Video
Konačno doživjesmo da se Mitropolija crnogorsko-primorska, Eparhija budimljansko-nikšićka i Eparhija zahumsko-hercegovačka prijave kod nadležnih organa Crne Gore i upišu u Jedinstvenu evidenciju vjerskih zajednica koje vodi Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava. Na taj način i prvi put navedene eparhije su stekle svojstvo pravnog lica sa pravnim subjektivitetom da nesmetano djeluju u pravnom prometu Crne Gore. A kako djeluje i što sve ima, koliko je u Crnoj Gori moćna SPC dovoljno govori par podataka:
U zahtjevu za upis od 9. juna 2021. godine, Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve navodi da ima oko 530 hramova, 57 manastira, 23 crkvena hora, 25 dobrovoljačkih društava, 14 bratstava pravoslavne omladine, 49 škola za vjeronauku pri hramovima, uključujući i Bogosloviju (srednju školu) na Cetinju koja nema ni atest, ni akreditaciju, ni licencu za rad niti je ikad inkorporirana u obrazovni sistem države Crne Gore.
Ovo su frapantni detalji kojima ćemo se naknadno baviti, sada želim da građanima pojasnim zašto je upis eparhija u Jedinstvenu evidenciju vjerskih zajednica nezakonit.
NEZAKONITO UPISIVANJE
Po Zakonu o vjerskim slobodama i pravnom položaju vjerskih zajednica i Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja Jedinstvene evidencije vjerskih zajednica, tekstopisci pogrešno označavaju naziv i zakona i pravilnika, jer osim vjerskih zajednica, postoje i crkve (a crkve nijesu vjerske zajednice). U Jedinstvenoj evidenciji, a shodno pomenutom Pravilniku uvedene su knjige Evidentiranih vjerskih zajednica i knjige Registrovanih vjerskih zajednica. U čemu je razlika između Evidentirane i Registrovane vjerske organizacije? („Vjerska organizacija” je moj termin koji kao opšti pojam u sebi sadrži i vjersku zajednicu i crkvu). Evidentirane vjerske zajednice su postojeće vjerske organizacije koje su bile registrovane po ranijim propisima (po Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977. godine). O Zahtjevu za upis u evidenciju izdaje se Uvjerenje. Registrovane vjerske zajednice su novoosnovane vjerske zajednice, odnosno organizacije. O Zahtjevu za registraciju odlučuje se Rješenjem.
Dakle, prvi put imamo zahtjev Eparhija SPC da se upišu kod nadležnog organa Crne Gore. Mitropolija crnogorsko-primorska i Eparhija budimljansko-nikšićka podnijele su zahtjeve Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava 9. juna, a 10. juna samo dan nakon podnijetog zahtjeva izdato im je uvjerenje o upisu u Jedinstvenu evidenciju vjerskih zajednica.
Svi mediji su objavili da je taj „veličanstven čin” obavio premijer Vlade Crne Gore (primjera radi moj zahtjev za pristup informacijama kod nadležnog Ministarstva ljudskih i manjinskih prava trajao je mjesec dana).
Brzopletost u odlučivanju samo dan nakon podnijetog zahtjeva dokazuje da se obaveze prema SPC kao vodećoj političkoj sili u Crnoj Gori izvršavaju od strane državnih organa bez pogovora.
A nezakonitosti su mnogobrojne. Prvo, sami nazivi eparhija su problematični. Sada su pravi i puni nazivi ovih eparhija Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve, Eparhija budimljansko nikšićka Srpske pravoslavne crkve, Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska Srpske pravoslavne crkve. Pod ovim nazivima, kako je navedeno u izdatim uvjerenjima, ove eparhije nijesu do sada nikada postupale u pravnom prometu Crne Gore.
NIKO NE TRAŽI DOKAZE
Poznato je da su do 10. juna 2021. godine, kao dana kad su upisani u evidenciju, navedene eparhije bez pravnog subjektiviteta u Crnoj Gori sticale svojinu i postale vlasnici imovine vrijedne na stotine miliona eura. Obavljane su transakcije, finansijski iskazane i sa stanovišta zakona problematične, takođe u stotinama miliona eura, ali ne pod ovim nazivom.
Drugo, u datim uvjerenjima od strane Ministarstva se navodi da je Mitropolija-crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve osnovana 1220. godine, a Eparhija budimljansko-nikšićka takođe 1220. godine!
Bez i jednog jedinog materijalnog dokaza Mitropoliji-crnogorsko-primorskoj i Eparhiji budimljansko-nikšićkoj priznaje se postojanje od 1220. godine. Državni organ bez provjere, bez materijalnih dokaza, samo na osnovu tvrdnji podnosioca zahtjeva, bespogovorno izdaje uvjerenja.
