Kako pojašnjavaju,mnoge njihove kolege su uključene, kroz institucije i organizacije poput Klinike za psihijatriju i Udruženja psihologa, sa željom da pruže podršku ugroženima.
,,Mi nismo direktno uključene u te aktivnosti, ali podržavamo i pokušavamo da ukažemo na značaj dugoročnih mjera i na neophodnost finansijske podrške svim aktivnostima struke od strane Vlade, ali i neophodnost ozbiljne državne posvećenostitramatskim iskustvima, od aktuelnih do onih iz prošlosti”, kažu stručnjakinje iz ANIME.Smatraju da programi podrške treba da obuhvataju istraživanja, analize, konkretnu pomoć i prevenciju na državnom i na lokalnom nivou.
,,Odluka moraizražavati političku volju da se ozbiljno priđe problem, npr. formiranje Instituta za trauma, i da se u narednim godinama – za 2 do 10 godina – pažnja posveti Cetinju koje je obilježeno traumom i kojemu je potrebna trajna podrška za transformaciju patnje. Ovo značistalan, dosljedani stručan radnastvaranju zajednice zasnovane na nenasilju, povjerenju i iscjeljenju zajednice”, kaže ovih pet psihološkinja.
Vidljivo je, dodaju, ida su institucije i stručnjaci/kinje iz inostranstva raspoloženi da ponude znanja i podršku (platforma Tamare Srzentić) alii ljudi iz Crne Gora kao što je Fondacija Princa Nikole sa kojim su, kažu, bile u kontaktu.
,,Možda ima i drugih inicijativada se pruža podršaka,sa kojima nismo upoznate. Vlada bi trebala, što prije, da objedini različite organizacije, znanja i stručnjake u radu na ovom važnom društvenom pitanju. Pitanje mentalnog zdravlja je sveobuhvatna i potpuno zapostavljena tema i treba je posmatrati u sklopu ne/sprovođenja strategija koje se uzaludno pišu kao i statusa ljudi bolesnih od ove bolesti”, navode one.
U saopštenju, koje su ranije uputile javnosti, stručnjakinje ANIME – Maruška Drašković, psihoterapeutkinja, Ljubomirka- Ljupka Kovačević, psihološkinja, Verica Mirović, psihološkinja, Ervina Dabižinović, psihološkinja, doktorka rodnih studija i Julijana Cicović Maslovar, psihoterapeutkinja, doktorka psihologije, istakle su da su nakon zločina u Medovini predložile korake, iznijele redoslijed radnji koje su preduzele i odgovor institucija sistema kada su ponudile program koji je, kako tvrde, bio „prva pomoć“ ljudima psihološki ugroženim tim događajem.
Preporučeno
,,Kao što znate, odgovorni na čije adrese smo poslali program, smatrali su da su institucije preduzele ono što je potrebno. Program se po našem mišljenju odnosio na sve učesnike/ce događaja (po uobičajenoj šemi za takve situacije). To znači: pomoć pomagačima (policiji, medicinskom osoblju…) i neposrednim učesnicima (porodicama žrtvi i porodicama zločinca) kao i posmatračima događaja”, podsjećaju iz ANIME.