Razgovarala: Tamara Nikčević

„Pad nadstrešnice u Novom Sadu postao je tragični simbol sistemske korupcije, nepotizma i neadekvatnih kontrolnih mehanizama koji bi morali štititi građane“, rekao je ovaj poslanik EP u četiri mandata i doskorašnji izvjestilac za Crnu Goru.

Takođe, Picula je u svom izvještaju ukazao na ozbiljne nedostatke izbornog zakonodavstva u Srbiji, na loše stanje slobode medija, na srpsko pravosuđe „koje selektivno dijeli pravdu“, te na činjenicu da su kritičari režima predsjednika Aleksandra Vučića konstantno izloženi javnim napadima. I sam Picula, koji je na mjesto izvjestioca EP za Srbiju izabran u novembru 2024. godine, nerijetko je meta grube kritike i verbalnih napada režima predsjednika Vučića i njemu bliskih medija.

– Tokom posljednjih nekoliko mjeseci, prilike u Srbiji definitivno potvrđuju moj raniji zaključak o neproglašenom izvanrednom stanju, a svakako stoji tvrdnja da se, i nakon usvajanja mog izvještaja, situacija i dalje komplicira. Atmosfera u Srbiji je toksična; bilježe se novi incidenti, dok preko provladinih medija i tabloida traju konstantni napadi na domaće i strane kritičare režima. Očuvanje statusa quo, što je egzistencijalni interes režima u Beogradu, u ovim okolnostima postaje sve teža misija predsjednika Srbije i njegovih interesnih skupina. Nije jednostavno predvidjeti daljnji razvoj, jer ne postoji konsenzus o tome kako, između svih faktora na sceni koji svoje trenutne pozicije temelje na legalnosti, ali i na legitimnosti, izaći iz ove sada već kronične društvene blokade – kaže u intervjuu za Pobjedu Tonino Picula.

POBJEDA: Odlaskom u Rusiju, predsjednik Srbije prešao je „crvenu liniju“ i odnos Brisela prema njemu više neće biti isti, tvrde pojedini srpski analitičari. Je li taj „izlet u Rusiju“ zaista bio prekretnica u odnosima Brisela i režima u Srbiji?

PICULA: Pokazaće vrijeme. Vučićev izlet u Rusiju definitivno je povećao broj skeptika prema njemu u Europskoj uniji, dok je kod onih koji već dugo nemaju iluzija o pravoj prirodi njegovog režima samo učvrstio uvjerenje da Vučićevoj Srbiji nije mjesto u EU. Poznato je da Brisel nije prvak svijeta u brzini donošenja odluka, što je karakteristika djelovanja EU; zbog te sporosti je često kritiziran. Nadam se da će najnovije Vučićevo dodvoravanje Vladimiru Putinu biti razdjelnica u odnosu Europske komisije, dijela Europskog vijeća i EEAS-a prema Srbiji.

POBJEDA: Evropski parlament je…

PICULA: Europski parlament nema razloga za promjenu stavova, jer u kontinuitetu izražava kritiku Vučićevog Beograda. Pogotovo je važno kako će se u ovoj situaciji postaviti Europska pučka stranka, čiji je SNS pridruženi član.

Mislim da je pitanje da li je službeni Beograd uopće posvećen ulasku u Europsku uniju sada samo retoričko.

POBJEDA: Ne vjerujete da je zvanična Srbija zainteresovana za pridruživanje EU?

PICULA: Vučićev odlazak u Moskvu, unatoč jasnim upozorenjima iz EU, jasna je poruka s njegove strane gdje se on vidi u današnjem svijetu. Vučić se očito odlučio za geopolitičke suparnike, pa i otvorene neprijatelje EU, dok u bloku jedino iskreno kolaborira sa Viktorom Orbanom, Robertom Ficom i sličnima.

