U ambijentu u kojem najviši državni i opštinski funkcioneri prisustvuju pomenima četničkim vođama, istorijski revizionizam ne predstavlja samo političku provokaciju već i pokušaj temeljne promjene vrijednosnog sistema.

Istoričar Milan Šćekić upozorava da razgradnja antifašističkog nasljeđa nije slučajna ni spontana, već da je riječ o dugotrajnom procesu u kojem ključnu ulogu imaju političke elite, vjerske institucije, donekle i obrazovni sistem, ali i društvene mreže koje su sve češće edukativni alat mladih. 

Za Portal Analitika govori i kako se u Crnoj Gori dogodio potpuni ideološki obrt u periodu od 1945. do 2025.

Sve se može razgraditi, pa i antifašistički temelji Crne Gore

– Zasigurno da su tranziciji iz antifašističkog u otvoreni revizionistički dikurs doprinijeli brojni faktori, a prevashodno smjena i preuzimanje poluga vlasti u Crnoj Gori 2020. godine od strane političkih struktura, od kojih većina nije imala afirmativan odnos prema crnogorskoj državnoj nezavisnosti, antifašističkom pokretu i antifašističkoj tradiciji u Crnoj Gori – ocjenjuje Šćekić.

Upozorava da se sve može razgraditi, pa i antifašistički temelji Crne Gore. 

– Posebno kada se zanemaruju važni antifašistički jubileji, čemu godinama svjedočimo, kada se obilježavaju samo forme radi, kao i kada se antifašizam uvede u dnevnopolitičku arenu. Ipak, ne vjerujem u taj scenario. A koliko je za očuvanje demokratskog društva opasno urušiti antifašističke temelje, nadam se da nećemo nikada saznati – poručuje Šćekić.

Dio društva grčevito brani vrijednosti i tekovine antifašizma

Prema njegovim riječima, ako je antifašizam sedam decenija uistinu bio utemeljen u crnogorskom društvu, ne vjeruje kako za nekoliko godina može biti marginalizovan do te mjere da njegove tekovine danas brani opozicija. 

To je, smatra on, nemoguće, ako je pretpostavka o njegovom utemeljenju istinita.

– Da je sreće, borba protiv negativnog istorijskog revizionizma bila bi prevashodno institucionalna obaveza. Ali, kako crnogorske institucije ne žele da se bave ovim temama, opozicione partije, nevladin sektor, dio medija, hrabri pojedinci i intelektualci se odvažno i glasno bore protiv negativnog istorijskog revizionizma, i grčevito brane vrijednosti i tekovine antifašizma – naglašava Šćekić.

Ne postoji državna institucija spremna da se suprotstavi SPC

Osvrnuvši se na snažan društveni i politički uticaj Srpske pravoslavne crkve (SPC), napominje kako ova organizacija ima široku agendu djelovanja u Crnoj Gori. 

– Revizija istorije Drugog svjetskog rata i neskrivena težnja da se četnički pokret, kao dokazano kolaboracionistički, prikaže kao drugi antifašistički pokret, jedan je od segmenata njenog djelovanja – ističe Šćekić. 

Navodi kako u ostvarivanju ovog cilja SPC koristi činjenicu da uživa veliko povjerenje kod građana Crne Gore, da ima veliki uticaj i dobre konekcije sa aktuelnom vlašću i političkim subjektima koji baštine ideologiju Ravnogorskog pokreta, kao i da apsolutno ne postoje državne institucije koje su spremne da joj se suprostave. 

– Zato i računa da će uspjeti u naumu da preoblikuje svijest građana Crne Gore, posebno mladih naraštaja i neobaviještene populacije i uvjeri ih da se četnički pokret navodno borio protiv okupatora i tobože bio drugi antifašistčki pokret. Samo treba još neko u to da povjeruje – kaže Šćekić.

Pod hitno mijenjati fond časova o istoriji Drugog svjetskog rata

Sagovornik Analitike je mišljenja da nastavni kadar u osnovnim i srednjim školama pošteno radi svoj posao, da korektno obrađuju tematiku Drugog svjetskog rata, kao i problematiku koja tretira ulogu Crne Gore u antifašističkom pokretu. Ipak, napominje kako ne treba zanemariti činjenicu da sistem obrazovanja ima svoje limite.

– Ma koliko se nastavni kadar trudio da mladim naraštajima približi ovu tematiku, bez široke društvene, političke i institucionalne podrške, on je prilično ograničen i nemoćan da im objasni i približi antifašističke ideje i vrijednosti, i obrazuje ih u tom duhu. Zamislite da je komunistička vlast u Jugoslaviji prepustila samo sistemu obrazovanja da se bavi tematikom Drugog svjetskog rata i antifašizmom, kao i da nije bilo opšte političke, sistemske i institucionalne podrške, siguran sam da bi sistem obrazovanja isporučio skromne rezultate – navodi Šćekić.

