Kako su kolumne u ozbiljnim medijima ipak stvar zdušna i nimalo naivna, podcrtajmo neke misli koje su članovi Savjeta podarili javnosti, sudu, medijima, ali i svojim (ne)profesionalnim biografijama.

Ne(u)vjereni docent

Doktor Drljević ne dopušta situaciju u kojoj će se raspravljati o njegovim djelima. Sud ga, naime, nije dovoljno uvjerio da Raonić ne može biti biran za generalnog direktora. On se držao teze da Raonić 2023. nije bio u konfliktu interesa zbog članstva u Savjetu AEM – iako su mu na stolu bila dokumenta iz 2021. kada je Raonić već bio član SAEM-a.

Drljević je bio na čelu Savjeta koji je, po Raonićevim predlozima, napravio preko 500 izmjena u sistematizaciji. Nekim odlukama su ukidali radna mjesta i otpuštali profesionalce, drugima su crtali pozicije za svoje poslušnike.

Za sve to vrijeme, Savjet na čijem je čelu bio Drljević nije sproveo imperativnu promjenu u sistematizaciji definisanu Zakonom o nacionalnom javnom emiteru iz avgusta 2020. – da generalni direktor mora imati 10 godina radnog iskustva. Kako je Raonić diplomirao 2018, nije mogao imati 10 godina iskustva. To su konstatovali svi sudovi – Osnovni, Viši i Vrhovni – kao i ASK.

Dakle, ne stoji tvrdnja da su članovi Savjeta “samo radili svoj posao”. Oni su radili posao za Raonića.

Drljević je prenebregnuo činjenicu da su od savjetnika za pravna pitanja dobili jasno tumačenje o Raonićevim neuslovima. Kada je shvatio s kim ima posla – napustio je RTCG. Zato su, otvorena srca, prihvatili analizu advokatice koja za tri godine nije dobila nijedan spor, iako je honorisana desetinama hiljada eura.

Ako sud uzme Drljevićevo tvrđenje za ozbiljno, ubuduće će morati da piše više vrsta rješenja – obična za administraciju i pravosuđe, i ekstremno uvjerljiva za doktore koji nijesu uvjereni da su prepisali sopstveni doktorat iz arhive ministarstva.

Filip na pogrešnom mjestu

Pravnik Lazović je ubjeđivao sudije i tužilaštvo da su podlegli pritisku i da do ovog suđenja nije ni trebalo da dođe. Mladi Lazović takođe je ostao neuvjeren, iako mu je usmeno i pismeno eksplicirano da je Raonić sklon obmanama i konfabulacijama – da ima podršku partija, ambasada i nekih međunarodnih adresa (što jeste djelimično tačno), ali da to ne može biti iznad zakona države Crne Gore i pristojnog, profesionalnog ponašanja.

Kao pravnik, Lazović ne bi smio da olako tretira norme koje je zakon bjelodano objasnio.

Amina u zemlji čudnih optužbi

Neuvjerenost prva dva člana Savjeta nije ništa naspram Amininog čuđenja zašto neki drugi ljudi nijesu na optuženičkoj klupi. Sve je predstavila kao zavjeru drugih medija i nelojalnost profesionalaca iz RTCG-a koji, eto, uznemiravaju javnost skaskama o Raonićevim opačinama i bezakonju.

A ko to još može da posumnja u njeno glasnogovorništvo o Raonićevim uspjesima, sličnim onima koje su zajednički, udarnički i na korist vladavine prava izvodili u GA – gdje je profesorica engleskog sa iskustvom u željezničkom prevozu stigla do projekt menadžera. Pod vođstvom mudrog srednjoškolca Borisa.

Ipak, nužno je obratiti pažnju i na to što je Amini, kako reče, narušeno zdravlje usljed ove opšte nezdrave atmosfere i krivičnog procesa. Ako vam neznanje narušava zdravlje, to svima mora indicirati na autoimuni proces… nešto kao intelektualni artritis, gdje vam neznanje i nedostojnost stvara tjeskobu, a potom stres.

Ali za to nijesu krivi drugi, već Aminin nezakoniti guru i žrec savjetničke sekte.

Naodov dim

Još jedan član Savjeta imao je gotovo poetski nastup pred sudom. Uz standardno pozivanje na čast – koje se ne može upariti s pravničkim neznanjem, a to Naod priznaje – čuli smo i kako razmišlja. Dakle, mora da pripali cigaru i da se osami.

Sad nam je jasno zašto su mu figure u nekom nadrealnom sfumatu i zašto mu umjetnost “ulazi na usta”. Prilično je interesantno kako se umjetničke misli i ideje ovaploćuju u materijalne slike koje se poklanjaju po regionu. Dim u dim.

Objašnjeno je i zašto je Naod bio indisponiran na Administrativnom odboru, gdje je zabranjeno pušenje – kad je umalo zaspao iako su skoro svi članovi znali da će imati “prolaz”, da bi Boris mogao da ima novi, nezakoniti izbor.

Ipak, valja obratiti pažnju na puš-pauzu za razmišljanje koja je prelomila Naoda. On je već, kaže, imao ideju o galeriji. Da li mu se to u oblaku dima, u hodniku, ukazao Boris koji je tu ideju iznio kao posljednji adut za nezakoniti izbor – bez pisanog obrazloženja pravne službe koje je Naod tražio na sjednici?

Izgleda da Naodove tajne i promisli čuvaju buduće popušene cigare.

Folker fiškal i region

Uglavnom, svi članovi Savjeta, osim bivšeg rektora Miranovića, bili su na “mute”, tako da se može očekivati da njihova sljedeća odluka o rang-listi za stanove, vrijedna skoro četiri miliona, bude potvrđena klimoglavom ili mahoglavom. Glasa više neće puštati, niti listiće ubacivati.

Kad su muze ućutale – jer će članovi Savjeta svoje misli, ideje, učinke i služenje javnom interesu ubuduće manifestovati pantomimom – oglasio se jedan advokat čija pojavnost asocira, što reče jedna lucidna koleginica, na folk pjevača.

Ali od folk-imidža jedino je smješnije kada folk razmišljate pred nekoliko medija. Svi su, kaže, “radili svoj posao”, i samo je njihova “slobodna volja” bitna prilikom glasanja. Za fiškala, donošenje odluka o milionima i ljudskim sudbinama sasvim je lična stvar… slobodna volja – kao zubobolja.

To što su članovi Savjeta obavezni da se povinuju zakonu koji propisuje koje uslove i kapacitete mora da ispunjava generalni direktor… fiškalu o honorar.

Nekome ko sa istim žarom i patetikom brani crkvu i priređivače igara na sreću – ovo nekako i paše. Sve mu se pomiješalo… i isplatilo.

Pa sada priča da nam se smije region.

Region se smije jer je na čelu Savjeta doktor koji prepisuje, a na čelu RTCG – višestruko nezakoniti direktor koji se bavi “vladavinom prava”, a mrlja zakon svakog dana u svakom pogledu.

Region se smije – a država bi trebalo da plače.

Ukoliko tužilaštvo i sud nemaju neki suvisli odgovor na ovaj teatar apsurda i sprdnje sa razumom i pravosudnim sistemom.