Video
On za novine „Nova“ govori i o mjerama koje bi zbog toga mogle da budu uvedene, odgovornosti Aleksandra Vučića i Ane Brnabić za oružani sukob, ali i o tome zašto evroparlamentarci traže ukidanje sankcija protiv Prištine.
Na pitanje da li vjeruje da su premijerka Ana Brnabić i predsjednik Aleksandar Vučić znali za pripremu „terorističkoga napad“ u Banjskoj, kaže:
„Pođimo od činjenice da je premijerka Brnabić, doduše samo formalno, a predsjednik Vučić stvarno lider Srbije, te su kao takvi trebalo da budu u toku s važnim događajima u zemlji i neposrednom susedstvu, osobito onima koji se tiču bezbjednosti i spoljnopolitičkih odnosa. Međutim, da bismo utvrdili jesu li znali za teroristički napad i jesu li na bilo način podstakli konflikt, potrebno je sprovesti dubinsku istragu radi otkrivanja svih relevantnih dokaza i informacija“.
S obzirom na to da postoji legitimna zabrinutost oko svakog tipa prelivanja konflikta na susjedne države u regionu Zapadnog Balkana, kako navodi Picula, Evropski parlament prošle nedjelje je velikom većinom usvojio Rezoluciju kojom poziva države članice EU da uvedu ciljane restriktivne mjere protiv destabilizirajućih aktera u Srbiji povezanih s terorističkim napadom na kosovske policijske službenike. Ova je situacija ozbiljan izazov i test za sve aktere u regionu.
„Važno je napomenuti i da je Evropski parlament već nekoliko puta ranije izrazio duboku zabrinutost zbog situacije na Kosovu i potezima srpskih vlasti, naročito zbog odnosa Beograda s Rusijom i Kinom. Ovo predstavlja dodatni faktor koji se uzima u obzir prilikom razmatranja potencijalne upućenosti i uključenosti srpskih lidera u ovu situaciju“, ističe on i dodaje:
„U svakom slučaju, istrage i političke reakcije na ovakve događaje trebalo bi da se odvijaju uz puno poštovanje vladavine prava i transparentnost kako bi utvrdili pravu istinu. Navedene rezolucije i pozivi na restriktivne mjere ukazuju na ozbiljnost situacije, ali konačne zaključke treba donijeti isključivo na temelju dokaza i stručne analize“.
Upitan koje bi konkretno mjere mogle da budu uvedene, odgovara:
„Kako je navedeno u rezoluciji koju je usvojio Parlament, restriktivne mjere bi trebale uključivati, ali ne i biti ograničene samo na zamrzavanje imovine i zabranu putovanja protiv destabilizirajućih aktera na sjeveru Kosova, poput Milana Radoičića, koji je preuzeo odgovornost za organizovanje pomenutog terorističkog napada“.
Picula kaže i da nema informacije iz istrage, osim onih dostupnih javnosti i ne može da potvrdi vjerodostojnost svih izjava koje dolaze iz Prištine u vezi s ovim slučajem.
U Rezoluciji se apeluje na Srbiju da u potpunosti sarađuje u istragama. Na pitanje da li Srbija sarađuje, poslanik Evropskog parlamenta kaže:
„Apelovalo se na Srbiju i da uvede sankcije Rusiji, pa to nije učinila, a u pitanju su bili daleko jači pritisci iz EU-a. To što nije članica EU-a, nikako ne bi smjelo značiti da bi Srbija kao zemlja kandidatkinja kojoj je stalo do bezbjednosti na evropskom kontinentu i na svojim granicama smjela uzeti za pravo svjesno ugrožavanje mira u regiji i teško stečenog i krhkog primirja nakon raznih konflikata. Što se tiče saradnje Srbije, teško je s apsolutnom sigurnošću potvrditi njen angažman u rasvjetljavanju konflikata, a kada Srbija i sarađuje, često to čini s ‘figom u džepu’”.
Takođe, kako dodaje, kada je ovaj incident došao na dnevni red Evropskog parlamenta, više od 90 odsto poslanika koji su uzeli riječ po toj tački vrlo su jasno osudili Beograd, ako ne zbog direktne organizacije, onda zbog vrlo vjerovatne logističke podrške onima koji su izazvali pogibiju kosovskog policajca i okrenuli stranicu u odnosu Beograda i Prištine, te Brisela prema događajima od 24. septembra. Poslanici su, kaže Picula, osudili događaj te traže istragu što se zapravo dogodilo. Žele promjenu politike EU prema dijalogu koji očito ne funkcioniše, te inovativniji pristup trenutnih voditelja procesa kako bi mu se vratila vjerodostojnost.
Na konstataciju da je teško povjerovati da će Srbija izručiti Milana Radoičića Prištini, ne samo zbog njegove bliskosti sa vrhom vlasti, već i zbog toga što Srbija ne priznaje Kosovo kao nezavisnu državu i pitanje koje bi mogle da budu posljedice po Srbiju ukoliko Radoičić ne bude izručen, Picula kaže:
Preporučeno
„Odbijanje izručenja može samo dodatno zakomplikovati ionako teške odnose Srbije i Kosova. Osim toga, potencijalne reakcije međunarodne zajednice mogu rezultirati još strožim političkim i diplomatskim djelovanjem prema Srbiji“.