Kolika je zaslijepljenost nadležnih organ zdravorazumski je gotovo nemoguće objasniti. Vjerujem da ako se ukaže potreba i želi ostvariti neki cilj, neće biti sporno da se izda uvjerenje da je pop Maca bio trener fudbalskog kluba Real Madrid. No, i takvo uvjerenje o popu Maci po svojoj sadržini imalo bi istu pravnu snagu kao i ova dva izdata od strane Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava.
Koliko je meni poznato, Eparhija budimljansko-nikšićka osnovana je odlukom Arhijerejskog sabora u Beogradu iz 2001. godine, pa se pitam da li se bilo ko iz nadležnog ministarstva sjetio da provjeri koji su to navodni dokazi od 1220. do 2001. godine o osnivanju. U zahtjevu za Mitropoliju crnogorsko-primorsku i Eparhiju budimljansko-nikšićku se kaže da su „vjekovne eparhije na teritoriji Crne Gore” i da su sačuvale svoj „neprekidni kontinuitet i pravni subjektivitet”. Međutim, međunarodna praksa i međunarodni standardi ukazuju da se pravni subjektivitet i kontinuitet dokazuju. Ali, kada je u pitanju SPC u Crnoj Gori, sva pravila dokazivanja prestaju da važe.
SILOVANJE PRAVA
Prilikom izdavanja uvjerenja Ministarstvo pravde se pozvalo na član 24 Zakona o slobodi vjeroispovijesti. U pitanju je član umetnut Izmjenama i dopunama Zakona i to direktnom intervencijom SPC na sam tekst. Član 24 je jedini spas za SPC, pa ga citiram:
,,U knjigu Evidentiranih vjerskih zajednica upisuju se postojeće vjerske zajednice koje su pravni subjektivitet stekle po ranijim propisima, odnosno čiji je pravni subjektivitet prepoznati priznat od strane državnih organa u pravnom sistemu u kojem su djelovale kao pravna lica”.
U odnosu na član 24 podnio sam Ustavnom sudu Crne Gore inicijativu za ocjenu njegove ustavnosti, pa ću se uzdržati od komentara. Jedino da pojasnim, duh i smisao ove odredbe u odnosu na stav 1 člana 24 ukazuje da se niti jedna od eparhija SPC u Crnoj Gori ne može upisati u knjigu Evidencije vjerskih zajednica, jer ne ispunjavaju uslove za upis.
Te eparhije, naime, nijesu upisane u registre nadležnih organa Crne Gore po odredbama Zakona o pravom položaju vjerskih zajednica iz 1977. godine. To nije sporno i to su utvrdili svi međunarodni i domaći relevantni subjekti. Ostala je za četiri eparhije jedina nada da su u pravnom prometu Crne Gore i sa pravnim subjektivitetom da ih prepozna i prizna nadležni organ. Ova apsurdna, nakaradna, nepoznata, protivpravna norma je jedini način da eparhije SPC steknu svojstvo pravnog lica. Ovo silovanje prava, ignorisanje pravnih instituta, uvođenja u pravni sistem diskriminatorskih i pristrasnih normi, uvodi na mala vrata SPC u pravni sistem Crne Gore.
Za očekivati je da će se odmah javiti manipulatori, populisti i ukazati da je nadležni državni organ (npr. MONSTAT) prepoznao i priznao djelovanje četiri eparhije u Crnoj Gori. Da odmah ukažem daje MONSTAT nadležnim eparhijama SPC izdao Rješenje o razvrstavanju na osnovu falsifikovane dokumentacije i dokumentacije koja nije podobna da bi se po njoj postupilo. O tome sam već detaljno upoznao javnost Crne Gore. Istu težinu ima i uvjerenje Ministarstva unutrašnjih poslova od 23.0.2016. koje je izdato Pravoslavnoj crkvi Crne Gore, a na zahtjev pravoslavne Mitropolije crnogorsko-primorske. Koji su ovo sad pravni subjekti i od kad postoje, poznato je samo izdavaocu uvjerenja.
