Video
“Nažalost, kako je nekadašnji fond društvenih stanova je rasprodat, ali je rasprodat i značajan dio ostale državne imovine – a da nije stvoren fond za budući ciklus javne stanogradnje. Uz ustupanje državnog zemljišta za stanogradnju u javnom interesu, savremenim materijalima i načinima gradnje, danas je moguće postići cijena od oko 600 eura po kvadratnom metru, ključni prioritet jeste osmišljen i održiv način finasiranja javne stanogradnje”, ističe Krnić.
Zbog toga se, prema njegovim riječima, konstituisanje i regulisanje namjenskog fonda, čiji će osnivač biti Glavni grad, nameće kao prioritet.
“Fond bi potrebna sredstva dobijao iz dijela budžeta koji bi se punio od progresivnog oporezivanja viška stanova u privatnoj svojini, progresivnog oporezivanja neprodatih stanova, dodatnim oporezivanjem neizgrađenog građevinskog zemljišta, i iz dijela sredstava od prodaje državne imovine”. kazao je Krnić.
Iz Preokreta podsjećaju da je prepuštanje stambene politike tržištu, dovelo do drastično otežanog pristupa stanovanju, posebno za socijalno najranjivije.
Skupština Crne Gore je krajem jula 2013 usvojila Zakon o socijalnom stanovanju, koji se pokazao kao neprimjenjiva i neupotrebljiva normativna fasada tadašnje vlasti. Dok su javna sredstva istovremeno trošena na luksuzno, često i višestruko stambeno zbrinjavanje državnih funkcionera, u isto vrijeme stambeno najugroženiji djelovi društva nijesu dobijali nikakvu podršku iz budžetskih sredstava”, dodaje Krnić.
Kako je naveo, neprihvatljivo je da se posebnim podzakonskim aktima ustanovljavaju posebne povlastice u stambenom zbrinjavanju za državne funkcionere, jer je to suprotno ustavnom načelu jednakosti i predstavlja diskriminaciju ostatka društva. Takođe je neprihvatljivo da prioritet povremeno stiču i oni koji svoja primanja dobijaju iz javnih sredstava, pri čemu su ona često veća od primanja onih koji pune budžet iz kojeg se isplaćuju zaposleni u javnim službama ili djelatnostima od javnog interesa.
Preporučeno
“Prioriteti u stambenom zbrinjavanju na teret budžeta, mogu se uspostavljati isključivo prema obimu ograničenja domaćinstva da na tržištu zadovolji svoju stambenu potrebu. Podrška stambenom zbrinjavanju na teret društva, mora ići isključivo od stambeno najugoženijih ka manje ugroženima, a nikako obratno. To znači da se prioriteti moraju formirati prema broju članova domaćinstva, visini primanja i posebnim potrebama kakve su invalidnost ili bolest”, zaključio je Krnić.
