Nasilje nad ženama u Crnoj Gori i dalje je rašireno i normalizovano, a podaci su alarmantni. Svaka treća žena bar jednom u životu doživi neki oblik nasilja, što znači da gotovo svaki čovjek poznaje neku ženu koja je žrtva.
“Ovaj podatak nije samo statistika već alarm koji jasno pokazuje koliko je nasilje nad ženama rasprostranjeno i normalizovano u našem društvu. To nam govori da se nasilje ne dešava nedje daleko, nego oko nas, našim majkama, sestrama, koleginicama i prijateljicama. Poruka institucijama jeste da njihova odgovornost nije da relativizuju, da traže opravdanja, već da prepoznaju ozbiljnost problema i stanu na stranu žrtava”, izjavila je Neda Radović, predsjednica NVO Sistem.Svaka prijava nasilja, dodaje Radović, mora se tretirati kao ozbiljna prijetnja životu i dostojanstvu žene.
“Ako institucije ne pokažu nultu toleranciju, onda šalju pogrešnu poruku, a to je da nasilje može biti prihvatljivo ili nekažnjivo što je upravo ono što žrtve najviše obeshrabruje”, ističe Radović.
FEMICID U CRNOJ GORI – ALARM KOJI NE SMIJEMO IGNORISATI
Femicid predstavlja najekstremniji oblik nasilja nad ženama i jasan je pokazatelj da sistem nije adekvatno odgovorio na ovaj problem. Njegov porast u posljednjim godinama dodatno naglašava hitnost i nužnost temeljitih promjena u sistemu zaštite i prevencije.
Samo ove godine u Crnoj Gori zabilježena su četiri femicida, što dodatno pokazuje da institucije često ne prepoznaju ozbiljnost prijetnji i ne reaguju na vrijeme.
“U najvećem broju slučajeva, žrtve koje su ubijene već su ranije prijavljivale nasilje. što znači da su institucije imale priliku da reaguju, ali nisu iskoristile priliku da spriječe tragediju. Kada se ovoliko često ponavlja ista greška, onda je jasno da se mora mijenjati način na koji sistem funkcioniše. Hitno je potrebno da se svaka prijava nasilja tretira kao opasna situacija i da se procjena rizika radi odmah, bez odlaganja”, kazala je Radović za portal Standard.
Kako se naglašava, policija, tužilaštvo, centri za socijalni rad i sudovi moraju uspostaviti blisku saradnju i kontinuiranu razmjenu informacija. Istovremeno, mjere zaštite žrtava moraju se dosljedno i strogo primjenjivati, dok kazne za nasilnike trebaju biti brze i primjereno stroge.
“Kada nasilnik zna da će odgovarati, a žrtva da će biti zaštićena, tek tada možemo očekivati smanjenje tragedija”, pojašnjava ona.
PSIHOLOŠKO NASILJE – NEVIDLJIVA PRIJETNJA SA DUGOTRAJNIM POSLJEDICAMA
Psihološko i emocionalno nasilje često je prvi oblik nasilja kojem je žena izložena, a nerijetko prethodi i fizičkom nasilju. Iako ne ostavlja vidljive tragove, ono predstavlja ozbiljan i raširen problem u crnogorskom društvu, koji se, nažalost, još uvijek često minimizira.
“Posljedice ovakvog nasilja mogu biti jednako teške, pa čak i dugotrajnije budući da žene gube samopouzdanje, osjećaj sopstvene vrijednosti, javlja se stanje trajne anksioznosti ili depresije… Nažalost, institucije još uvijek nisu dovoljno senzibilisane i obučene da prepoznaju pomenute oblike nasilja. Često se dešava da kada žena prijavi psihičko zlostavljanje, to ne bude dovoljno ozbiljno shvaćeno i prijava se vrlo često odbacuje”, upozorava Radović.
Potrebno je, dodaje ona, uložiti dodatni napor u edukaciju policije, socijalnih radnika, sudija i tužilaca kako bi znali da identifikuju i dokumentuju nasilje, jer svaki oblik nasilja, narušava osnovna ljudska prava.
Najveći institucionalni problem u zaštiti žena jeste povjerenje, jer bez povjerenja u sistem žrtve se teško odlučuju da prijave nasilje i potraže pomoć.
“Kada žrtva prijavi nasilje, ona je već u trenutku ogromne lične hrabrosti. To je momenat u kojem sistem mora biti njen saveznik, a ne dodatna prepreka. Međutim, ono što vidimo u praksi jeste nedostatak saradnje između institucija, neujednačena primjena zakona i sporost u reagovanju”, saopštila je Radović.
Najveći problem je, smatra naša sagovornica, što se žene upućuju od jedne institucije do druge, umjesto da dobiju jedinstven, brz i efikasan odgovor.
“Kaznena politika je i dalje blaga, a nasilnici često dobijaju minimalne kazne ili uslovne presude čime se šalje poruka da nasilje nije ozbiljan prekršaj, već nešto što se može tolerisati. Kada žena vidi da njen nasilnik i poslije prijave ostaje u kući ili na slobodi, ona gubi povjerenje u institucije i društvo. Dakle, najveći institucionalni problem je upravo povjerenje”, naglašava Radović.
Nevladina organizacija Sistem, kako navodi, preduzima konkretne mjere za zaštitu žena i pružanje sigurnog izlaza iz nasilnih situacija.
“NVO Sistem se već godinama bavi zaštitom prava žena i pružanjem podrške žrtvama nasilja. Prvo i glavno jeste to da pružamo sigurnu luku, siguran dom za žene i njihovu djecu koje prežive nasilje shodno licenciranom skloništu za žene i djecu žrtve nasilja. Nadalje, pružamo besplatnu pravnu pomoć ženama koje žele da prijave nasilje ili da pokrenu postupke pred institucijama”, pojašnjava Radović.
Kako dodaje, NVO Sistem obezbjeđuje besplatnu psihološku podršku kroz individualna savjetovanja i grupne radionice.
“Moram napomenuti da radimo na edukaciji policijskih službenika, tužilaca, sudija i drugih profesionalaca kako bi bolje prepoznali i reagovali u situacijama nasilja. Takođe, blisko sarađujemo sa centrima za socijalni rad I drugim organizacijama kako bismo žrtvama obezbijedili brz i siguran izlaz iz nasilne situacije. Naš cilj je da svaka žena koja nam se obrati osjeti da nije sama i da iza nje stoji sistem podrške koji vjeruje u nju i koji je štiti”, zaključuje Radović.
*Ukoliko imate problem u komunikaciji sa institucijama, a žrtva ste nasilja u porodici, vršnjačkog nasilja ili vam treba psihološko savjetovanje – portal Standard vam može pomoći u uspostavljanju kontakta sa nadležnima. Možete nam se obratiti na broj telefona +382 68 017 825.
Preporučeno
*Projekat ”Nasilje u porodici – fokus na nasilju nad ženama” podržan je od strane Ministarstva kulture i medija i Fonda za medijski pluralizam.
Video