Podsjećam da se i u mom izvještaju o Srbiji ističe da, unatoč deklariranoj privrženosti srbijanskih vlasti putu ka EU, stvarnost pokazuje da nema dovoljno političke volje koja to potvrđuje. Takođe, jasno se naglašava da Srbija mora ozbiljno i kategorički pokazati da je strateški orijentirana prema EU, i to snažnom političkom voljom i dosljednošću u provedbi reformi vezanih uz EU. Njena je obveza da objektivno i nedvosmisleno komunicira sa svojim građanima o EU, o europskom putu Srbije i potrebnim reformama. A toga nema. Uzevši u obzir sve okolnosti, nisam, dakle, uvjeren da je službeni Beograd iskreno predan putu prema EU; pogotovo ne usvajanju vrijednosti i normi na kojima je EU nastala.

POBJEDA: Ali predsjednik Srbije ponavlja da je njegovoj zemlji mjesto u EU.

PICULA: Budući da je EU najveći trgovački partner, investitor i donator Srbije, Vučić Europsku uniju očito doživljava kao srpski bankomat. Bez novca iz EU, srpska ekonomija bi kolabirala.

POBJEDA: Zašto je predsjednik Srbije ignorisao upozorenja EU i ipak otišao u Moskvu, što mislite? 

PICULA: Zato što računa na benevolentnost dijela EU, a što traje još od vremena vladavine njegove glavne sponzorice Angele Merkel. Tu je i njegovo uvjerenje da ga od ozbiljnijih sankcija Brisela štite i lukrativni ugovori koje je sklapao s liderima nekih od najutjecajnijih država članica.

Svakako i da dobar dio građana Srbije pozitivno doživljava Rusiju, te im Vučić ovim potezom daje do znanja da ih nije iznevjerio. Vučić računa i na sve one koji ga podržavaju u vođenju tzv. neovisne vanjske politike, a dio njegovog novijeg modusa operandi je i borba s domaćom verzijom tzv. obojene revolucije, pojmu koju je preuzeo iz ruskog diskursa.

POBJEDA: Od dolaska na vlast, beogradski kontrolisani mediji predano su radili na rusifikaciji srpskog društva, demonizujući sve zapadne ideje i vrijednosti. Je li samo to uticalo na pad podrške građana Srbije evropskim integracijama, koji je danas na istorijskom minimumu? 

PICULA: Očiti pad podrške građana Srbije članstvu u EU definitivno je produkt djelovanja medija i propagandnih mašina pod kontrolom vlasti, kao i konkretnih poteza same vlasti i njenog ambivalentnog držanja prema Uniji. Međutim, vjerujem i da je značajan udio građana Srbije razočaran dugogodišnjom prešutnom, ali i jasnom podrškom Vučićevoj vlasti, te mlakim reakcijama dijela funkcionera i lidera EU na početku studentskog protesta u toj zemlji. Povjerenje građana Srbije u Brisel narušeno je i potreban je drugačiji odnos prema režimu u Beogradu da bi se ono vratilo.

POBJEDA: Ali zašto je dio briselske administracije, baš kao i administracija predsjednika Džozefa Bajdena, tako dugo gledao kroz prste predsjedniku Srbije? Sjetite se komesara Olivera Varheljija, predstavnika EU u pregovorima Srbije i Kosova Miroslava Lajčaka ili američkog izaslanika Gabrijela Eskobara.

PICULA: Siguran sam da je ta prijašnja šutnja i toleriranje Vučićeve u osnovi antieuropske politike narušilo povjerenje proeuropski orijentiranih građana Srbije u EU, baš kao i sama percepcija Unije. Upravo se zato više ne smiju ponavljati iste greške – kako od strane institucija EU, tako i od strane utjecajnih država članica, a sve zbog nekih partikularnih poslovnih interesa. EU ne može imati kritičan odnos prema Putinovoj diktaturi, a benevolentan prema njegovim sljedbenicima u državama kandidatima za članstvo.

POBJEDA: Možemo li onda reći da je politika „stabilokratije“ u odnosu na države Zapadnog Balkana konačno – mrtva?

