Kako navode u reagovanju dostavljenom medijima, niko ne spori obrazovanje, stručne domete i prevodilački rad Divne Veković.
“Međutim, ona se ne može prikazati samo kao prva ljekarka u Crnoj Gori, uz potpuno prećutkivanje njenog političkog i ideološkog angažmana tokom Drugog svjetskog rata. U tekstu ‘Zaostro’, objavljenom 19. decembra 1942. godine u okupatorskom „Glasu Crnogorca“, Divna Veković sa neskrivenim oduševljenjem piše o Pavlu Đurišiću, naziva ga četničkim šefom i njegov pohod ‘slavnim i Bogom blagoslovenim’. Još otvorenije, podržava njegovu akciju protiv navodnih ‘jevrejskih agenata’, nazivajući ih ‘jevrejskim krvopijama’. Ne skriva ni žaljenje što je prestara da se pridruži Đurišićevim ljudima i dijeli njihovo dobro i zlo. Ovdje se radi o otvorenom antisemitizmu i glorifikovanju četničkog pokreta i saradnika italijanskih okupatora Pavla Đurišića, koji će, ubrzo nakon toga, početkom 1943. godine, izvršiti masovne pokolje muslimanskog stanovništva na sjeveru Crne Gore i Sandžaku”, navode iz ove NVU.
Kako dodaju, istraživanje crogorskih istoričara o Crvenom krstu u Drugom svjetskom ratu ukazuje na ulogu Divne Veković u radu beranskog odbora koji je, pod Đurišićevom kontrolom, pomoć usmjeravao isključivo prema onima koje je četničko rukovodstvo smatralo „nacionalno ispravnim“.
Preporučeno
“Zato pitamo poslanicu Božović, imajući u vidu da u obrazloženju njene inicijative nema ni riječi o antisemitizmu Divne Veković i njenoj političkoj podršci četničkom pokretu, na osnovu kojih kriterijuma se ona danas predstavlja kao univerzalni simbol humanosti i emancipacije žena? Takođe, smatramo posebno neprihvatljivim što se na pojedinim platformama posvećenim istoriji žena u Crnoj Gori njena biografija predstavlja kao pozitivan primjer, bez ozbiljnog suočavanja sa ovim činjenicama”, stoji u reagovanju.