SVI U SLUŽBI BEOGRADA
Dakle, da se trenutno zadržimo samo na jednoj eparhiji. Ja ću je tačno nazvati Mitropolija cmogorsko-primorska jer je to pravi naziv po Ustavu Srpske pravoslavne crkve iz 1947. godine. Pod ovim nazivom, mitropolija je stekla ogromnu imovinu, mada su poznati i ugovori gdje je pod drugim nazivom sticala imovinu vrijednu nekoliko miliona. Dalje, 2006. godine. Mitropolija crnogorsko-primorska pregovara sa Vladom Crne Gore o potpisivanju temeljnog ugovora sa predlogom i nazivom „Pravoslavna crkva Crne Gore”. Dalje, Mitropolija crnogorsko-primorska se 2012. godine obraća Ministarstvu unutrašnjih poslova sa Prijavom o postojanju i djelovanju Pravoslavne crkve Crne Gore. Dalje, Ministarstvo unutrašnjih poslova 23.11.2016. godine, razmatrajući privremeni boravak lica u Crnoj Gori radi obavljanja vjerske službe, izdaje uvjerenje da Pravoslavna crkva Crne Gore, odnosno četiri eparhije imaju svojstvo pravnog lica.
Da zaključim, na osnovu ovog uvjerenja, jer ga izdaje pravni organ pravno lice je i Pravoslavna crkva Crne Gore koja nikad, ni prije ni poslije ovog nije egzistirala u pravnom prometu Crne Gore.
Od svega navedenog, značajno bi bilo provjeriti kako su kod nadležnih organa kao imaoci hramova i manastira evidentirani kao Mitropolija cmogorsko-primorska ili kao Mitropolija cmogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve.
Pravno, u pitanju su dva subjekta, pa u praksi može nastati situacija da subjekt koji je upisan u knjigu Evidencije vjerskih zajednica nije upisan kao nosilac, odnosno vlasnik objekta.
Interesantan je i upis Eparhije zahumsko-hercegovačke, koja pod tim imenom egzistira po Ustavu SPC, a sada se upisuje u knjigu Evidencije vjerskih zajednica pod drugim nazivom i to „Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska Srpske pravoslavne crkve” bez priloženog jednog jedinog dokumenta za svoje navode. Iz podnijetog zahtjeva ne znamo ni gdje je sjedište ove eparhije.
Da zaključim, nadležna ministarstva i drugi državni organi kad su u pitanju interesi Srpske pravoslavne crkve su obični organizacioni djelo vi ekspoziture Beogradske patrijaršije za realizaciju svih zadataka koji su od državnog interesa za prevaspitavanje, disciplinovanje i „vraćanje na pravi put” Crne Gore. Oni su državni organi samo u situacijama kada treba da se izvrši obračun sa neistomišljenicima.
Budući da će moj naredni tekst biti o suštini, pozadini i stvarnom biću klerofašizma u Crnoj Gori, predlažem mojim „obožavaocima”, najamnicima portala i „trubačima” da sačekaju i taj drugi tekst pa da započnu sa ,,odbranom svetinja” od mene.
Ustalom, Srpska crkva je pobjednik prošlogodišnjih izbora, a pobjednik nosi sve.
Ono što važi za druge, ne važi za SPC
U Crnoj Gori postoje na hiljade preduzetnika, komanditnih društava, ortačkih društava, d.o.o. i akcionarskih društava, na hiljade NVO i svi oni se upisuju u registre podnošenjem zahtjeva i dostavljanjem zakonom propisane dokumentacije i stiču svojstvo pravnog lica nakon odlučivanja pravnog organa u formi rješenja. Dakle, on o što važi za hiljade i hiljade oblika organizovanja u Crnoj Gori ne važi za eparhije SPC. Za njih ekskluzivno važi praviloda ih nadležni organ prepozna i prizna. To niti jedan nadležni organ u Cm oj Gori ne može i ne smije da uradi niti ima ovlašćenja da to realizuje. To je mogao samo Haris Džinović, ali u pjesmi „Poznaćeš me i po mraku…” (uz izvinjenje Harisu).
Ovo ukazuje da se svjesno urušavaju institucije, vulgarizuje pravni sistem, izmišlja se topla voda u pravnom poretku, jer je sve to dozvoljeno kad se treba pozitivno odrediti na zakone SPC.
Ćerka starija od majke, i to je kod nas moguće
Podsjetiću da je država Srbija, uz međunarodnu stručnu pomoć, 2006. godine donijela Zakon o vjerskim slobodama gdje se u članu 11 Srpskoj pravoslavnoj crkvi priznaje pravni subjektivitet od 1836. godine. Kako je onda moguće da majka crkva ima pravni subjektivitet od 1836, a organizacioni djelovi (Mitropolija crnogorsko-primorska i Eparhija budimljansko-nikšićka) da su stariji od majke crkve jer imaju subjektivitet prije priznatog subjektiviteta SPC. No, na primjeru Crne Gore gdje SPC eksperimentiše sve je moguće i ostvarljivo.
Preporučeno
(Autor je jedan od osnivača i član Savjeta GI 21. maj)