PICULA: Mislim da je politika koju spominjete definitivno pod sve većim pritiskom, ali da, nažalost, još nije posve napuštena. Članstvo u EU mora zadržati opću transformativnu moć u zemljama kandidatima, a pod tim mislim na jačanje demokratskih institucija koje moraju garantirati vladavinu prava, autentičnu slobodu medija i političkog djelovanja, neovisnost pravosuđa i zaštitu ljudskih prava. Ako ona nastavi slabiti u korist transakcijskog pristupa „ja tebi ti meni“, to će imati za posljedicu nastavak slabljenja vjerodostojnost politike proširenja, kao i same EU.

POBJEDA: Jesu li pobunjeni studenti u Srbiji u tom smislu „otvorili oči“ EU?

PICULA: Studenti su svakako u Briselu učinili vidljivijom moguću političku alternativu postojećoj autokratskoj vlasti u Beogradu. Studentski pokret ključni je dio nove političke dinamike u Srbiji, a tek treba vidjeti kako i u kojoj mjeri će biti i dio rješenja ove duge političke krize u zemlji. Studenti očito traže društvenu emancipaciju od svega što smatraju štetnim po zemlju i sve jasnije šalju poruke da žele preuzeti odgovornost za vlastitu budućnost. Njihovi zahtjevi se u visokoj mjeri preklapaju sa temeljnim kriterijima za napredovanje Srbije na europskom putu.

POBJEDA: Razgovarali ste sa srpskim studentima, kakvi su Vam utisci? Kako Vam zvuče njihova objašnjenja o pojedinim simbolima – ruske zastave, na primjer, koji se mogu vidjeti na protestima? 

PICULA: Rekao sam im da je njihov maraton između Srbije i Brisela, kroz države članice, usporediv s pristupnim procesom njihove zemlje u EU: oboje traže izdržljivost, posvećenost i vrijeme. Studenti su uglavnom ponovili svoje otprije poznate zahtjeve za potpunom istragom o pogibiji 16 ljudi u padu nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu i raskrinkavanju korupcije u Srbiji. Dobili su podršku okupljenih europskih zastupnika, koji su se zanimali za stanje u Srbiji. Na pitanja o njihovoj percepciji EU, odnosu prema opoziciji, mogućim izvanrednim izborima i drugim temama, studenti nisu baš direktno odgovarali.

POBJEDA: Zašto?

PICULA: Kazali su da nemaju mandat, jer njihovi plenumi zajednički donose odluke o svemu. Riječ je svakako o heterogenoj skupini raznih bekgraundova i političkih svjetonazora. Toga se mora biti svjestan. Na kraju, studentski pokret produkt je političkih i društvenih prilika, te svih mogućih kriza nakon 5. oktobra 2000.

POBJEDA: Nijesu Vam, dakle, objasnili zašto, kao na antivladinim demonstracijama u Gruziji, na studentskim protestima nema zastava EU?

PICULA: Trebalo bi primijetiti da je, za razliku od vlasti u Srbiji, vlast u Gruziji sama – i praktički i formalno – izašla iz eurointegracijskog procesa. Pored toga, na protestima u Srbiji ipak je moguće vidjeti zastavu jedne države članice – Rumunjske. To je zbog Laure Kovesi, šefice Europskog ureda javnog tužitelja i njenog ugleda stečenog u dosljednjoj borbi protiv korupcije. Na tim temeljima, kao i ukupno drugačijem odnosu prema aberacijama Vučićeve vlasti, trebalo bi graditi obnovu povjerenja srpske proeuropske javnosti prema EU.

POBJEDA: Srbija preko svoje državne crkve vrši jak uticaj na političke prilike u Crnoj Gori, posebno na najveći dio vladajuće koalicije. Ima li smisla očekivati da, nakon Vašeg izvještaja i najavljene promjene politike briselske administracije prema predsjedniku Vučiću, proruski uticaj u Crnoj Gori oslabi?

