanje sopstvenog identiteta u njemu. Ovaj predmet im pomaže da nauče o ostalim religijama, s naglaskom na onima koje su relevantne za njihov svakodnevni život i okruženje, kako bi bolje razumjeli i uvažavali pripadnike drugih religija, s kojima treba harmonično da žive i rade tokom života”, dodaju iz Zavoda.

Programi, takođe, nude teorije o religiji i društveni, ekonomski i politički kontekst različitih religijskih pokreta, ličnosti i događaja.

Kvalitetno, ali potreban dopunski materijal

Iz Centra za građansko obrazovanje ukazuju da je nastavni materijal za ovaj predmet kvalitetan, što su informacije Udruženja profesora istorije Crne Gore (HIPMONT). Smatraju, međutim, da bi trebalo izraditi dopunski nastavni materijal za istoriju religije i istoriju kulturne baštine, kako na nacionalnom, tako i na lokalnom nivou.

“Zbog toga su CGO i HIPMONT i pokrenuli program ,,Bogatstvo različitosti“, koji je podržalo Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava, a u cilju kreiranja dodatnog nastavnog materijala za istoriju i istoriju kulturne baštine manjina u Crnoj Gori, koja je skoro uvijek i vjerskog karaktera. Ovaj proces je tek na početku i biće potrebno još dosta rada da bi pokrili sve teme zajedničke prošlosti, a koje su ključne za adekvatno razumijevanje mozaika građanske Crne Gore “, rekao je za Pobjedu savjetnik u CGO Miloš Vukanović.

Smatra da uvođenje vjeronauke u škole, pogotovo pod patronažom vjerskih zajednica, nije poželjno zbog ustavne i vjerske strukture Crne Gore, kao i specifičnog istorijskog nasljeđa i ambivalentnosti ka poimanju određenih vjerskih organizacija.

“Ali i zbog kompleksnosti neriješenog odnosa države i vjerskih organizacija”, dodaje on.

Ideja o obaveznom predmetu

Trebalo bi, kaže Vukanović, razmišljati o obaveznom predmetu koji će učenicima na naučan i metodološki savremen način približiti slojevitost crnogorskog multivjerskog društva, bogatstvo našeg sakralnog nasljeđa, ali i govoriti o disonantnom i kontroverznom vjerskom nasljeđu.

“Ovo može biti urađeno i kroz vraćanja fonda časova i proširivanje programa nastavnog predmeta istorija ili građansko vaspitanje i obrazovanje, ili kroz širenje obima predmeta sociologija”, istakao je on.

Podsjeća i da u nekoliko stotina vjerskih objekata u Crnoj Gori postoji mogućnost, a Ustav daje tu slobodu, da učenici, pored škole, potraže znanje o svim drugim aspektima svoje religije kod duhovnih lica.

Ne postoji standard u svijetu

Akademik u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti prof. dr Slobodan Backović navodi da je religijsko obrazovanje realizovano na različite načine u zemljama EU i SAD i zavisi od toga koji je oblik religijskog obrazovanja, da li je ono obavezno ili izborno i u kojim školama se realizuje (državne ili privatne škole).

“Ne postoji standard, organizacija nastave religijskog obrazovanja je veoma različita u zemljama Evrope i SAD”, ističe akademik.

Podsjeća da su Ustavom Crne Gore vjerske zajednice odvojene od države iz čega slijedi da vjerske zajednice u javnim (državnim) školskim ustanovama ne mogu vjerski djelovati, odnosno učiti djecu da vjeruju.

“To je moguće u vjerskim objektima i školama koje nijesu državne, već privatne vjerske škole, što je praksa mnogih zemalja, a tipičan primjer su SAD”, kaže Backović.

U Crnoj Gori rade i dvije srednje vjerske škole: Medresa ,,Mehmed Fatih“ u Podgorici i Bogoslovija ,,Svetog Petra Cetinjskog“ (Cetinjska bogoslovija), te akademik poručuje da ovim primjerom treba da idu i drugi koji žele škole sa vjerskim obrazovanjem djece – vjeronaukom.

“Zato što u ovim školama uče djeca koja to žele, nema podjela na vjernike različitih konfesija i ateiste i agnostike što bi se dešavalo u javnim obrazovnim ustanovama”, zaključuje on.

Najviše zainteresovani osnovci iz Golubovaca i srednjoškolci iz Berana

Kako je detaljnije uređeno programima, u osnovnoj školi, odnosno devetom razredu Istorija religije izvodi se jedan čas nedjeljno – ukupno 31 čas godišnje. A u srednjim, odnosno gimnaziji Istorija religije 1 i 2 izučavaju se u I ili II razredu, odnosno, u III ili IV razredu, s jednim časom nedjeljno – 35 časova godišnje.

Prema podacima koje je Pobjeda dobila od Zavoda, najviše osnovaca iz Podgorice, odnosno Golubovaca je zainteresovano za ovaj predmet. Tako u tamošnjoj Osnovnoj školi ,,Milan Vukotić“ 97 đaka izučava taj predmet.

U Pljevljima, u Osnovnoj školi ,, Mile Peruničić“ samo jedan đak devetog razreda se zainteresovao za ovu tematiku. Po 60 ih je, s druge strane, u podgoričkim školama ,,Oktoih“ i ,,Maksim Gorki“.

