Energetska kriza ponovo je postala jedno od ključnih pitanja za evropsku ekonomiju. Cijene nafte i gasa ove godine ponovo su snažno uticale na inflaciju, a Evropska centralna banka je u septembru podigla sve tri ključne kamatne stope za 25 baznih poena, uz obrazloženje da energetski šok stvara dodatne inflatorne pritiske. Depozitna stopa sada iznosi 2,50 odsto, glavna stopa refinansiranja 2,65 odsto, a marginalna kreditna stopa 2,90 odsto.

Ipak, nova analiza ECB-a pokazuje da bi bilo pogrešno današnju situaciju jednostavno nazvati ponavljanjem energetske krize iz 2021–2022. godine. Veleprodajne cijene gasa i električne energije u prvom dijelu 2026. porasle su manje nego tokom prethodne krize, dok se promijenio i odnos između cijene gasa i cijene električne energije. Najvažnija strukturna promjena je veći udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora.

OD GASNOG DO NAFTNOG ŠOKA

ECB u svojoj analizi „A tale of two energy crises“ ukazuje na jednu od ključnih razlika: trenutni energetski šok je, za sada, prvenstveno naftni šok, dok je kriza iz 2021–2022. bila mnogo snažnije povezana sa gasom i električnom energijom.

Tokom prethodne krize više faktora djelovalo je istovremeno. Nakon pandemije došlo je do snažnog oporavka tražnje, dok su globalni lanci snabdijevanja i dalje bili poremećeni. Istovremeno su rasle cijene energije, a ekspanzivna fiskalna i monetarna politika dodatno je podržavala tražnju.

ECB procjenjuje da je kombinacija energetskih šokova i pandemijskih poremećaja ponude i tražnje objašnjavala oko 90 odsto inflatornog skoka tokom perioda 2021–2022. Sam energetski šok tada je imao važnu, ali ne i dominantnu ulogu u ukupnom rastu inflacije.

Danas je slika drugačija. Prema analizi ECB-a, oko 90 odsto povećanja energetske inflacije od januara do maja 2026. bilo je povezano sa negativnim energetskim šokom na strani ponude, dok su fiskalna i monetarna politika imale samo ograničen uticaj. Drugim riječima, današnji rast cijena energije mnogo je više priča o poremećaju ponude nego o pregrijanoj tražnji.

To je važna razlika i za monetarnu politiku. Kada cijene rastu zato što je energija skuplja, centralna banka ne može povećanjem kamatnih stopa proizvesti više gasa ili nafte. Ali može pokušati da spriječi da početni energetski šok preraste u širu i dugotrajniju inflaciju.

Zato se ECB nalazi u posebno nezgodnoj poziciji: mora da reaguje na inflaciju koju u velikoj mjeri ne proizvodi domaća tražnja, dok istovremeno više kamatne stope mogu dodatno usporiti privredu.

ZAŠTO GAS VIŠE NE ODREĐUJE CIJENU STRUJE KAO NEKADA

Jedna od najvećih promjena od prethodne energetske krize jeste evropski elektroenergetski miks.

Tokom 2021. i 2022. Evropa je imala kombinaciju problema koja je snažno povećala zavisnost od gasa. Suša je smanjila proizvodnju hidroelektrana, veliki broj francuskih nuklearnih elektrana bio je van pogona zbog remonta, dok je nakon početka rata u Ukrajini došlo do velikog smanjenja snabdijevanja gasom. Posljedica je bila veća potreba za elektranama na gas upravo u trenutku kada je gas postao izuzetno skup.

Danas je struktura proizvodnje drugačija.

ECB navodi da je veći udio obnovljivih izvora oslabio vezu između cijene gasa i cijene električne energije. Kada je gas marginalni proizvođač električne energije, njegova cijena može snažno određivati cijenu struje na veleprodajnom tržištu. Ali što više električne energije proizvode solarne, vjetroelektrane i drugi izvori sa nižim marginalnim troškovima, to je manja potreba da gas određuje cijenu u svakom satu.

Podaci ECB-a pokazuju i velike razlike među državama. U Španiji, koja ima veoma visok udio obnovljivih izvora, broj sati u kojima gas određuje cijenu električne energije kontinuirano se smanjuje. Sličan efekat postoji u Francuskoj, gdje nuklearna energija ima veliku ulogu. Italija je, s druge strane, i dalje mnogo više izložena situaciji u kojoj gas određuje cijenu električne energije.

To znači da evropski energetski šok više nije jedinstven za cijeli kontinent. Isti rast cijene gasa može imati veoma različit efekat na cijenu električne energije u različitim državama.

Evropa je, dakle, i dalje osjetljiva na cijene gasa, ali više nije jednako zavisna od njega za proizvodnju struje.

ECB-ov potpredsjednik Boris Vujčić rekao je sredinom septembra da je Evropa posljednjih godina povećala kapacitete obnovljive energije za oko 15–20 odsto i snažno ulagala u energetsku efikasnost. Prema njegovim riječima, obnovljivi izvori sada čine oko 26 odsto finalne potrošnje energije i oko 50 odsto potrošnje električne energije.

NOVI PARADOKS: GAS BRŽE STIŽE DO POTROŠAČA

Međutim, činjenica da je Evropa manje zavisna od gasa za proizvodnju električne energije ne znači da je energetski šok postao bezopasan.

Naprotiv, ECB upozorava na jednu promjenu koja može biti važna za inflaciju: veleprodajne cijene gasa danas se u mnogim zemljama brže prelivaju na potrošačke cijene nego tokom prethodne krize.