PICULA: U prijašnjem mandatu, dok sam bio izvjestitelj za Crnu Goru, redovito sam upozoravao na politički utjecaj SPC-a, koji izlazi iz okvira djelovanja vjerske zajednice. Dapače, u međuvremenu su dodatno artikulirane neke jake političke poruke čelnih ljudi SPC. A poslane su iz – Moskve! Dakle, taj utjecaj traje, a nisam siguran da će u postojećim okolnostima i oslabiti. On je sastavni dio identiteta dijela vladajuće većine u Crnoj Gori, koje su veoma zainteresirane da taj utjecaj vremenom samo jača.

POBJEDA: Nakon izglasavanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu, Hrvatska je blokirala zatvaranje jednog pregovaračkog poglavlja sa Crnom Gorom. Nezvanično, barem još dvije članice EU imaju ozbiljne rezerve u odnosu na nastavak evropskih integracija Crne Gore. Koliko je realno da Crna Gora 2028. postane punopravna članica EU? 

PICULA: Rezolucija koju spominjete bila je pravi autogol Crne Gore u pristupnom procesu i nepotrebno je limitirao uvjerljiviji napredak. Pri tome, odgovornost ne treba delegirati samo na otvoreno prosrpski i proruski dio vladajuće garniture: bez zastupnika Pokreta Europa sad izglasavanje rezolucije ne bi bilo moguće. To samo govori da datum ulaska Crne Gore u EU ovisi, prije svega, o odgovornosti trenutne vlasti u Podgorici da otvorena pitanja na tom putu ne umnožava, nego ih otklanja. Pregovori o članstvu nisu utrka s nekim drugim, nego kontinuirani proces promjena nabolje. Podgorica će uspjeti ako europske ambicije uskladi s političkim kapacitetima za rješavanje problema.

Hrvatska je, pri tome, jedina članica EU s kojom Crna Gora graniči i država strateški zainteresirana za njezin ulazak u Uniju.

POBJEDA: Za jun je najavljena međuvladina konferencija u Briselu. Uprkos ambicioznim najavama Vlade, spekuliše se da bi Crna Gora tada mogla zatvoriti samo jedno pregovaračko poglavlje. Imate li utisak da je Crna Gora Albaniji prepustila poziciju lidera u evropskim integracijama u regionu?

PICULA: Posljednjih mjeseci zaista se sve više govori o uspjehu Albanije, vjerujem i zbog ohrabrivanja Tirane da nastavi s reformama. Njihov napredak u posljednje vrijeme je očit. Mislim da je to rezultat usklađivanja Tirane s EU politikama, ali i posljedica svestrane suradnje Edi Rame i Đorđe Meloni, pred kojom je albanski premijer nedavno i doslovno klečao. Crna Gora, doduše, i dalje prednjači, ali to neće puno značiti ukoliko se ambicije ne potvrde konkretnim djelima. Nadolazeća međuvladina konferencija dobra je prilika da se ocijeni trenutna situacija, pa očekujem jasne poruke s obje strane.

POBJEDA: Predsjednik Jakov Milatović kaže da je posjeta predsjednika Volodimira Zelenskog Podgorici otkazana zbog toga što premijer Milojko Spajić, usljed „ranije preuzetih obaveza“, nije imao vremena da se sa njim sastane. Može li ovakav stav premijera Spajića biti indikator faktičke promjene spoljnopolitičkih prioriteta Vlade?

PICULA: Nisam upoznat sa svim detaljima i okolnostima odgode posjeta, ali svakako žalim da do tog susreta nije došlo. Zašto je premijer Spajić to odbio, je li bio pod pritiskom partnera u vladajućoj većini ili je jednostavno procijenio drugačije, ostaje da se prosudi. Ono što sam naučio u politici jeste da se i nečinjenjem često šalje poruka, kakva god ona bila. A mislim da ova poruka nije dobra.

