Video
Predsjednica NVU “Djeca Crne Gore”, Sabra Decević, pojasnila je da je projekat „Pravo na život bez diskriminacije“, koji je finansijski podržalo Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava, pokrenut s ciljem da se poveća socijalna uključenost OSI i nivo informisanosti o njihovim pravima i smanje stereotipi i predrasude prema njima u crnogorskom društvu.
„Ovaj cilj će se postići kroz realizaciju aktivnosti koji će uticati na podizanje nivoa svijesti i nivoa informisanosti o pravima OSI, poteškoćama i problemima sa kojima se oni suočavaju, ali i promovisanju njihovog potencijala, pogotovo među poslodavcima“, istakla je Decević.
Kazala je da je u okviru projekta, jedna od značajnih aktivnosti realizacija istraživanja „MITOVI I REALNOST LICA SA INVALIDITETOM“ čiji rezultati, kako je istakla, treba da stimulišu javnu debatu tako što će prikazati okolnosti i poteškoće s kojima se ova lica svakodnevno susrijeću, odnosno koliko su zastupljena prava OSI u različitim oblastima.
„Rezultati istraživanja treba da doprinesu kreiranju uslova i okruženja u kome OSI imaju priliku da ostvare svoj puni potencijal na način da svi sektori i institucije, zajedno sa privrednim i NVO sektorom, sarađuju, rekla je Decević.
VD generalne direktorice Direktorata za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava, Aleksandra Popović, istakla je da je Vlada posvećena zaštiti OSI, navodeći da u prilog tome govori i novoformirani Direktorat i to što je pitanje OSI podignuto na mnogo veći nivo.
„Kad je u pitanju zaštita prava OSI i zaštita od diskriminacije, ovo je poslednja godina Strategije za zaštitu lica s invaliditetom od diskriminacije, koja je bila planirana za period od 2017-2021. godine. Mi smo u ovoj fazi u velikoj pripremi za donošenje nove Strategije za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije, gdje će pored ostalog poseban fokus biti na zaštiti djece od diskriminacije. To je novina u onosu na prethodnu strategiju i ovaj dokument će biti kompatibilan sa Evropskom strategijom za zaštitu lica sa invaliditetom 2021-203. godina“, rekla je Popović.
Autorka istraživanja, Katarina Vučinić-Marković, pojasnila je da je cilj istraživanja bio da se utvrdi položaj i percepcija OSI iz ugla njihovih sugrađana u opštinama Bar,Tuzi i Ulcinj, kao i da se utvrdi, na osnovu raspoložive dokumentacije, u kojoj mjeri su prisutni i usklađeni strateški dokumenti iz oblasti zaštite OSI na lokalnom nivou u Baru, Ulcinju i Tuzima sa nacionalnim zakonodavnim i strateškim okvirom.
Dodala je da je istraživanje sprovedeno na lokalno reprezantivnom uzorku od 340 punoljetnih građana u Baru, Ulcinju i Tuzima u periodu april maj, a analiza zakonodavnog okvira u periodu jun – jul 2021. godine.
Autorka istraživanja, Vanja Rakočević, kazala je da su nalazi istraživanja pokazali da nešto malo više od polovine ukupne punoljetne opšte populacije Tuzi, Bara i Ulcinja zna da nacionalna zakonodavna i strateška dokumenta postoje, odnosno da OSI u Crnoj Gori imaju zagarantovana posebna prava, čak 56,2 odsto ispitanika.
„ Ipak, jako mali procenat ispitanika uopšte upoznat je sa nekim konkretnim zakonom, svega svaki deseti ispitanik, a i oni koji jesu upoznati najčešće su pominjali Ustav i Zakon o zabrani diskriminacije. Samo 5,6 odsto ispitanika u ove tri opštine je odgovorilo da se prava OSI u njihovim opštinama poštuju“, rekla je Rakočević.
Kazala je da su građani opštine Tuzi najlošije procijenili stepen poštovanja prava OSI, gotovo polovina je dala negativan odgovor, a nijedan ispitanik nije mišljenja da se prava ovih osoba poštuju.
„Procjena građana Bara i Ulcinja je nešto bolja jer za razliku od opštine Tuzi jedan manji procenat ispitanika koji žive u ovim opštinama mišljenja je da se prava OSI poštuju, Ulcinj – 7,5 odsto i Bar- 6,5 odsto“, rekla je Rakočević.