Prema istraživanju Eurosistema, u više od polovine eurozone očekuje se da promjena veleprodajne cijene gasa do potrošačke inflacije cijene gasa stigne u roku od jednog do tri mjeseca. U oko deset odsto eurozone taj period je četiri do šest mjeseci, dok je u približno trećini zemalja sedam do 12 mjeseci. ECB navodi da su svi ti rokovi kraći nego 2022. godine.

Posebno je velika promjena u broju zemalja sa veoma sporim prenosom cijena. Udio zemalja u kojima je za prenošenje promjene veleprodajne cijene gasa na potrošačke cijene bilo potrebno 13 do 24 mjeseca smanjen je sa oko 40 odsto u 2022. na približno pet odsto danas.

Razlog je, između ostalog, promjena strukture maloprodajnih tržišta. U pojedinim državama tržišta gasa i električne energije su liberalizovanija, dok novi ugovori imaju kraće periode fiksiranja cijena ili fleksibilnije tarife. To znači da se promjene na veleprodajnom tržištu mogu brže pojaviti na računima domaćinstava i kompanija.

Kod električne energije situacija je drugačija: prenos veleprodajnih promjena na krajnje potrošače i dalje je neujednačen i može trajati od manje od mjesec dana do dvije godine.

Tako nastaje novi evropski energetski paradoks: gas danas manje određuje cijenu električne energije, ali se promjena cijene samog gasa može brže osjetiti na računima za gas.

OBNOVLJIVI IZVORI POSTALI EKONOMSKI ŠTIT

Upravo zbog toga energetska tranzicija više nije samo pitanje klimatske politike. Ona postaje i pitanje makroekonomske stabilnosti.

Veći udio obnovljivih izvora znači da Evropa može smanjiti dio transmisije jednog energetskog šoka kroz cijeli sistem. Ako gas poskupi, posljedice na tržište električne energije mogu biti slabije nego prije nekoliko godina, jer veći dio proizvodnje dolazi iz izvora čiji troškovi ne zavise direktno od cijene gasa.

ECB upozorava da efekat nije isti u svim zemljama i da veći udio obnovljivih izvora ne znači automatski jeftiniju struju u svakom trenutku. Ipak, veza između gasa i električne energije jeste oslabila.

To je jedna od najvažnijih lekcija prethodne energetske krize: diverzifikacija energetskog sistema ne znači samo sigurnije snabdijevanje, već i manju osjetljivost cijele privrede na pojedinačni energent.

Za evropsku industriju to može biti posebno važno. Cijena energije direktno utiče na proizvodnju, transport i troškove poslovanja, pa svaki mehanizam koji smanjuje prenos ekstremnog rasta cijene gasa na električnu energiju može ublažiti udar na kompanije.

ECB UPOZORAVA: ŠOK NIJE ZAVRŠEN

Iako je današnja situacija strukturno drugačija od 2021–2022, ECB ne smatra da je rizik nestao.

Najnovije projekcije centralne banke i dalje su pod velikom neizvjesnošću zbog razvoja sukoba na Bliskom istoku i kretanja cijena energenata. ECB je u septembru saopštio da su cijene energije već bile iznad nivoa koji je bio ugrađen u prethodne projekcije.

Boris Vujčić je 18. septembra upozorio da su cijene energije već porasle iznad osnovnog scenarija ECB-a i da se očekivanja sada pomjeraju ka scenariju u kojem će energija ostati skupa duže nego što se ranije očekivalo. Istovremeno, naglasio je da ECB pri odlučivanju o kamatama ne gleda samo cijene energije, već širi set ekonomskih pokazatelja.

Poseban rizik predstavlja zima.

Prema Vujčiću, evropske zalihe gasa su niže nego ranije, a efekat eventualno hladne zime bio bi mnogo veći na BDP i realne prihode stanovništva nego u slučaju blage zime. Istovremeno, gas je danas manje važan kao marginalni faktor koji određuje cijenu električne energije nego ranije.

Tu se vidi koliko je današnji problem drugačiji od 2022. godine. Evropa je smanjila svoju osjetljivost na gas, ali nije uklonila zavisnost od globalnog energetskog tržišta. Nafta i gas i dalje utiču na transport, industriju, grijanje, poljoprivredu i cijene brojnih proizvoda.

ŠTA OVO ZNAČI ZA INFLACIJU I KAMATE

Za Evropsku centralnu banku ključna nije samo činjenica da je energija poskupjela, već koliko će dugo taj rast trajati i koliko će se preliti na ostale cijene.

Ako je šok kratkotrajan, njegov uticaj na ukupnu inflaciju može biti relativno ograničen. Ako se cijene energije duže zadrže na visokom nivou, posljedice se mogu proširiti na troškove kompanija, transport i cijene roba i usluga.

Upravo zbog toga ECB pomno prati da li će energetski šok ostati ograničen na energiju ili će početi da utiče na plate, potrošnju i osnovnu inflaciju.

Za sada ECB navodi da ne vidi značajan pritisak na plate kao odgovor na ovogodišnji energetski rast. To je još jedna razlika u odnosu na period kada se inflacija nakon početnog energetskog udara počela širiti kroz širi dio ekonomije.

Ali rizik nije nestao.

Ako više cijene energije počnu da smanjuju realne prihode domaćinstava, potrošnja može oslabiti. Ako kompanijama istovremeno rastu troškovi, mogu povećati cijene, smanjiti investicije ili zapošljavanje. ECB zato mora da balansira između dva rizika: predugo visoka inflacija i preveliko usporavanje privrede.