Prstići na ručicama i nožicama srastaju, a lobanja se širi i samo što nije zatvorila jedno oko koje je tek progledalo. Sve je to zadesilo bebu iz Budve, dječaka Vanju Jovanovića koji je rođen 6. februara s bolešću koja mu ni na tren ne dozvoljava da normalno odrasta. U Crnoj Gori mu nema spasa, ali francuski ljekari znaju kako ovaj dječačić može da savlada rijetku genetsku bolest koja se zove Apertov sindrom.

Vanjina majka Marina Odale Jovanović krenula je u trku s vremenom, “naoružana” vjerom u naš narod. Kolika je žurba da se skupi 50.000 eura za operaciju u inostranstvu za portal Standard objasnio je Vanjin ujak, Nenad.

“Nama su sredstva potrebna što prije. Već sjutra bi trebao da se operiše zbog pritiska nam mozgu koji iz dana u dan raste. Za sad smo skupili 35.780 eura. Oduševljeni samo kako su ljudi reagovali, stvarno su nam izašli u susret i pomažu na sve načine. Rođaci, kumovi, firme i vi mediji”, kaže Nenad za Standard. 

Familija se sprema da uskoro krene na put. Mali Vanja putuje u srce Francuske, u parišku bolnicu Necker.

“Nadamo se da su šanse da operacija bude uspješna velike. Vrlo brzo idemo u Francusku da bi doktor pregledao Vanju i rekao nam šta dalje. Stupili smo u kontakt sa doktorom i on će nam dati predračun, pa ćemo znati koliko će tačno koštati prva operacija”, objasnio je Nenad.

Vanja, razumljivo, još ne može da govori. Ipak, ovome dječaku “glas” je dala porodica u pismu koje je poslala javnosti, a napisano je u 1. licu jednine.

Pismo prenosimo u cjelosti:

Moje ime možda znate, a možda i ne, možda sam ja neko vama potpuno nebitan i nemate razloga da obratite pažnju na moje riječi. Takođe, možda sam dijete, jedno u hiljadu, kojem treba pomoć, Vaša pomoć, ali ću Vam se svakako obratiti, možda negdje u daljini čujete moj vapaj, moju želju za životom. Možda osjetite koliko mi sada trebate.

Zovem se Vanja Jovanović, od oca Darka i majke Marine.

Znate, imam i četvorogodišnjeg brata Marka, koji ne razumije zašto nas život već na početku zajedničkog putovanja razdvaja i zašto se ja razlikujem od ostalih beba. Ne razumijem ni ja, ali nepoznati ljudi u bijelim mantilima su rekli da sam na ovaj svijet došao sa dijagnozom “Apertov sindrom”, genetskim poremećajem koji se karakteriše preranim srastanjem kostiju glave, te onemogućava normalan rast lobanje, a samim tim i cijelog mozga. Dodatna karakteristika je i srastanje različitog broja prstiju na rukama i nogama.

Još sam jako mali da shvatim, pominju mojim roditeljima liječenje hirurškim putem kako bi mi se mozak mogao normalno razvijati, a kažu da moraju operisati i moje prstiće.

Strah me, ali priznaću vam, želim da živim. Želim da na licu ne osjećam tople suze moje majke dok me ljubi, tatin zabrinut pogled, želim da odrastem kako bih se igrao s bratom i ostalom djecom. Želim… Želim mnogo toga.

Zato mi je potrebna Vaša pomoć, jer ukoliko se operišem na vrijeme dobijam šansu da nastavim svoju borbu, za koji znam da će biti teška i dugotrajna. Potrebno je da sakupim dosta novaca, čak 50.000€, da odletim u neku daleku zemlju, pominju da će to možda biti Francuska, kako u mojoj ne postoji mogućnost za liječenjem i kako sam ja jedan od samo tri slučaja sa ovom dijagnozom ikada registrovanom u Crnoj Gori.

Pa eto, ni leta se ne plašim, jer znam da će se dobri ljudi moliti za mene, da se vratim kući svojoj, svom krevetiću i igračkama. Svom bratu koji me voli i čeka.

Svako ko je u mogućnosti da pomogne da se Vanjine želje usliše, novac može da upati na račun CKB: 510 300197923700321koji se vodi na Marinu Odale Jovanović.

Takođe, u podgoričkom tržnom centru Delta city postavljena je kutija za donacije.

Crna Goro, dokaži se i ovoga puta!

M.M.