Čitanke za prva tri razreda srednjih stručnih škola, u izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, čiji su autori Svetlana Kalezić Radonjić, Svetlana Jovetić Koprivica, Miroslav Minić i Radovan Čečović, osvojili su u Frankfurtu specijalnu nagradu za najbolji evropski udžbenik u kategoriji za srednje škole.
“Ovo je božanstvena priča koja može biti apsolutno realan scenario za svaku oblast u Crnoj Gori, i mislim da bi trebalo da se promijene neke okolnosti: da ne mora svako da ide po svijetu i dobije potvrdu, da bi ovdje dokazao da je ova priča realno moguća”, kazala je profesorica Svetlana Kalezić Radonjić u emisiji Televizije E Jutro sa Majom.Naše obrazovanje podrazumijeva udžbenike koji trajuodređeno vrijeme, kaže Koprivica, i njih treba revidirati nasvakih šest godina, otprilike, dodaje ona, i što bi valjalomijenjati.
Svi autori su dali posebnu boju tom udžbeniku, tako da je čitanka specifična, objašnjava Koprivica, a svojedvadesetogodišnje iskustvo iz učionice je iskoristila, kakokaže, da sudjeluje u pravljenju udžbenika koji neće biti djecidosadan.
“Mislim da je lijepo da ova nagrada dođe u našu zemlju, u Crnu Goru, gdje su knjige pečatane od Crnojevića naovamo. To jeste bitna stvar”, rekla je Koprivica.
Poznavanje djece, ili kako kaže Minić, mladih ljudi, ali inačina na koji treba da se radi sa njima, a to isključujekonstantnu kritiku upućenu upravo njima je njegov motiv za rad na udžbeniku.
“Odlično znam šta je dosadan čas, odlično znam šta je dosadna knjiga, udžbenik… Znam šta ih interesuje, znam štatreba da se radi sa njima, znam koliko je važno da ih ne kritikujemo. Po cijeli dan slušamo – ne idu u pozorište, slušajulošu muziku, gledaju loše filmove. A onda ti ih odvedeš u pozorište, Svetlana i ja smo prošle godine imali prvi razredsrednje škole, koji nijesu išli u pozorište. Onda pođu da pogledaju Posjetu, u Crnogorskom narodnom pozorištu, predstavu koja traje skoro dva sata, i ja znam da smo im potpuno promijenili život”, rekao je Minić.
Učenici rade i izložbe, podsjeća Minić, vježbe na časovimaknjiževnosti, snimaju kratke video forme, čak idu i nafestivale na kojima uče da snime kratki dokumentarni film. To je nešto što im puno znači, što je važno, i za cijeli život, smatra Minić.
“Imamo primjer đaka koji imaju sve petice, čiji se roditeljiljute zašto idu na Cetinje da upišu Fakultet dramskih iliFakultet likovnih umjetnosti, jer su mislili da će da postanuinženjeri, ljekari, učitelji. Umjesto toga da kritikujemo, hajdeda ih zainteresujemo I motivišemo. Zaista mislim da je danasbesmisleno pričati, davati jedinice u učionici, a da ništa ne uradiš ono što je suštinsko”, naglasio je Minić.
Niko ko je upisao fakultet s namjerom da bude nastavnik iliprofesor, nije razmišljao da će da se obogati, i da će taj fakultet, kako kaže, da mu donese neke beneficije.
“Smatram da sam veliki patriota, zato što radim u učionici i trudim se da ti đaci budu ti mladi ljudi, da nešto napravimood njih, da ova Crna Gora bude bolja za pet, deset , petnaest, dvadeset godina. E sad, ako mi dozvolimo da kritikujemo, da smo potpuno u učionici nemotivisani, to je onda zbilja da dašknjižicu i odeš negdje”, poručio je Minić.
Društvo uporno očekuje neku veliku, kolektivnu promjenu, smatra Radonjić, a sve promjene su kretale od individualnihpromjena, i kako kaže, od toga koliko je neko u stanju sebe da učini najboljom verzijom sebe, i, dodaje ona, da taj krugpoboljšanja širi dalje.
“Ovaj scenario je realno moguć u svakoj oblasti u CrnojGori. Jer u svakoj oblasti mi imamo izuzetne ljude, ali imamosistemski problem od pojave onih koji nemaju kapacitete, aliimaju ambicije. Nijesu naš problem nesposobni ineambiciozni, naš problem su nesposobni a ambiciozni, iuglavnom takvi najviše dominiraju i ne dopuštaju izuzetnimda dođu do izražaja. Priča o izuzetnosti nikada nije bilakolektivna priča, ali pustite tu šačicu izuzetnih, neka ih u Crnoj Gori ima, ako ćemo da budemo baš pesimistični, stotinu, koji se mog naći, konkretno iz oblasti prosvjete. Pustite tu jednu stotinu da radi i ona će napraviti bum za sve. Pustite šačicu izuzetnih u svakoj oblasti, u dramskojumjetnosti, u muzici, slikarstvu, inženjerstvu, čemu god, da radi”, navela je Radonjić.
Dovoljno je, poručuje ona, samo da se ne opstruiraju i sistem apsolutno može da procvjeta.
Preporučeno
“Dakle, ovo je priča o tome, kako smo, u suštini, zaobilaznim putem, nekako došli u Crnu Goru. Ovo je božanstvena priča koja može biti apsolutno realan scenario za svaku oblast u Crnoj Gori, i mislim da bi trebalo da se promijene neke okolnosti, da ne mora svako da ide po svijetu idobije potvrdu, da bi ovdje dokazao da je ova priča realnomoguća”, zaključila je Radonjić.
Video