Video
Kako pojašnjava za Vikend novine autor, knjiga je prevashodno nastala kao potreba nastavnog procesa, za istoimeni predmet na Katedri za istoriju Filozofskog fakulteta u Nikšiću.
DODATNA LITERATURA U NASTAVI ISTORIJE
“Nedostatak adekvatnog udžbenika i nepostojanje stručne monografije koja bi na jednom mjestu objedinila sve ono što prepoznajemo kao kulturno nasljeđe Crne Gore, pokrenuli su interesovanje, a cijela priča zaokružena je interesovanjem Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva da bude izdavač jedne takve knjige. Knjiga je koncipirana kao jedna vrsta udžbenika, odnosno dopunske literature u nastavi istorije, ali bez sumnje kniga pruža i širok stepen saznanja svima onima kojima će ova tema biti interesantna”, pojašnjava Prekić.
Relativno dug proces pripreme rukopisa, koji je trajao punih deset godina, posijedica je činjenice da ova tema nije u fokusu autorovog istraživačkog i profesionalnog interesovanja.
-SISTEMATIZACIJA POSTOJEĆIH ZNANJA
“Spomenuo sam, da je knjiga dominantno nastala kao potreba nastavnog procesa, zboga čega je i proces prikupljanja i sistematizacije podataka, kao i metodološkog određenja prema svakoj temi zahtijevao određeno vrijeme. Važno je napomenuti i da knjiga nije rezultat nekog posebnog istraživačkog rada, već pokušaj sistematizacije postojećih znanja. Taj proces je bio dosta naporan, jer je najveći broj stručnih radova iz ove oblasti napisan prije 40-50 godina. Dodatno ograničenje bilo je u tome što je najznačajniji dio tih istraživanja fokusiran na pojedinačne ostatke materijalne kulture. Moja ambicija je bila da u jednom jasnom metodološkom okviru objedinim najveći dio tih saznanja i dam im određeni vremenski, prostorni i sadržajni kontekst” kaže autor.
DVADESET PET TEMATSKIH POGLAVLJA
Knjiga uključuje 25 tematskih poglavlja koji obrađuju određene istorijske prilike i umjetničke pravce. Knjiga prati i pojedinačne primjere specifičnih oblika kultura koje su vezane za ovaj prostor.
“Ne sporeći mogućnost drugačijeg metodološkog pristupa, vjerujem da kulturno nasljeđe Crne Gore treba posmatrati iz vizure savremenog crnogorskog društva. To znači da sve ostatke materijalnognasljeđa, očuvane ili nastale na prostoru savremene crnogorske države, treba doživljavati kao jednu cjelinu, koju ja u ovoj knjizi nazivam: Kulturno nasljeđe Crne Gore. Jedan od razloga za takav pristup je činjenica da na prostoru savremene Crne Gore postoji kuturni i civilizacijski kontinuitet od najstarijih vremena do danas. Moja ideja je bila sve te tragove materijalnog naslijeđa sistematizujem i povežem u jednu koherentnu cjelinu. U tih 25 poglavlja sistematizovano je kompletno nasljeđe savremene Crne Gore i njegovo određenje po vremenskom ključu” objašnjava Prekić i dodaje:
ČETIRI KLJUČNE VREMENSKE CJELINE
“Tekst je podjeljen na četiri ključne vremenske cjeline: Praistoriju, Antičko doba, Srednji vijek i Novi vijek. U ovih 25 poglavlja prepoznati su naj reprezentativniji sadržaji materijalne kulture, od najstarijih praistorijskih epoha, do antičkog, hrišćanskog i islamskog nasljeđa. Obrađeni su svi umjetnički pravci koji se pojavljuju u Crnoj Gori, tragovi pisanog nasljeđa, sakralnog graditeljstva, srednjovjekovni gradovi, pa sve do 20. vijeka i nasljeđa dinastije Petrović-Njegoš”.
Iako je momenat, nedostatka slične stručne monografije koja bi objedinila sve ono što predstavlja kulturno nasljeđe Crne Gore, bio jedan od pokretačkih motiva u pripremi rukopisa, Prekić kaže da ni malo nije ponosan na to.