U beranskoj školi ,,Vuk Karadžić“ i cetinjskoj ,,Njegoš“ za ovaj izborni predmet odlučila su se po 24 đaka, iz budvanske škole ,,Stefan Mitrov Ljubiša“ ih je 40, iz mojkovačke ,,Aleksa Đilas Bećo“ 34, te nikšićke ,,Luka Simonović“ 29.

Statistika bilježi i da ovaj predmet uči po 19 učenika škola ,,Mahmut Adrović“ iz Petnjice i ,,Petar Dedović“ iz Plava. U rožajskoj školi ,,Miroslav Đurović“ Bašča ih je 14.

Kada je riječ o srednjim školama, najviše zainteresovanih đaka je u u beranskoj Gimnaziji ,,Panto Mališić“ – 123.

U rožajskoj ,,30. septembar“ ih je 92 koji uče Istoriju religije 1, te 50 koji izučavaju Istoriju religije 2.

U budvanskoj Srednjoj mješovitoj školi ,,Danilo Kiš“ Istoriju religije 1 uči 35 đaka, a Istoriju religije 2 njih devetoro.

U Srednjoj mješovitoj školi ,,Ivan Goran Kovačić“ u Herceg Novom za ovu oblast zainteresovalo se 38 đaka.

U bjelopoljskoj Gimnaziji ,,Milivoje Dobrašinović“ zabilježeno je da Istoriju religije 1 uči 37 učenika, a Istoriju religije 2 njih 15.

U Pljevljima ovaj predmet više uče srednjoškolci nego osnovci, pa ih je u Gimnaziji ,,Tanasije Pejatović“ na Istoriji religije 1 – 31 đak, a na Istoriji religije 2 – 25.

U podgoričkoj Gimnaziji ,,Slobodan Škerović“ ovaj predmet uče 34 đaka.

U barskoj Gimnaziji ,,Niko Rolović“ Istoriju religije 1 uči 13 đaka, a Istoriju religije 2 nešto manje – 12.

U žabljačkoj Srednjoj mješovitoj školi ,,17. septembar“ Istoriju religije 1 uči devet đaka, te Istoriju religije 2 njih 12.

U tivatskoj Srednjoj mješovitoj školi ,,Mladost“ zabilježeno je 17 učenika.

Vjerske zajednice nijesu zadovoljne

Nedavno su na jednoj naučnoj konferenciji predstavnici vjerskih zajednica saopštili da je potrebno da se dodatno uredi način na koji je religija obrađena u školama.

Tako je protojerej stavrofor Gojko Perović kazao ako ćemo da prepoznamo šta su ekstremne zloupotrebe religije, a šta je osnovno izvorno učenje, misli da se sve tri monoteističke religije u Crnoj Gori slažu da je potrebno neku vrstu religijskog obrazovanja uvesti u škole.

Imajući u vidu da u školama postoji Istorija religije kao izborni predmet, nije izvjesno na šta je konkretno mislio Perović, jer nije odgovarao na pozive i poruke Pobjede.

Na tom skupu je i predstavnik Islamske zajednice rekao da se oni za uvođenje vjeronauke u osnovne škole zalažu već godinama. No, sa reisom Rifatom Fejzićem Pobjeda je htjela da razgovara o toj temi, ali ni on, takođe, nije odgovarao na njihove pozive i poruke.

S druge strane, barski nadbiskup i kotorski apostolski administrator Rok Đonlešaj kazao je za Pobjedu da djeca katoličke vjeroispovijesti imaju već napravljen plan i program vjeronauke u lokalnim crkvama, koji se odvija redovno, i nemaju nikakvu potrebu da o svojoj vjeri uče u školi. I pored toga, dodaje on, misle da bi bilo korisno za njih, a i za djecu drugih konfesija, da im škola nudi časove nastave o vjerama i religijama.

“Korisno je da se u školi čitaju i tumače poučne priče iz Biblije, iz Kur’ana, i drugih politeističkih vjera, kako bi djeca naučila ne samo to što razne vjere uče, nego i da se nauče da poštuju druge vjere. Mislimo da je to način kako bi se djeca približila a ne dijelila po vjerskoj osnovi, tako što će o vjerama da uče za zajedničkom školskom klupom. Mislimo da bi u izbornom predmetu ,,Istorija religije“, čiji bi se program mogao eventualno usavršiti, škola mogla ispuniti i ovaj zadatak “, rekao je on.

U svakom slučaju, kaže barski nadbiskup, oko ove i sličnih tema koje dodiruju savjest i slobodu svakog pojedinca, treba postići najveći mogući konsenzus u javnosti.

“Apsulutno je pravo roditelja i staratelja da slobodno nude svojoj djeci onu vjersku edukaciju koju misle da je najbolja po njih, a s obzirom da živimo u jednom sekularizovanom društvu, jedne sekularne države, mislimo da jedan procentualno veliki broj roditelja i staratelja neće podržati inicijative koje se tiču takvog vida edukacije svoje djece. Naglašavamo da je prvo mjesto ,,vjeronauke“ djece sama porodica, kao i vjerski objekti u kojima se zajednica vjernika moli i gdje se uče vjerske istine, kao i da se vjerski odgoj svakog pojedinca odvija u potpunoj slobodi”, rekao je on.