Video
U poređenju sa godinom ranije, odnosno 2018., to je za 34 odsto više podnjetih žalbi.
Naime, u 2018. godini u Strazbur je poslato 318 predstavki, 2017. za 180 manje, a u 2016. je 165 žalbi upućeno.
Kancelarija zastupnika ocjenjuje da povećanje broja podnijetih predstavki znači da se građani sve više upoznaju sa praksom Evropskog suda, i iskazuju interesovanje da nezadovoljstvo presudama naših sudova riješe pred međunarodnim sudom.
“Povećan broj podnijetih predstavki 2019. godini u odnosu na Crnu Goru ukazuju na više faktora koji su tome doprinijeli. Prije svega, naši građani se sve više upoznaju sa praksom Evropskog suda i Konvencijskim mehanizmima zaštite i iskazuju interesovanja da nezadovoljstvo odlukama ili presudama nacionalnih sudova riješe pred međunarodnom sudskom instancom. Upravo iz tih razloga tokom izvještajne godine podnijeto je na stotine pisanih predstavki od korisnica socijalnih davanja, kojima je to pravo uskraćeno odnosno smanjeno i čiji broj je doprinio povećanju ukupnog broja podnijetih predstavki”, stoji u Izvještaju.
Kako se dodaje, kada je u pitanju ova kategorija podnijetih predstavki i pritužbi koje su iznijete pred Evropskim sudom, iste su već polovinom godine od tog Suda ispitane i odbačene kao neprihvatljive po svim pitanjima i to u prethodnoj fazi ispitivanja predstavki.
“Međutim, sa druge strane, važno je ukazati da je ukupan broj podnijetih predstavki Evropskom sudu u 2019. godini iznosio 44.482, što predstavlja blago povećanje u odnosu na 2018.godinu, kada je Evropskom sudu podnijeto 43.075 predstavki. Evropski sud je u odnosu na Crnu Goru tokom 2019. godine razmatrao ukupno 539 predstavki podnijetih protiv Crne Gore, od kojih je 112 predstavki iz prethodnih godina. Nakon početnog ispitivanja predstavki po osnovu njihove prihvatljivosti i velikog broja njihovog odbacivanja (približno 430) od sudske formacije sudije pojedinac, ukazuje nam da je i dalje nastavljen trend da se veliki broj podnijetih predstavki već u prvoj fazi postupka odbacuje kao neprihvatljiv i ne uzima u dalje razmatranje od Evropskog suda”, stoji u izvještaju.
Kako se dodaje, na kraju 2019. godine pred Evropskim sudom je u odnosu na Crnu Goru ukupno ostalo u radu 98 predmeta.
U 2019. godini, 38 predstavki se nalazilo u fazi glavne rasprave pred Evropskim sudom, u kojoj fazi sudskog postupka se raspravljaju pravna pitanja kako prihvatljivosti predstavki tako i pitanja njihove osnovanosti.
“Od navedenog broja predmeta koji su bili u radu u izvještajnoj godini, podnosioci predstavki su se u 27 predmeta žalili na povredu člana 6 Konvencije o ljudskim pravima (pravo na pristup sudu, pravo na suđenje u razumnom roku i druge oblike prava na pravično suđenje), od kojih se čak 23 predmeta odnose na dužinu trajanja sudskih postupaka pred domaćim državnim organima”, precizirano je u Izvještaju.
Kako je pojašnjeno, u ove predmete ubrajaju se i predmeti u kome su se podnosioci predstavke žalili i na prekomjerno trajanje postupka pred Ustavnim sudom Crne Gore, dok su se u jednom predmetu podnosioci predstavke žalili na dužinu trajanja postupaka u kojima se neizvršavaju pravosnažne sudske odluke.
“U dva predmeta koji se odnose na član 6 Konvencije, podnosioci predstavki su se žalili na povredu prava na pristup sudu, dok su u jednom predmetu te žalbe bile zbog navodnog arbitrarnog odlučivanja domaćih sudova i drugih organa”, navodi se u Izvještaju.
