Video
,Poezija Đorđa Šćepovića, iako oslobođena rime, podređuje se sopstvenim zvukovnim zakonitostima i svaka riječ u njegovom pjesništvu funkcioniše kao nota autentične kompozicije, no ipak kompozicije koju kao da smo već nekad čuli. Zbog toga neću pogriješiti ako kažem da je Đorđe prevashodno pjesnik jezika. Njegove pjesme imaju sposobnost da na neposredan način saopšte strašne istine o svijetu, ne odstupajući od sebe, svog tihog toka koji brijeg roni i biva, kako kaže Kafka- śekira za zaleđeno more u nama”, istakao je Radović.
Šćepović je kazao da intertekstualnost u njegovoj poeziji nije dio plana i programa ili unaprijed određenog postupka, već se nameće sama od sebe, jer smo, po njegovim riječima, svi prvo čitaoci a tek onda (i) pisci. Komentarišući proces nastajanja zbirke te mlađu crnogorsku pjesničku scenu, Šćepović je saopštio:
,,Zbirka je nastajala u vremenu i stvarnosti koja je dobra za poeziju a pogubna za čovjeka. Budući da se često postavlja pitanje da li je ovo vrijeme za poeziju, rekao bih da jeste jer mlada crnogorska književnost ima svijetlu budućnost jer sam sticajem okolnosti upoznat sa poezijom autora koji pripadaju mlađoj generaciji pisaca među kojima bih izdvojio tebe, Borisa Đurovića (kom je nedavno u izdanju Fokalizatora objavljena prva zbirka poezije), Tijanu Rakočević i Harisa Zekića.”
Preporučeno
“U Crnoj Gori danas nemamo ozbiljnu kniževnu kritiku i kao posljedicu toga imamo književnu scenu privida”, zaključio je Šćepović.