S obzirom na to da, kako je kazao, u savremenoj Crnoj Gori takve podrške sistemu obrazovanja nema, kao i da izvjesni politički subjekti nemaju afirmativan odnos prema antifašističkoj borbi, odgovornost što negativna revizija istorije sve više oblikuje mlade naraštaje rođene u trećem milenijumu, ne bi svaljivao na prosvjetne institucije i sistem obrazovanja. 

– Tim prije jer su onim čuvenim reformama obrazovanja, kreatori prosvjetne politike u Crnoj Gori nakon 2006. godine, fond časova iz istorije u devetom razredu osnovne škole, a u kome se obrađuje tematika Drugog svjetskog rata, sveli na jedan čas nedjeljno. Ako neko očekuje da će sa tolikim fondom časova iz istorije nastavnici moći objasniti učenicima kompleksne i dinamične događaje i procese koji su obilježili 20. vijek, kao i da će to učenici shvatiti, u velikoj je zabludi. I to pod hitno treba mijenjati – izričit je Šćekić.

Precjenjujemo značaj udžbenika, potcjenjujemo uticaj društvenih mreža

Smatra da nastavni programi nijesu toliko loši, iako su, kaže, zasigurno određeni nastavni sadržaji zahtjevni, posebno za učenike osnovnih škola. 

– Vjerujem da većina nastavnika savjesno obavlja svoj posao, ali bez snažnije društvene podrške, nije lako obrazovati mlade u duhu antifašističkih vrijednosti. Društvo koje ne obrazuje mlade u demokratskom, slobodarskom i antifašističkom duhu, stvaraće nove Hitlere – upozorava Šćekić.

Napominje kako svaka vlast želi udžbeničku literaturu, posebno udžbenike istorije, po svojoj mjeri. 

– Zato se ne bih iznenadio da aktuelna vlast u Crnoj Gori u školske udžbenike uvrsti revizionističke sadržaje – kazao je Šćekić. 

No, dodaje on, da udžbenici istorije uistinu imaju takvu moć u oblikovanju svijesti mladih naraštaja, kako im se, kaže, to nerijetko neobjektivno i nekritički pripisuje, pojave negativnog istorijskog revizionizma bi zasigurno bile marginalne. 

– Ali, kako su one sve samo ne marginalne, to govori da kao društvo precjenjujemo značaj udžbenika, a potcjenjujemo druge izvore informisanja, posebno društvene mreže, koje imaju veliki uticaj na mlade, i kojima mladi vjeruju više nego nastavnicima i udžbenicima – ističe Šćekić.

Ćutanje crnogorskih institucija traje godinama

Sagovornik Analitike naglašava kako crnogorsko društvo nema kapacitet da se institucionalno odupre negativnom istorijskom revizionizmu i na tu temu, kategoričan je, treba konačno staviti tačku. 

– Jer ne traje ćutanje crnogorskih institucija, koje se pritom nalaze pod apsolutnom političkom kontrolom, od juče, već godinama. Zato, dok uistinu ne izgradimo nezavisne institucije, a istorija nam ne uliva optimizam da će se to desiti u skorijoj perspektivi, od aktuelnih institucija, posebno visokoškolskih i institucija nauke i kulture, ne treba očekivati da će se suprotstaviti eliti na vlasti. Od ostalih institucija ta su očekivanja još manja – ocjenjuje Šćekić.

Naivno misliti da će evropske institucije rješavati naše probleme

Osvrnuo i na sve češću normalizaciju simbola i ideologija kvislinških pokreta u regionu, uključujući države članice Evropske unije. 

– Bojim se da evropske institucije imaju preča posla od bavljenja istorijskim revizionizmom u Crnoj Gori i regionu. Očigledno je i da su umorne od Balkana, da su ga zapostavile, prepustile sudbini, a strah me i da Crnu Goru koriste kao monetu za potkusuravanje u zakulisnim političkim igrama sa većim regionalnim igračima – stava je Šćekić. 

Ističe da su naivna očekivanja da će se evropske institucije baviti istorijskim revizionizmom u Crnoj Gori i regionu, kao i da će, kako kaže, u maniru političkih komesara, naredbodavno i preko koljena riješavati naše probleme. 

– Zato se ne bih previše oslanjao na njihovu pomoć. Tim prije jer Crnogorci, za razliku od Srba, Hrvata, Albanaca i Bošnjaka koji žive u Crnoj Gori, nemaju starijeg brata u regionu, koji bi im pomogao i eventualno urgirao kod evropskih institucija, da obrate pažnju na njih – ukazuje Šćekić. 

Poručuje i da „ako drugi treba umjesto nas da se bore protiv negativnog istorijskog revizionizma, kao i za pravo da živimo u demokratskoj, civilizovanoj i antifašističkoj Crnoj Gori, onda ne zaslužujemo da imamo državu“. 

– Zato stalno treba ponavljati, posebno mladim naraštajima, riječi koje se pripisuju Josipu Brozu Titu: ‘Teško je napraviti državu, ali ju je još teže sačuvati – zaključuje Šćekić.