Kazala je da su na pitanje u kojim oblastima se prava najmanje poštuju građani prepozanli privatni sektor (40,1 odsto), zatim oblast zapošljavanja (37,2 odsto) i socijalnu zaštitu (12,8 odsto).
„Značajan procenat ispitanika smatra da broj OSI nije zanemarljiv, te shodno tome njihovi problemi jesu bitni (78,3 odsto) i da oni mogu dati doprinos društvu (69,4 odsto). Gotovo svaki treći ispitanik smatra da je razgovor sa OSI drugačiji (32,3 odsto), a približno isti broj se slaže sa tvrdnjom da ljudi ne žele da da budu u kontaktu i osjećaju se nelagodno kada borave u društvu osoba sa invaliditetom“, navela je Rakočević.
Prema njenim riječima, gotovo dvije trećine anketiranih građana smatra da OSI posjeduju vještine potrebne za radni angažman (60,3 odsto), da poslodavci moraju voditi računa o ovim licima prilikom zapošljavanja (51,5 odsto), a (60,2 odsto ) ispitanika koji lično poznaju OSI ne slažu se sa tvrdnjom da radnici sa invaliditetom češće odsustvuju sa posla nego radnici bez invaliditeta.
„Istraživanje je pokazalo da je u najvećem broju tvrdnji, procenat senzibilisanih ispitanika daleko veći ako i sami imaju lično iskustvo sa OSI, odnosno poznaju OSI. Taj procenat često je i dvostruko veći. Ovaj podatak je vrlo značajan jer u tom slučaju se mogu organizovati aktivnosti i predlagati mjere koje će omogućiti interakciju i sticanje iskustava, a to će dalje uticati na način da se kod manje senzibilisanih i manje tolerantnih građana radi na prevazilaženju predrasuda“, istakla je Rakočević.
Ukazala je da je procenat onih koji na ponuđene tvrdnje nemaju određeno mišljenje često velik, navodeći da se kreće od četvrtine do trećine od ukupnog broja ispitanika, „što nas navodi na zaključak da to jeste posljedica neinformisanosti o problemima OSI“.
„Zanimljivo je ukazati i na pojavu što je uzrast ispitanika veći, to je osjetljivost na realnost OSI i njihove probleme niža. Najčešće su ispitanici stariji od 55 godina pokazali najveću neosjetljivost na probleme OSI i otvorene predrasude, osim u slučaju kada je trebalo dati sud o preduslovima i mogućnostima za kvalitetan život, odnosno u vezi postojanja infrastrukture u opštinama“, navela je Rakočević.
U odnosu na mjesto stanovanja, najčešće je, kako je kazala, postojala razlika u odgovorima među stanovnicima Tuzi i Bara s jedne strane, te Ulcinja, s druge strane.
„Ispostavilo se da su građani Bara i Tuzi češće pokazivali veću osjetljivost na postojanje i probleme OSI, za razliku od stanovnika Ulcinja. Ova razlika u odgovorima u odnosu na ispitanike u Ulcinju se posebno očitava u odgovorima na tvrdnje koje se tiču prilika i mogućnosti za radni angažman i obrazovanje“, rekla je Rakočević.
Vučinić-Marković je, predstavljajući preporuke, kazala je je potrebno ulagati napore i uspostaviti saradnju svih relevantnih aktera u zemlji, svakog aktera unutar sistema u svom domenu – počev od obrazovnog sistema, institucija iz oblasti kulture, ljudskih i manjinskih prava, državne i lokalne uprave, udruženja OSI, samih lica sa invaliditetom, državnog i privatnog sektora, kao i medija i organizacija civilnog društva, jednako na nacionalnom i lokalnim nivoima.
„Potrebno je unaprijediti saradnju sa lokalnim samoupravama u oblasti zaštite OSI od diskriminacije i promocije jednakosti tih lica sa drugim licima u lokalnim sredinama, kao i efikasnije primjenjivati zakonodavne i implementirati strateške mjere, posebno na lokalnom nivou. Važno je i unaprijediti saradnju sa udruženjima OSI i ostalim NVO koje djeluju u oblasti zaštite lica sa invaliditetom od diskriminacije i promocije jednakosti LSI, a radi boljeg uvezivanja aktivnosti“, rekla je Vučinić-Marković.
Preporučeno
Istakla je da je potrebno podsticati medije da promovišu prava i zaštitu od diskriminacije OSI kako bi građani bili više infomisani o svim pravima ovih lica, kako bi se poštovala njihova prava i ravnopravnost sa drugim licima, bez diskriminacije.
