Video
U utorak bi radna grupa, koja se inače bavi organizacijom nastave u doba korona virusa, trebalo da sačini konačan prijedlog mjera. Resor ministarke Vesne Bratić je mimo ovog tijela bio saopštio da će, recimo, časovi da traju 45 minuta, maske će da budu obavezne…, na što su reagovali roditelji i zaprijetili protestom. Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović je potom kazala da treba razgovarati sa roditeljima i najavila da će njihova preporuka biti da časovi traju pola sata. To je bilo u suprotnosti sa onim što je rečeno iz resora ministarke Bratić, jer su poručili da su mjere donijeli u dogovoru sa Ministarstvom zdravlja i Institutom za javno zdravlje. Dok traju njihove nesuglasice, javnost je zbunjena i niko ne zna šta djecu čeka 1. septembra.
Poseban izazov, kao i u prethodnom periodu, biće organizovati nastavu fizičkog, muzičkog vaspitanja, a ukoliko ostane na snazi preporuka da maske budu obavezne… Profesorica hora i solfeđa u podgoričkoj Muzičkoj školi ,,Vasa Pavić“ Zoja Đurović kaže da će najvjerovatnije žrtvovati kvalitet pjevanja ako đaci budu morali da nose maske. Ističe da će imati poteškoća, jer će i u septembru da bude toplije vrijeme, a nemaju klime u prostorijama… Objašnjava da ako jedan đak pjeva solfeđo, on miče masku, da bi profesor mogao da ga čuje, a pri čemu ostali nose maske. Međutim, u solfeđu ima vježbi u kojima svi zajedno treba da pjevaju – što je problem.
” Snalazićemo se nekako… Svi su u strahu. Cio svijet je takav, pa i mi. Nekako ćemo izdržati”, rekla je profesorica Đurović.
Neprihvatljiv odnos prema djeci
Ono što posebno smeta prosvjetnim radnicima i roditeljima, kaže profesor fizičkog vaspitanja u JU Obrazovni centar Šavnik Vladimir Tomić, jeste diskriminacija djece školskog uzrasta. Našu zemlju je, podsjeća on, posjetilo nekoliko stotina hiljada turista, organizovana su brojna vjerska, politička i sportska okupljanja na kojima, nekada u nedostatku moći, nekada u nedostatku volje, nije preduzeto ništa da bi se zaštitili, a ako postoje razlozi za to u septembru, postojali su i dosad.
Smatra da je početak školske godine prilika da neko trenira strogoću nad djecom.
” Koja, prije svega, nijesu ugrožena grupa, ali se smatra da se lakše mogu natjerati na poštovanje određenih mjera od učesnika litija SPC ili bahatih turista koji su donijeli par hiljada eura pa misle da su kupili naše živote”, rekao je profesor Tomić.
Period za nama, dodaje on, ,,prati i strmoglavi pad povjerenja građana u SZO i njene lokalne zastupnike ,,ljude od struke“, a svjedoci smo da su mnoge od mjera kontraproduktivne“.
Kaže da su časove fizičkog vaspitanja u prošloj godini, naročito u mlađim razredima, često mijenjali neki ,,važniji“ predmeti, što i nije tako veliki problem ako djeca idu pješke nekoliko kilometara do škole, usput se igraju, po povratku pomažu roditeljima oko stoke i slično…
Nehumani uslovi za nastavu
” Ali realnost je drugačija, danas roditelji dovoze djecu kolima, slobodno vrijeme provode u kući igrajući igrice, uz grickalice i gazirane sokove, pa nam svako naredno istraživanje pokazuje veći broj deformiteta lokomotornog aparata, veći procenat gojazne djece, a srazmjerno raste i broj djece koja nose naočare. Časovi u starijim razredima nekad su organizovani pod maskama u nehumanim uslovima kiseoničkog duga a nekad onlajn pored TV ili kompjutera, što je opet podjednako loše. Stiče se utisak da kao društvo nijesmo spremni, a kao sistem nijesmo dovoljno jaki da nosimo breme novog doba”, kaže on.
Dodaje da je onlajn nastava natjerala i one savjesne i rizika svjesne roditelje da djeci daju na raspolaganje internet i povećaju šanse da postanu žrtve tog virtuelnog svijeta koji u Crnoj Gori već uzima svoj danak u dječijim životima.
Profesorica Đurović, upitana da li je u komunikaciji sa kolegama iz regiona i inostranstva i na koji način oni organizuju nastavu, kaže da ,,svi brigaju iste brige“. Ističe da je najvažnije sačuvati zdravlje.
” Čujemo se sa kolegama iz inostranstva. Nemate vi toliko velike učionice, malo je škola koje su velike”, kaže ona.
Glas profesora se ne čuje
Komentarišući hoće li inicirati da se koriguju određene mjere, kaže da nije za očekivati da će neko poslušati preporuku jednog nastavnika, jer u našoj zemlji ni peticiju sa 100.000 potpisa niko ne pogleda, a kamoli razmatra u Skupštini.
Očekuje od roditelja da kad žele učiniti nešto dobro za dijete – da mu oduzmu telefon na 45 minuta i istjeraju ga vani.
Ove mjere u školama nijesu uveli nastavnici i oni ih ne mogu ni ukinuti. Ono što se očekuje od njih je da budu ljudi i da ne misle da spašavaju planetu ako drže dijete pod maskom dok poplavi ili padne u nesvijest.
Profesorica Đurović navodi da je bilo vrlo otežano raditi pod maskom u prethodnom periodu. Ukoliko časovi budu skraćeni na 30 minuta smatra da je to mali period da bi djeca mogla nešto da nauče, ali i da ih profesori/ice ispitaju.
Kod djece se javlja napad panike, agresivnost, suicidne misli…
Profesor Tomić kaže da na časovima fizičkog vaspitanja koji se odvijaju van školske klupe u salama i na poligonima profesori fizičkog mogu da iz jednog drugog ugla sagledaju promjene u ponašanju djece.
Preporučeno
” Neki od njih prepoznali su kod djece sociofobičnost, umor, dekoncentraciju, napade panike, agresivnost pa čak i karakteristike autizma i suicidne misli. Onima koji žele da slijede preporuke SZO treba stvoriti uslove za to, a ostalima ostaviti pravo na izbor, odnosno pravo na slobodu, a ako toga ne bude građani bi se mogli sjetiti da se sloboda osvaja”, kaže profesor Tomić.
