Video
Nuhodžićev tekst prenosimo integralno:
Razloge tog fenomena treba tražiti u činjenici da kontinuitet iseljavanja iz Crne Gore traje još od petnaestog vijeka do današnjih dana i da je prema nekim istraživanjima podijeljena u čak osam perioda. Tokom ovog vremena, koje se mjeri stoljećima, sa prostora Crne Gore iseljavali su se svi i Crnogorci i Srbi i Muslimani i Bošnjaci i Albanci i Hrvati i Romi. Tako da, sa pravom, možemo reći da je u dijaspori jedna cijela multietnička Crna Gora. Razlozima iseljavanja koji su brojni, ali dominantno ekonomski, u ovom tekstu nećemo se baviti, ali ćemo se fokusirati na činjenicu nevjerovatnog intelektualnog, ekonomskog i svakog drugog potencijala koja ta dijaspora ima, a kojeg se ne smijemo odreći. Dijaspora Crne Gore izuzetno je povezana, posjeduje vještine i kapital potreban našoj zemlji da se razvija i prosperira u vremenu koje karakteriše žestoka ekonomska konkurencija.
Na žalost, kako je to zapisao Marjan Mišo Miljić, pozivajući se na druge izvore, osim Crnogoraca u Peroju (u Hrvatskoj), rijetki su primjeri da su crnogorski iseljenici kao kolonija tako dugo sačuvali svoj nacionalni identitet, kulturu, jezik, običaje i druga nacionalna obilježja. Najveći broj crnogorskih iseljenika zavisno od sredine u kojoj se nastanili, pojedinci, grupe ili veće kolonije, vremenom se pretopio u druge narode i izgubio svoje ranije nacionalne odlike. A time ih je izgubila i Crna Gora što predstavlja, u nekim slučajevima, nepovratno izgubljene potencijale.
Naime, dijaspora u kojoj bilježimo već drugu ili treću generaciju iseljenika sadrži, na primjer, značajan izvor visokoobrazovanog iskusnog kadra. Da li ga se lako odričemo?
Sjajan primjer zaštite i saradnje sa dijasporom daje nam Irska. Sredinom devedesetih godina, Mary Robinson, tadašnja predsjednica Irske, u govoru pred parlamentom otvorila je osjetljivu temu brojne i široko rasprostranjene dijaspore te zemlje. Iznijela je argumente da bi iseljenička zajednica u stvari mogla biti od velike koristi za Irsku. Sa novim viđenjem Irske dijaspore kao grupe energičnih, aktivnih i motivisanih pojedinaca otvorilo se novo poglavlje u istoriji ove zemlje. Danas je Irska zemlja Google-a i Microsoft-a, a hiljade njenih građana u svom radu koriste najmodernije tehnologije. Ova zemlja danas privlači talente iz cijelog svijeta. Prema podacima Svjetske banke, ekonomski rast Irske je među najbržim u EU posljednjih godina i to zahvaljujući cijelom nizu dobro osmišljenih politika.
Na žalost, u odnosu na ovaj pozitivni primjer Irske, danas se u redovima pojedinih političkih struktura u Crnoj Gori dijaspora doživljava kao glasačka mašina i „koplja se lome“ oko toga ko ima ili ko nema pravo glasa. Zakon o izboru odbornika i poslanika je jasan i propisuje da pravo glasa imaju sve osobe koje imaju prebivalište na terirtoriji Crne Gore. Dakle, svi koji se mjesecima ili duže, iz određenih poslovnih ili životnih razloga, ne nalaze u Crnoj Gori, a imaju državljanstvo samo Crne Gore, a ne neke druge zemlje, imaju biračko pravo.
Odnos prema dijaspori ne treba graditi na osnovu političke ili nacionalne vizure već u interesu države Crne Gore. Pristup i stav formiran iz političke i nacionalne vizure prijeti da ugrozi građanski i multietnički sklad u našoj zemlji, a posebno položaj brojčano manjinskih naroda.
Svaka promjena zakonskih rješenja koja se tiču državljanstva i biračkog prava traži široku konsultaciju, prije svega političkih činilaca, tj. donosilaca odluka, NVO sektora, naučne zajednice, same dijaspore i svih ostalih zainteresovanih subjekata. Pravo svake zemlje je utvrđivanje Uslova u oblasti državljanstva i biračkog prava, ali se to mora činjeti uz poštovanje standarda EU, jer se radi o izuzetno važnim ljudskim pravima, pa ovo pitanje ne treba rješavati preglasavanjima ili brzopoteznim odlukama Vlade.
Preporučeno
Zato je po ovom pitanju, u Crnoj Gori, u prvom redu u okviru skupštinskog odbora za izborno zakonodavstvo potrebna ozbiljna i sveobuhvatna rasprava sa argumentima za i protiv, u kojoj i te kako treba voditi računa o interesima Crne Gore i, ponovićemo, o ogromnim potencijalima dijaspore, koje se, eventualnom zabranom prava glasanja odričemo, a time gubimo mnogo. Gubimo kvalitetne pojedince, ogroman priliv sredstava, veze sa matičnom zemljom itd.
