Video
U svakom slučaju, činjenica je da su nam plaže pune, da se i na sjeveru traži krevet više i potvrđuje se da Crna Gora, već godinama unazad, nije na turističkoj mapi prepoznata samo kao primorska zemlja s prelijepom obalom, dopadljiva destinacija za kruzing ili zimovnik za jahte, nego i kao raj za aktivni odmor.
Međutim, rafting, kanjoning, sportsko penjanje, planinski biciklizam, paraglajding, planinarenje… i sve što sobom nosi izvjesnu dozu ekstremnog ili rizika većeg od odmora na pješčanoj plaži, još nam nedovoljno dobro prate zakoni i pravilnici kakve odavno imaju zapadnoevropske zemlje. Zbog toga se svakog ljeta, u špicu sezone, pitamo isto – koliko su nam bezbjedni gosti u planinama, ko ih sve organizuje i vodi, ko ih i na koji način spašava, imamo li službe adekvatno obučene i spremne za to…
Gorska služba spašavanja Crne Gore je prva adresa na kojoj se može naći bar dio odgovora, mada načelnik Željko Loncović tvrdi da se kod nas ne dešava ništa drastično drugačije nego u ostalim zemljama koje značajna sredstva ubiraju od turizma.
Prema njegovim riječima, od početka godine oni su imali 15 akcija spašavanja, od čega 13 tokom ljetnje sezone.
“Ukupno smo spašavali 33 osobe i najčešće su to bili strani državljani. Na primjer, helikopter Direktorata za vanredene situacije podigao se pet puta, jer smo imali akcije na Maganiku, Njegošu, Durmitoru i Prokletijama. Samo angažovanje letilice iziskuje određene procedure, a preduslov su hitnost i životna ugroženost. Ne mora turista uvijek da bude povrijeđen, pa da je neophodna naša intervencija. Šta da radimo ako je, na primjer, ostao u stijeni i ne može da izađe, kako procijeniti da li da se angažuje helikopter ili ne, a znamo da je to prilično ‘skupa igra'”, riječi su načelnika GSS Crne Gore Željka Loncovića.
Poštovati pravila
On tvrdi da se, kao i svuda drugdje, njihova reakcija očekuje zbog nečijih neznanja, nepažnje ili neozbiljnosti.
“U saobraćaju imamo vrlo jasna pravila, saobraćajne znakove, preporuke, obaveze…, pa se događaju nesreće i to, nažalost, vrlo često. Turista bi, takođe, kad krene na turu trebao da zna pravila koja važe za planinu ili kanjon i da ih se pridržava. Toliko je širok spektar uzroka koji dovode do neželjenih situacija da bi se mogao prepričavati danima, ali suštinska su tri – neznanje, neozbiljnost i nepažnja. Dakle, razlozi su isti u Crnoj Gori i u Šavjcarskoj ili Austriji, na Nepalu… Svoje navike ispoljavamo u planini, često ne umijemo da prepoznamo opasnost, a upravo smo onda u najvećoj opasnosti. Uz to, ne odaberemo turu prilagođenu svojim psiho-fizičkim i tehničkim mogućnostima, nemamo adekvatnu opremu… Planinarenje je sport s kontrolisanim rizikom. Dakle, rizik se mora prepoznati, a onda kontrolisati iskustvom i znanjem ukoliko smo već opremljeni kako treba, ističe Loncović, navodeći primjer da često ljudi izađu u planinu, sunčan dan iskoriste za uživanje na snijegu i ne znajući, možda, da je ta padina i taj nagib, u tom periodu godine, idealan za lavinu. S druge strane, imamo ljude koji sve to dobro znaju, ali ne pridržavaju se pravila, već traže alternativne staze, žele da se razlikuju od drugih, hoće u japankama da penju Bobotok kuk ili nose jednogodišnju bebu na vrh planine. Onda se nameće logično pitanje, zbog čega sve to, kakav je osjećaj i užitak moglo imati dijete staro svega nekoliko mjeseci. Na sve to kad se još doda nepažnja, onda je gotovo neizbježna nemila situacija. U planini, kao i svugdje drugo, popušti koncentracija i to se obično dešava prilikom povratka sa vrha. I, sekund je presudan, jer tada je umor odradio svoje, a vi mislite da je cilj ostvaren”, priča načelnik GSS Željko Loncović.
Bez troškova
Dakle, nijedna nevolja i nesreća ne dolaze što bi naš narod rekao „iz čista mira“. Nema pravila, pa i iz crnogorskih planina spašavaju se stari i mladi, žene i muškarci, iskusni i početnici, ali zanimljivo je da se dešava pozivom na broj 112 da neko od njih često traži intervenciju spasilaca uz obrazloženje da je umoran i da ne može dalje hodati, neki čak i da su potrošili zalihe vode… a spašavanje se ne naplaćuje, što nije slučaj u mnogim zemljama.
Loncović navodi primjer da je helikopeter u Kanadi došao da spasi turistu, ali kada je utvrđeno da nije povrijeđen već samo umoran ponudili su mu da plati prevoz ili da ga ostave. U Italiji se recimo, samo ne naplaćuje intervencija kada ima smrtno stradalih ili ukoliko je neko baš životno ugrožen, a „najslađe“ pare, očigledno, ubiraju od onih koji su zalutali.
Preporučeno
Planinarske staze u Crnoj Gori su dobro markirane. Ipak, Durmitor, Prokletije, Komovi…. nijesu baš pristupačne planine, a posjećene su. Gorski spasioci i helikopter najčešće se angažuju za Durmitor i kreće se iz Nikšića u tehnički vrlo zahtjevne akcije, jer nije uvijek dan, lijepo vrijeme, teren pristupačan za spuštanje iz vazduha…