PITANJE DESNICE
“Naprotiv, mislim da činjenica da se tek 2020. godine, pojavljuje jedna ovakva knjiga, treba da bude razlog za zabrinutost. Da budemo jasni, ne mislim da sam ovom knjigom napravio neki epohalni posao, ali je za jedno društvo, kao što je crnogorsko, u kome mnogi identitetski procesi nijesu okončani ili do kraj a izvedeni, to j e nedopustivo. Da paradoks bude još veći, mnoga društva koja imaju neuporedivo manje razloga da baštine vrijednosti sopstvenog kulturnog nasljeđa, ovakve ili slične stručne monografije imale su već u prvoj polovini XX vijeka. To jasno ukazuje na mnoge nedostatnosti kulturne i obrazovne politike crnogorske države”, navodi on.
Jedno od objašnjenja ovakve situacije, smatra Prekić, mogli bi tražiti u činjenici da je pitanje identiteta uvijek pitanje desnice, a da je Crna Gora u jednom dugom istorijskom kontinuitetu baštinila političke idej e ljevice.
“Istina, retorički, pitanje nacionalnog identiteta Crne Gore je još od 60-ih godina XX vijeka u vrhu političke agende svih vlasti, ali situacija u kojoj ovakvu knjigu imamo tek 2020. godine ukazuje da u praksi nije učinjeno puno. Poseban razlog za zabrinutost, otvara dilema: da li savremena Crna Gora uopšte prepoznaje šta je to njeno kulturno nasljeđe? Da li postoji identifikacij a savremenog crnogorskog društva, sa takozvanom milenijumskom državnošću Crne Gore i kulturnim nasljeđem koje je stvarano i nastajalo na prostoru savremene Crne Gore?”, cijeni Prekić.
AUTODESTRUKTIVAN PRISTUP
Štaviše, nema dilemu, da je veliki dio naših identitetskih problema generisan zbog toga što nikada nijesmo uspjeli prepoznati i identifikovati se sa onim što je kulturno nasljeđe Crne Gore, koje predstavlja jednu od temeljnih vrijednosti svakog kolektivnog i pojedinačnog identiteta.
“Naš problem je u tome što mi kao društvo, kao politička zajednica, još nijesmo prepoznali to nasljeđe. Niti smo ga prepoznali, niti se sa njim identifikovali, zbog čega ono realno i ne može biti spona između različitih generacija, istorijska vertikala jednog prostora. Da nevolja bude još veća, civilizacijski, kulturni i istorijski kontinuitet crnogorskog kulturnog nasljeđa, otvara prostor svim policentričnim nacijama u našem okruženju da iz našeg kulturnog nasljeđa prisvajaju sve ono što im nedostaje, ili ono što oni smatraju da pripada njihovoj nacionalnoj kulturi” ističe istoričar.
Ukoliko mi to ne uradimo, ostavljamo prostor da drugi prisvajaju i tumače ono što je kulturno nasljeđe Crne Gore. To je jedan autodestruktivan pristup, koji je teško objasniti, još teže razumjeti.
ZAJEDNIČKE VRIJEDNOSTI PRIPADAJU SVIMA
“Savremena Crna Gora nema ni jedan jedini razlog da tako nešto dopusti, a na to ukazuju i poglavlja ove knjige u kojima se jasno prepoznaje utemeljenost, bogatstvo i kontinuitet onoga što svi zajedno treba da prepoznamo kao Kulturno nasljeđe Crne Gore. Siguran sam da svaka savremena percepcija crnogorskog identiteta nije moguća bez poznavanj a i razumij evanja kulturnog nasljeđa, njegovog bogatstva i različitosti, kulturnih i civilizacijskih slojeva. Crnogorsko građansko, multikulturno društvo može funkcionisati samo ukoliko svi zajedno prihvatimo da postoje zajedničke vrijednosti, koje pripadaju svima nama. Razumijevanje onoga što se u ovoj knjizi naziva Kulturno nasljeđe Crne Gore, uvjeren sam, najbolji je putokaz u tom pravcu”, zaključuje naš sagovornik.
MNOGIMA SU BLIŽI PROJEKTI IZ BEOGRADA
Mišljenja je da jedan dio intelektualne, kulturne i političke elite ne želi da prihvati postojanje civilizacijskog, kulturnog i državnog nasljeđa Crne Gore.
Preporučeno
“Mnogima od njih mnogo je bliže poistovjećivanje sa ulogom koju su za njih i njihove političke svjetonazore projektovale političke i intelektualne elite iz Beograda, koje od sredine 19. vijeka zagovaraju tezu o Crnoj Gori kao djelu ‘srpskog kulturnog prostora'”, kaže istoričar i profesor na Odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta u Nikšiću.