Razumijem srpsku opoziciju, nije im lako

POBJEDA: Pored studenata, nedavno ste se sreli i sa pojedinim srpskim opozicionarima, koji su, za razliku od režima, bili zadovoljni onim što su od Vas čuli. Kakvi su Vaši utisci nakon susreta sa opozicijom?

PICULA: Kao izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju, redovito se susrećem s relevantnim političkim akterima u Srbiji, i to, naravno, samo s onima koji izraze želju za susretom. Institucionalna opozicija u Srbiji nalazi se u specifičnoj poziciji: godinama sustavno demonizirana i marginalizirana, u vremenima masovnih građanskih protesta još traži najbolji način da doprinese potrebnim promjenama. Najviše me je zanimalo njihovo viđenje izlaza iz ove situacije. Mislim da postoji konsenzus da bi optimalno rješenje bio izlazak građana na izbore, ali pod pravilima koja će onemogućiti dosadašnju izbornu praksu, što su je veoma kritično opisali ODIHR i EP.

POBJEDA: Da li Vas dotiču kritike režima i njihovih medija?

PICULA: Dugo sam u politici, još od početka devedesetih. Prošao sam ratno razdoblje u Hrvatskoj i njenu demokratsku tranziciju. Do ulaska moje zemlje u EU, bio sam ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, gradonačelnik i zastupnik u lokalnim, nacionalnim i međunarodnim predstavničkim tijelima. Prošao sam svašta i nagledao se svega, tako da me ovaj miks velikosrpske državne propagande, s pokušajima diskreditacije na osobnoj razini, uopće ne dira. Dapače, te kampanje samo dokazuju koliko svoj posao radim objektivno i dosljedno. Neriješeni problemi srpske tranzicije i pristupanja EU puno su stariji od mog imenovanja na današnju dužnost.

Nema „plana B“ za države regiona, članstvo u EU najbolja je opcija

POBJEDA: Pritisnuta i unutrašnjim problemima, ima li EU danas snage da se nosi sa ozbiljnim izazovima sa kojima je suočena: komplikovani odnosi sa SAD, rat u Ukrajini i situacija na Zapadnom Balkanu? 

PICULA: Ne treba zaboraviti ni Bliski istok i aktuelni sukob u Gazi.

Ništa novo neću reći ako kažem da, još od kraja Hladnog rata, živimo u geopolitički najizazovnijim vremenima. No, upravo zbog toga, EU je na još jednoj povijesnoj prekretnici. Budući da nije zajednička država, nego zajednica država, EU mora naći način da zajednički istupa vidljivije, aktivnije i efikasnije. Usljed svega što predstavlja ili što bi trebala predstavljati, EU ne može i ne smije stajati po strani. Ovo je svijet u kojem je sve više sukoba i sve manje suradnje, gdje pucaju stara partnerstva, a multilateralizam slabi pred multipolarnim odmjeravanjima. Vjerujem da EU ipak ima kapacitete da položi i ovaj stres test.

POBJEDA: Ukoliko se punopravno članstvo država regiona pokaže kao teško ostvarivo, ima li EU alternativno rješenje za Zapadni Balkan? U tom smislu, što mislite o ideji Francuske ili o poziciji nove vladajuće koalicije u Njemačkoj?

PICULA: Mislim da je za zemlje Zapadnog Balkana članstvo u EU i dalje najoptimalnije rješenje – kako za otklanjanje internih problema, tako i za dobrosusjedske odnose. Ne vjerujem da bi neki „plan B“ bio bolja kompenzacija za članstvo. Sve osim punopravnog članstva samo bi jačalo frustracije, zadržavalo distancu od europske matice i tako otvaralo prostor za infiltraciju geopolitičkih suparnika EU. Na kraju, članstvo je win-win situacija za građane i ekonomije svih zemalja. Tijekom posljednjih nekoliko godina, izneseno je puno alternativnih ideja – o postupnom pridruživanju, o reviziji metodologije pregovora, ali stav većine država članica je jasan: merit-based pristup. Vjerujem da će i Francuska i Njemačka nastaviti zagovarati takav pristup.