Video
Saopštenje Radović prenosimo integralno
Pozivanje na “tajnost” da bi se prikrilo nasilje u porodici, nezakonita upotreba oružja i sumnje u ozbiljne disciplinske prekršaje unutar ANB-a, predstavlja ozbiljno izigravanje slova zakona, pogrešno tumačenje institucionalne autonomije i izrugivanje svim principima zaštite ljudskih prava i sloboda.
Upravo su institucije poput ANB-a dužne da svojim ponašanjem, unutar i izvan sistema, budu primjer profesionalizma, zakonitosti i zaštite interesa države – a ne zaklon za zaposlene koji tu funkciju koriste kao štit od odgovornosti.
Da li živimo u državi u kojoj se štite žene ili se štite nasilnici u uniformi?
Ne postoji nijedna pravna ni etička osnova da javnost ne zna:
•Da li je protiv službenika pokrenut disciplinski postupak;
•Da li je suspendovan u skladu sa zakonima koji definišu teže povrede radne obaveze;
Kada ANB tvrdi da “prisustvo na poslu ne šteti interesima Agencije”, dok se protiv službenika vodi sudski postupak za nasilje u porodici, onda je legitimno pitati: da li je nasilje nad ženom postalo prihvatljiv čin za službenike tajne službe u Crnoj Gori?
Da li su interesi ANB iznad života, dostojanstva i sigurnosti žene?
“Što se desi u ANB-u, ostaje u ANB-u”, (kako glasi naslov u “Vijestima“) – ako bije ženu, prijeti službenim pištoljem trudnoj supruzi, javnost to neće znati jer je označeno stepenom tajnosti.
Supruga zaposlenog, koji trenutno ne šteti ugledu agencije, detaljno na pretresu opisuje službeni pistolj kojim joj je više puta upućena prijetnja da ce biti ubijena, a službenik tajne policije je prethodno napunio šanžer.
Upravo je to brutalna poruka koju je crnogorskoj javnosti poslala Agencija za nacionalnu bezbjednost – institucija zadužena da štiti građane, a ne da štiti nasilnike među sopstvenim redovima.
Žrtva u ovom slučaju je trudna supruga V.Đ., operativca ANB-a, koja je trpjela psihičko i fizičko nasilje. Tukao ju je, davio, prijetio da će je ubiti, čak i tokom čitave trudnoće. Prijetio joj je službenim pištoljem. Napadi su se nizali – više od 20 – a država je odlučila da zažmuri.
Zastrašujuće je što se, umjesto da se zaštiti trudna žena i majka, pred očima javnosti pokušava zaštititi nasilnik. ANB odbija da saopšti javnosti podatke o disciplinskim postupcima protiv svojih operativaca, iako se radi o slučajevima u kojima su žene prebijane, ponižavane, a njihove živote direktno ugrožavali ljudi s oružjem i moći.
Da li ovo znači da trudna žena mora prvo da umre da bi se institucije probudile?
Naša borba se ne završava. Nećemo odustati dok posljednji pokušaj zataškavanja ne bude razotkriven, a svaka žrtva – pa i trudna supruga V.Đ. – ne dobije institucionalnu zaštitu koju zaslužuje.
Ako institucije države odbijaju da prepoznaju nasilje kao ugrožavanje bezbjednosti – posebno kada dolazi od ljudi koji upravljaju tim istim bezbjednosnim sistemom – onda imamo ozbiljnu sistemsku prijetnju društvenim vrijednostima, bezbjednosti žena i građanskom povjerenju.
POZIVAMO:
1.Skupštinu Crne Gore, kao tijelo koje vrši parlamentarni nadzor nad ANB-om, da HITNO zatraži dostavljanje izvještaja o postupku prema službeniku V.Đ.
2.Agenciju za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, da preispita zakonitost proglašenja svih disciplinskih podataka tajnim, posebno kada se radi o teškim oblicima nasilja;
3.Predsjednika Vlade Crne Gore i nadležne ministre, da javno zauzmu stav u vezi sa skrivanjem informacija koje se tiču sigurnosti i dostojanstva žena;
4.ANB, da preispita i ukine oznaku tajnosti u dijelu koji se odnosi na disciplinske postupke i prirodu prekršaja, jer javni interes u ovom slučaju nesumnjivo preteže nad internim interesima Agencije.
Skrivanje istine ne doprinosi bezbjednosti. Naprotiv – takva praksa urušava povjerenje građana, obeshrabruje žrtve da prijave nasilje i štiti privilegovane pojedince unutar sistema koji bi trebalo da im služi.
Dok žene umiru, a nasilje se zataškava iza oznake “TAJNO”, pitamo: kakvu to bezbjednost ANB štiti – i od koga?
Preporučeno
Nijedna institucija u Crnoj Gori ne može biti iznad zakona i odgovornosti prema građanima. Država koja štiti nasilnike – gubi pravo da se naziva pravednom”.