Zbog povrede prava na slobodu okupljanja i udruživanja iz člana 11 Konvencije podnijeta je jedna žalba, a u odnosu na djelotvoran pravni lijek unutar pravnog sistema na nacionalnom nivou iz člana 13 Konvencije u ukupno 11 predmeta su iznijete takve žalbe.
“U jednom predmetu podnosioci predstavke su smatrali da im je povrijeđeno pravo iz člana 14 Konvencije, kojim je propisana zabrana diskriminacije u sprovođenju konvencijskih prava. Podnosioci predstavke su se u tri predmeta pozvali na povredu člana 8 Konvencije koji garantuje pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, a u jednom predmetu na povredu člana 10 Konvencije kojim se garantuje sloboda izražavanja”, detalji su Izvještaja.
U sedam predmeta podnosioci predstavki su se žalili i zbog navodne povrede prava na mirno uživanje imovine, garantovanog članom 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju.
“U jednom predmetu podnosilac predstavke se pozvao na povredu prava iz člana 4 Konvencije (zabrana ropstva i prinudnog rada), a u tri predmeta podnosioci predstavke su se pozvali na povredu prava na slobodu i sigurnost iz člana 5 Konvencije. Kada je u pitanju apsolutno konvencijski zagarantovano ljudsko pravo iz člana 3 Konvencije, koje se odnosi na zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, u pet predmeta su podnijete pritužbe, dok su se takođe u jednom predmetu podnosioci predstavke pozvali na povredu prava na život iz člana 2 Konvencije”, istaknuto je u dokumentu.
OD DRŽAVE U 2019. POTRAŽIVANO 67,7 MILIONA EURA
Kako se navodi u Izvještaju, analiza presuda i odluka iz 2019. godine pokazuje da su podnosioci predstavke potraživali značajne iznose na ime pravičnog zadovoljenja (po osnovu materijalne i/ili nematerijalne štete) i troškova postupka pred Evropskim sudom.
“Naime, ukupna visina novčanog iznosa na ime pravičnog zadovoljenja koji su podnosioci predstavke potraživali i ovim predmetima je 67,762,228.96 eura. Značajan dio pravne odbrane države se odnosi i na ovaj aspekt postupka, posebno kada iz činjenica predmeta i priloženih dokaza nesporno proizilazi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede Konvencije. Kao što je već ukazano, odbrana države može biti uspješna u onoj mjeri u kojoj su se državni organi, u postupku koji se ispituje pred Evropskim sudom, pridržavali standarda Konvencije. U slučajevima kada je šteta već nastala, dužnost je zastupnika da umanji tu štetu, posebno kada su u opticaju veliki novčani iznosi”, ističe se u dokumentu.
Kako se dodaje, najreprezentativniji primjer u izvještajnoj godini je svakako predmet KIPS DOO i Drekalović protiv Crne Gore, u kojem je podnosilac predstavke pred Evropskim sudom u konačnom postavio zahtjev za naknadu materijalne štete u iznosu od ukupno 67,174,271.12 eura.
“Navedeni zahtjev je bio utemeljen na nalazima i mišljenjima renomiranih međunarodnih finansijskih institucija, koji su dostavljeni Sudu kao dokaz. Usljed navedenog, naročito je izazovno bilo osporiti opravdanost iznosa naknade materijalne štete koju je potraživao podnosilac predstavke, imajući u vidu i zaključak o radu nadležnih organa u konkretnom predmetu, koji je Evropski sud dao u glavnoj presudi o meritumu od 26. juna 2018.godine. Epilog ovog predmeta jeste takav da je Evropski sud prihvatio argumentaciju iz pravne odbrane Zastupnice, čime su spriječene mnogo veće novčane posljedice za državni budžet”, zaključuje se u Izvještaju.
Podsjetimo, država je obavezana KIPS-u da plati nešto preko 4,5 miliona eura.
Preporučeno
U jednom predmetu podnosilac predstavke se pozvao na povredu prava iz člana 4 Konvencije (zabrana ropstva i prinudnog rada), a u tri predmeta podnosioci predstavke su se pozvali na povredu prava na slobodu i sigurnost iz člana 5 Konvencije.
